Diskusije : Istorija

 Komentar
Vizantija (Istočno rimsko carstvo)
escada
(ɐpɐɔsǝ)
28. decembar 2017. u 00.16
Istočno rimsko carstvo (ili Vizantija) jedina je država s ove strane Kineskog zida koja je trajala od kasne antike do kraja srednjeg veka. Ono je prolazilo kroz uspone i padove i bilo jedna od najznačajnijih civilizacija u istoriji čovečanstva. Izvršilo je veliki kulturni uticaj na čitav niz srednjovekovnih država i naroda. Za razliku od Zapadnog rimskog carstva, koje su varvari srušili 476. godine, Istočno rimsko carstvo nastavilo je da živi još hiljadu godina. Zahvaljujući gušćoj naseljenosti, većem broju velikih gradova i jačoj privredi, ono je lakše podnelo ekonomsku krizu III veka, jedne od najvećih kriza koje poznaje svetska istorija.

Vizantija je počivala na tri temelja, a to su: rimsko državno uređenje, grčka kultura i hrišćanstvo. Bez bilo kojeg od ta tri elementa ona se ne može zamisliti, a tek njihovim prožimanjem nastaje vizantijska civilizacija. Vizantija, koja je vekovima bila čuvar i obnovitelj antičkog nasleđa, nema svog istorijskog naslednika.



Prestonica

Car Konstantin, koji je vladao od 324. do 337. godine, premestio je prestonicu iz Rima u Konstantinopolj, koji zovu i Novi Rim ili Drugi Rim. To je jedini grad na svetu koji se prostire na dva kontinenta – u Evropi i Aziji. Sloveni su mu dali ime Carigrad. On je mostobran između Evrope i Azije i najvažniji grad u srednjem veku. Podignut je na mestu starog grada Vizantiona, po čijem je imenu Istočno rimsko carstvo kasnije nazvano Vizantija. Carigrad, grad na Bosforu, bio je ne samo raskrsnica mnogih trgovačkih puteva nego i svojevrstan intelektualni svetionik koji je obasjavao čitav srednjovekovni svet. U njemu su podignute stotine crkava i drugih građevina. Najvažniji hrišćanski hram bila je Sveta Sofija, crkva Božje Premudrosti. Podigao ju je Justinijan I u VI veku, i bila je arhitektonsko čudo. Vizantija se ne može zamisliti bez svoje prestonice – Carigrada. Tako je padom Carigrada pod naletom Osmanlija, 29. maja 1453. godine, pala i Vizantija.



Stanovništvo

Istorija Vizantije nije istorija Grka u srednjem veku. Naprotiv, Vizantija je bila, u pravom smislu reči, kosmopolitska država. Njeno stanovništvo činili su različiti narodi (Grci, Sloveni, Jermeni i Jevreji) koji su govorili različite jezike. Prema jednom istraživanju, od nekoliko stotina vizantijskih porodica XI i XII veka, čak jedna četvrtina bila je slovenskog, latinskog, jermenskog, arapskog ili turskog, odnosno negrčkog porekla. Međutim, grčki jezik i grčka kultura bili su objedinjujući činilac u toj velikoj etničkoj raznolikosti.

Utemeljeni na nasleđu Rimskog carstva, Vizantinci su sebe nazivali Romejima, tj. Rimljanima, a svoju državu „carstvom Romeja”. Termini „Vizantija” i „Vizantinci” proizvod su moderne nauke i uvedeni su tek u XVI veku. U ranovizantijskom periodu (IV–VI vek) u upotrebi su bili latinski, kao zvanični jezik, i grčki, kojim se najviše govorilo u Istočnom rimskom carstvu. Tada su to bili svetski jezici u pravom značenju te reči. Od VII veka u Vizantiji je sasvim prevladao grčki, dok se latinski postepeno zaboravljao.



Car

Na čelu Vizantije nalazio se car (vasilevs). Prema shvatanjima Vizantinaca on je bio božji izaslanik na zemlji: kao što je jedan Bog na nebu, tako je i jedan car na zemlji. Car je bio vrhovni zapovednik vojske, najviši sudija i zakonodavac, zatim branilac crkve i hrišćanske vere. Kao gospodar hrišćanske vaseljene, on se nalazio na vrhu zamišljene piramide srednjovekovnih vladara. Svi ostali, u zavisnosti od veličine i značaja države koju su predvodili, nalazili su se ispod vizantijskog cara. Kada bi se pojavio, njegovi podanici bili su dužni da padaju ničice i poljube skut careve odeće (to se zove „proskineza”).

