Diskusije : Književnost

 Komentar
Dečak
MC_
(Bihilist)
04. maj 2018. u 07.11
Dečak

Jedan dečak u kasnim četrdesetim stajao je na raskršču ulica iz svog detinjstva. Gledao je gore, verovatno u nebo i krošnje. Stajao je i ponavljao u sebi:

„Kako je život dobar, kako je dobro biti živ”.

Bilo je proleće i tu, među prastarim kućama, sa kojih je otpadao malter, među zapuštenim dvorištima, ispred stare zardjale kapije, dečak je osetio da granice između njega i onoga oko njega blede i nestaju.

Nije se uplašio, to je bilo to, skoro zaboravlojeni osećaj iz prošlosti.

Gore su zviždale laste. prolećno popodne beše je blago, a boje meke. On je svakako bio deo toga, taj mladić u godinama. Ili je sve to već bilo u njemu?
Nije se mučio tim pitanjem. Znao je da će ljudi uskoro porušiti sve detalje njegovog detinjstva, sve prizore, te da ništa neće ostati. Srušiće staru kuću gde je bio podrum pića gde je jutrom vidjao prve pijance. Srušili su već staru pekaru, zatrpali tramvajsku prugu koja vodi u stari depo. Ovo je sad prizor iz nečijeg drugog detinjstva, ne nejgovog. I ta promena, i ta njegova prolaznost, sve je to bilo dobro i nevažno. I nije bilo strašno.

Jer, prošlost mu nisu mogli uzeti, prošlost je bila samo njegova, ili je on postao ta prošlost. Svaka kuća, svaki kamen, svaka lasta, sva ta prašina, taj teški osećaj u grudima, ta svetla radost u očima, bilo je to ono o čemu ne vredi misliti. Dovoljno je gledati, biti tu. Sada i tu.

Dečak u godinama poskoči. Blagim trzajem poskočiše i fasade, krovovi, žice, nebo. Kao nekada, potrčao je iznenada pored iznenadjenih prolaznika. Dečak pomisli kako je još živ i kako bi bilo dobro da podeli To sa drugima. Ali, da li bi ga razumeli? Da li bi i njima bilo važno kao njemu? O tome nije vredelo pitati se.
Samo pokret, samo život. Uživanje u datom. Uživanje bez uživanja. patnja bez patnje. Suze u očima za koje ne znaš jesu li od depresije, ili životne snage.

Trćao je i hodao, dečak. Sve mu se pomeša u glavi. Radost i užas postojanja po sebi, smenjivali su se, mešali i kovitlali se.

„Kako je život dobar, kako je dobro biti živ”.
„Kako je život dobar, kako je dobro biti živ”

Ponavljao je neprestano.
Disanje, pokreti, svest, razvukoše se u beskraj.

MC

MC_
(Bihilist)
04. maj 2018. u 12.28
Glasnik

Kelner gleda Mariju,
naručila je ništa.

Marija uzvraća pogled,
umesto osmeha, očitava joj bes.

Napolju, preko puta.
počinje kiša, prvi znaci oluje.

Je li zločin što dišem?
Je li zločin da ćutim?

Neki čovek pod kišobranom.
Lozinka, odziv. Mrak.

Prazna supa od brašna.
Malim prstom pokazuje prsten.

Marija gleda kelnera,
uspeh je prepoznati neprijatelja.

Kelner uzvraća pogled,
on je jedan od onih uklopljenih.

Ljudi ulaze, sklanjaju se od pljuska,
lica su im puna straha.

Je sam li poslednja van ovog života reklama?
Da li sam luda?

„Sada je pravo vreme”,
kaže čovek sa kišobranom.

Izlaće zajedno,
napolju miriše trava, čuje se sloboda.

MC

„ Organizacija mora biti hijerarhijski ustrojena, čvrsta, nevidljiva i netranstparentna.”
Damir Avdić „51”

 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Chakra Necklaces and Bracelets?
.