Diskusije : Psihologija

 Komentar
Etericna ili astralna razina ili neka treca
labudica
(EKV)
11. januar 2017. u 13.41
Već odavno ovdje ne dolaze ljudi koji su prije često pisali, ali sam se zapitala u zadnjih par dana da li iko bar ponekad od vas kojih se sjecam i koji su ovdje nekad pisali dodje da vidi ima li neka nova zanimljiva tema. Barem da li iko dva-tri puta u godini svrati da cita od vas nekadasnjih diskutanata. A bili ste interesantni diskutanti.

Primjetila sam da je filozofija stagnirala, ali se opet nekako aktivira i sve tako. Ali ja ne mogu ovu temu, tj. ono sto ću sad napisati tamo postaviti. Ona je vise za ovdje ili zonu sumraka.

Otkako je moj otac umro prošle godine, sanjala sam ga par puta. Ali jedan od snova je bio skroz skroz drugaciji. Uhvatili smo jedno drugo za ruku i to je bilo kao neka stvarnost. Kao da je na neki način postojala neka blaza gustoca tog drzanja za ruke, tako da sam se danima pitala da li je taj san bio neka vrsta astralne projekcije ili šta već. I stalno sad imam zelju takav san imati opet, ali ništa.Radi tolike zelje za tim snom, ja ovdje ovako puno sada pišem ovaj post.

Svi ostali snovi bili su samo snovi, ali i to mi bude drago kad ima. Ali ovdje je postojala bas ona gustoca drzanja za ruku, samo je bila, čini mi se, nekako blaza od ove gustoce dodira na fizickom svijetu.

Dala bi godinu svog fizickog zivota, za takvih barem 5 snova da držim oca za ruku opet u takvom jasnijem snu, ili gdje god je već to bilo, na kojoj god razini.

Osim tog dogadjaja i osim jednog davnog lucidnog sna, imala sam i paralizu sna i astralnu projekciju, ali ona je se desila davnooo, još dok sam ovdje pisala kad je bila ova diskusija jako aktivna.Ali ja sam tek nakon par godina shvatila da je to bila projekcija jer sam citala objašnjenja i iskustva drugih ljudi. Tako sam skontala šta je to bilo.
Znaci dzabe je to sam znala o tome nešto s ovih diskusija od prije, ja sam tek poslije kad sam citala druge forume shvatila malo bolje neke stvari i šta sam ja ustvari dozivjela.

Vjerovatno je moja svjest uspjela to dozivjeti samo zato jer se i ovdje nekad o tome pisalo pa sam tako i ja na kraju znala šta je bilo šta: šta je san, šta je lucidni san, i šta je paraliza itd.

A za tu jednu jedinu astralnu projekciju za koju sam sada svjesna i za koju sam skontala da je bila to što jest, shvatila sam da je ona bila to što jest po objašnjenjima i opisima koje sam procitala kad sam procitala jedno slično iskustvo s drugog foruma. Iskustvo koje je bilo identicno mojem. A prije toga mislila sam da je to bio san.

Nisam vidjela svoje fizicko tijelo i sebe kako lezim, ali nalazila sam se u potpunom mraku koji je tamniji od običnog mraka na ovoj fizickoj razini i pokusavala sam da upalim svjetlo po stotinu puta, ali nije islo, i bila sam uplasena. To je bilo jer nisam bila u fizickom tijelu, zato se svjetlo nije moglo upaliti iako sam sto puta pokusavala. To je se desilo prije par godina kad sam bila ovdje aktivni diskutant, kad su ove diskusije bile aktivne.

Ali nekad davno, na ovoj diskusiji, vecina nas smo ovdje rugali se tome i ljudima koji su lijepo i jasno pisali o tome, i nismo ni vjerovali u to.Bas smo se nekako krkanski ponasali prema onima koji su znali šta je to i sve i bilo je bas primitivnih svadja.

A sada, u ovoj 2017 godini, ako bi otvorili dosta foruma iz ex Yu na tu temu, imali bi šta vidjeti, sve vise i vise je postova i ljudi koji su već to dozivjeli uveliko i sve detaljno i precizno opisu bas onako kako to zaista i izgleda.Meni je drago nekako zbog toga (iz puno razloga).

Ja čak i nakon te paralize sna sto je bila tek prije par godina nisam znala šta je to bilo tačno dok nisam procitala na jednom forumu da ljudi to dozive pred astralnom projekcijom. Ako se previse uplase, onda ona može da se i ne desi...Ili da se desi na drugaciji način, npr. dogadjaj pokusaja paljenja svjetla u iskonskom mraku.Možda je cinjenica ta nisam uspjela vidjeti sebe kako lezim u fizickom tijelu jer je bio iskonski mrak, ali vidjela sam prekidac za svjetlo i znam da sam stajala i pokusala ga upaliti vise puta.

Izgleda da se na ovom forumu prije nije spominjala paraliza sna kao početak astralne projekcije, nego samo astralna projekcija tako da ja nisam znala o cemu se radilo, dok nisam procitala puno o tome na drugim našim forumima. A možda je kocnica bio samo strah.