Purpur, tj. ljubičastocrvena boja obeležje je carske vlasti u Vizantiji. Samo je car imao pravo da nosi odelo i cipele purpurne boje i da se na svečanim poveljama potpisuje mastilom boje purpura.



Ekonomska moć i novac

Carevi Dioklecijan i Konstantin reformisali su Rimsko carstvo pošto je u III veku zapalo u veliku ekonomsku krizu. Izvršili su važne promene kako u vrhovnoj vlasti i organizaciji vlasti u provincijama, tako i u vojsci. Senat je izgubio nekadašnji značaj, a narasle su careve nadležnosti. Izgrađena je veoma uređena država sa dobro organizovanim državnim aparatom i delotvornom naplatom poreza. Konstantin je utemeljio nov novčani sistem, čiju je jedinicu činio zlatni solidus, zlatnik koji je sedam vekova zadržao svoju vrednost i bio najbolja moneta srednjeg veka. Vizantijskim novcem moglo se kupovati širom onovremenog sveta. Tako je zlatnik Justinijana I nađen i u današnjoj Švedskoj i u dolini reke Hoangho (Žuta reka) u Kini. Počevši od sredine XI veka, kada je Vizantija zapala u krizu, njen zlatnik počeo je lagano da gubi vrednost. Tada su ga pretekle valute nekih italijanskih pomorskih republika, pre svega Venecije.

Justinijanova obnova

Car Justinijan I Veliki, koji je vladao od 527. do 565. godine, bio je zaokupljen idejom obnove Rimskog carstva. Njegove vojskovođe povratile su severnu Afriku, Apeninsko poluostrvo i jugoistočni deo Španije. Tako je Sredozemno more ponovo postalo „rimsko jezero”. Galija i Britanija ostale su van domašaja Carstva. Međutim, ta osvajanja odnela su mnogo novca tako da je Justinijan naslednicima ostavio ogromnu ali malaksalu državu. Važnija od ratova koje je vodio bila je Justinijanova kodifikacija rimskog prava, poduhvat koji je išao daleko ispred svog vremena. Njegovi pravnici su rimsko pravno nasleđe sabrali u Zbornik građanskog prava (Corpus iuris civilis), posle Biblije najvažniju knjigu evropske civilizacije.

U VII veku usledila je najezda Arabljana na istoku i invazija Slovena na Balkansko poluostrvo, što je Vizantiju dovelo na rub opstanka. Ipak, Vizantija je, zahvaljujući reformama cara Iraklija (vladao od 610. do 641), uspela da odoli velikom istorijskom izazovu, mada su VII i VIII vek ostali upamćeni kao „mračna” ili „tamna” stoleća vizantijske istorije. Tako je oko 800. godine Vizantija mnogo slabija od tadašnjih svetskih sila Franačke i Arabljanskog kalifata. Međutim, dve stotine godina kasnije, oko 1000. godine, za vreme vladavine cara Vasilija II Bugaroubice (od 976. do 1025), Vizantija je ponovo najjača sila.

Kultura

Vizantija je na polju kulture vekovima stajala ispred svih država srednjovekovnog sveta. U njenoj duhovnoj orbiti nalazili su se mnogi narodi čija se kultura razvijala pod presudnim vizantijskim uticajima. Car Teodosije II (vladao od 408. do 450) u Carigradu je, 425. godine, osnovao Univerzitet. Na toj visokoškolskoj ustanovi predavali su se gramatika, retorika, filozofija i pravo.

Jezik

U početku se govorio latinski da bi se vremenom potpuno zamenio grckim jezikom.
Blazo
05. januar 2018. u 09.31
Da li se igdje može naći original Corpus iuris civilis? Prema wikipediji:
„The name ”Corpus Juris Civilis„ occurs for the first time in 1583 as the title of a complete edition of the Justinianic code by Dionysius Godofredus. ” (prevod Naziv „Corpus Juris Civilis” se prvi put pojavljuje 1583. godine kao naslov kompletnog izdanja Justinianic kod Dionizija Godofredusa.) Dakle navedeni vizantijski dokument je ugledao svetlo dana 1583. Gdje je original?
Takođe kako su to Sloveni u 7 vjeku zbrisali Ilire i potisnuli Romeje? Navedi originalni dokument i njegovo postojanje.
escada
(ɐpɐɔsǝ)
10. januar 2018. u 01.38
Оригинал једино у неко историјско - научној установи или да погледаш на интернету Corpus Iuris Civilis (Latin Edition) www.amazon.com

