POSAVINA

Posavina je nekad pjevala pjesmom prepelica
Na vrelom suncu su se ljuljala polja zrelog zita
Na nebu su se igrala razdragana jata ptica
Svoje sinfonije su svirali zrikavci iz Rita.
Polja su bujala zivotom od jutra sve do mraka
U smiraj dana pocinjale su pjesme djevojaka.

Prije nego sto sunce izadje-dok još ima rose
Dok su polja još spavala, ljuljana vjetrom sa Save
Na sve strane vrijedni kosci su otkivali kose
A razbudjene prepelice bi prhnule iz trave.
Zetva je uvjek pocinjala kao veliko slavlje
Nazdravljalo se za dobru ljetinu i dobro zdravlje.

Gledam sa Kadra, predamnom puca ogromna ravnica
Danas po njoj raste samo siprazje, trnje i draca
Ni traga vise od onih polja plodnih oranica
Ovo je pustinja kojom ljudska noga ne koraca.
Ovdje vise zivota nema, sve je odavno stalo
Ljudi su mlitavi, sivi;za njih je sve prohujalo.

14.06.2017.