Ali meni je to sad toliko postalo zanimljivo, ja bih opet da se desi, ali spontano. Ne bi ja koristila nikakve tehnike o kojima su pisali Monroe i Peterson itd. jer mislim da mi imamo ovdje neku svoju svrhu na ovom materijalnoj razini koja je možda sad trenutno vaznija i mislim da je bolje ništa ne cackati. Ali ako se desi spontano onda super. Cemu gubiti vrijeme na nekakve tehnike. Citala sam da ljudi pokusavaju godinama razne tehnike da im se to desi, ne znam zašto im je tolika zelja ako nema neki poseban razlog za to.

Ali ako se desi opet sve spontano, odlično, a ako ne ne bi ništa pokusavala. Jedini je problem sto mi otac nedostaje previse i sto bi ja opet opet da se desi da se držimo za ruke onako kao u onom <<snu>>.Ali opet smatram da imam vazniju svrhu sad ovde na ovoj fizickoj razini, tako da mi bude nekad još teze, jer mi otac previse nedostaje.

Ja ne vjerujem ni u kakve religije, samo postujem te vjerske obicaje kao nešto lijepo i slavim s ljudima sve to ali to je sve. ALi nakon ono malo iskustva sto sam dozivjela izvan fizickog, ne plasim se fizicke smrti i još vise sam uvjerena kako su religije samo napisane knjige...

Podavno sam tu nešto spominjala takodjer i lucidni san sto sam imala, ali vise mi se izgleda nije to desavalo. Samo kad sam bila u Hr. sjecam se tog jednog lijepog lucidnog sna.Ali o njemu sam već pisala ovdje davno.To je to zasad. Ko bi reko da ću ja o ovome da pišem jedan dan.

Sretna nova godina.
Dovla1
15. januar 2017. u 17.15
Nikad ovde nisam pisao ali to oko tvojih snova mi je poznato.Nemoj misliti da si ti tu nešto posebno.To sto si sanjala umrlog oca je sasvim normalno,mislim da se desi to vecini ljudi posle smrti roditelja ili nekog dragog.Ja često sanjam i ljude koji su živi ali ih ne vidjam,valjda mi nedostaju.
Meni su umrli roditelji još 2000 i 2003 god.Secam se dobro da sam ih sanjao par godina posle smrti.Bas tako kao ti.To sto pominjes neku gustinu,to je verovatno ubedljivost,hoćeš reći da ti je sve u snu bilo tako jasno i delovalo kao na javi.
I ja sam sanjao kako pruzam ruke ka ocu ili majci, i sav sam radostan,govorim da nisu umrli,vicem da su živi.I kao i u svakom snu,bas upravo kad nam se ruke dodirnu,san nestaje,ja se probudim i shvatim da je ipak samo san.I onda naravno sledi razocaranje.
To je sve posledica sto nam nedostaju tek umrli roditelji.
Kako su godine prolazile,sve sam manje mislio na roditelje a samim tim sam prestao i da ih sanjam.Ponekad se desi ali retko.
Tako će biti i kod tebe.Ne znam šta hoćeš.Ako želiš ponovo da sanjas oca,po meni bolje da ne sacas,a ne valja ako bi sad da vestacki izazoves takav san.Nisi dete,pomiri se sa tim da svi umiremo,da je logicno i normalno da je umro kao sto ćeš i ti jednog dana.
Ima još jedno tumacenje,to što ti se u snu javlja preminuli,da otac te u stvari tako tesi,da ti on kroz san govori da se ne brines,da shvatis da je njemu dobro i da misli na tebe.
Nego kako su godine prolazile posle smrti mojih roditelja,vaznije od snova je to što sam shvatao da su bili u pravu šta su mi pricali dok sam bio dete i sve do smrti.Zato su deca uglavnom nezahvalna roditeljima, tek kad i deca ostare,kad i oni dozive sto su im roditelji iskusili,tada uvidjaju da su im roditelji bili u pravu.Dete ne može znati kako je biti otac ili majka dok i samo ne postane roditelj.
labudica
(EKV)
16. januar 2017. u 15.19
Tačno je tako bilo i meni, kad su se ruke dodirnule san je nestao.

A ove druge stvari sto sam pisala, to svi mi dozivimo ponekad u zivotu, samo što se ne sjetimo ili ne shvatimo, ne budemo svjesni. Pogotovo ako nikad nismo ništa o tome ni procitali negdje.

Mislim da smo svi isti po tom pitanju i da osoba koja se sjeti nekih stvari samo zato što ih je analizirala ili shvatila, nije ništa superiornija ili inteligentnija od one osobe koja ne sanja ni obične snove (ili ih se ne sjeca).

Npr. da nije interneta, ja ne bi ni znala o nekim misticnim stvarima itd. To se u skolama nije ucilo. Ali svi dozivimo bar jednom, pa ili se nikad ne sjetimo ili skontamo nakon par godina tek. Neko izaziva te stvari namjerno s velikom zeljom pa opet ništa se ne desi.

Zanimljivo mi je bilo citati i o NDE (iskustva tokom klinicke smrti) i šta je npr. Carl Gustav Jung dozivio kad je imao srcani posle neke nesrece.

Ja kad sam pisala ovaj post, nisam još znala da sam u drugom stanju. Saznala sam to tek par sati poslije, tako da sada bas i ne bi volila da mi se desi nešto više od običnih lijepih snova i vividnih lijepih snova. Sad u ovom stanju moram vise da pazim na ishranu i da nemam stresa nekog itd.
 Komentar Zapamti ovu temu!

.