Али то вероватно није оно што тражиш.
Blazo
15. januar 2018. u 00.12
Escada i kos hvala na linku. Prosao sam kroz tekst koji je prevod, prevoda, nekog nepostojeceg teksta koji je trebao biti isisan na grckom jeziku, jer su Romeji valjda pricali grcki.
Moj originalni problem je u bio u Zapadnom prikazivanju istorije koja pociva na antickoj grckoj i antickoj rimskoj civilizaciji. Tu caruju Atina, Sparta, Makedonija i Rim, a između Apenina i Pelopeneza nalazi se Helm (Balkan) koji je bez nekog većeg značaja za Zapadnu civilizaciju. Interpretacije tog podrucija je vrlo sturo i slabo zastupljeno, dok sa druge strane svi znamo i o grckim i rimskim antickim legendama Atini, Sparti, Perikleu, Sokaratu, Platonu, Aristotelu, rimskim kraljevima, republici, broj cipela Julija Cezara,... Nesta mi u svemu tome nije stimalo, posebno sto Helm posjeduhe dosta bogata istorijska nalazista.
SLučajno tragajuci za raznim pricama o Cezaru, dosao sam do prvog toma knjige Anatolija Fomenka, koji uspostavlja novu teoriju baziranu na analizi dostupnih istorijskih tekstova, sa kojom izaziva zvanicnu interpretaciju istorije pretpostavkama da je istorija koju znamo sistematski falsifikovana od doba rane renesanse (Petrarka), do kraja 18og vjeka. Centralna licnost njegove kritike je Josif Skaglier koje je uspostavio nama poznatu istorijsku hronografiju (https://en.wikipedia.org/wiki/Joseph_Justus_Scaliger). Nova dilema je da li vjerovati nekom ko nije mogao imati pristupa velikoj kolicini informacija i ko je živio u 16 vjeku, ili matematicaru akademiku koji živi u 21 vijeku i ima informacije i razvijenu metodologiju za analizu informacija i uspostavljanju logicnih zakljucaka. Proveo sam dosta vremena analizirajuci Fomenkove kriticare, ali osim neubjedljivog pobijanja njegovih teorija od strane istih ništa korisno nisam mogao da zakljucim.
Sa Fomenkovim teorijama može da se zakljuci di su istorija i filozofija koju poznajemo su bazirani na vise slojeva laži koje su posebno razvijene u periodu 16og do 18og vijeka. DOgadjaji koji su se desili u periodu nakon 11og vijeka pomaknuti su za 1000, 1600 godina unazad. Svo naše znanje i postojanje je ograniceno iz istog izvora propagande, i manipulacija. Istoriju pišu planeri, a u tim planovima pobjednici se unaprjed znaju.
Vjerovatno i Fomenko grjesi u nekim svojim zakljucima, ali ono sto je vrlo važno jeste da daje novi alat koji bi mogao da se dalje razvija, i da neke nove odgovre. Vrlo je bitno da za slovene sa Helma da se ti odgovori nadju, jer trenutno stanje je kriticno za koegzistenciju slovenskog naroda. Planersko oruzije je starije, i tom oruziju treba naći protivlijek. Fomenko daje jedan alat, antropologija, lingvistika i genetika su dodatni alati. Na mladjem svijetu je da se trgnu iz letargije i pocnu da postavljaju nove osnove istorije Helma bez Zapadnog uticaja. Pustimo se Romejskog, rimskog i drugih carstva i povedimo racuna o nama samim. Ne treba graditi mitove, jer mi sami jesmo žrtve tih sopstvenih mitova. Treba obratiti paznju na opstanak.
Goranko
(Historia magistra vitae est.)
16. januar 2018. u 08.54
Odličan je članak! Odakle je preuzet?
POLARIS
(доктор)
16. januar 2018. u 14.59
Докле бре више та прича о досељавању Срба на Балкан. Па то ни они који су то измислили не користе више као аргумент.
cicero99
(historia est mater of studioru)
05. februar 2018. u 00.37
Wikipedia NIJE akademski izvor informacija, i ne može da bude!! Svaka cvaka može da napise šta joj se cefne! I šta tu nije jasno? Uporno se protura wikipedija kao neka akademska referenca a u biti je Wikipedija cucavac toalet!!!
99
Vjechnost
07. februar 2018. u 11.08
ne pozivajtese na zvanichnu istoriju jer je lažna 100%
Vizantija je smrdljiva kurvanjska tvorevina kojase prevratila u tursku.
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Oil Diffuser Necklaces Sterling Silver?
.