Diskusije : Tenis

 Komentar
TNYT What's wrong, Novak
geriatrikus
(zvakac karamela)
16. jul 2017. u 12.10
Djokovic…few players seem so anxious, even desperate, to mean something. Still — you think of Roger Federer or Rafael Nadal, and a clear sense of persona comes flooding through. You think of Djokovic and your brain starts buzzing with contradictions.
He’s been, at various moments, a giddy clown, mimicking other players for laughs; a peevish also-ran, faking injury rather than fighting through a loss; a spoiler; a moralist; a diet guru. He’s been, in some places and to some people, a figure of vaguely religious significance. He’s been a politician, moderating pronouncements for the cameras. He’s been a doting husband and father. He’s been a smirking patriarch. He’s been a loser. A genius. A fool.
It was just about a year ago, remember, that Djokovic was enjoying a merciless tear through men’s tennis. He’d won four majors in a row, six of the last eight. Through every post match interview, he grinned that amused and satisfied grin.

Then, just when it seemed he couldn’t be stopped, just when people were talking seriously about an easy swerve around Nadal and Federer in the all-time major standings, something went hideously wrong. It’s still not entirely clear what. But it started last summer, right about when Sam Querrey shocked him at Wimbledon in the third round.
That ended the streak of majors. The No. 1 ranking fell in November. He lost in the first round at the Olympics, in the second round at the Australian Open. He made the quarterfinals at the French Open, but he was obliterated there in straight sets by Dominic Thiem. In the final set, he didn’t win a game.
The way he’d won before, he lost now.
On the court, he looked not so much miserable as crazed. He’d always been tightly wound, a performer, a sideways glancer, at ease only in those brief intervals when the crowd bathed him in adoration. Now he added to this root nervousness a kind of wild-eyed, sped-up fidgetiness, like someone who’s got the jitters because he can’t sleep.
What happened, Novak?
Novak, the crowd-pleaser, never fires anyone. He cares too much about being the good guy, the benevolent patron — that’s a persona that matters to him. When he wants to be rid of an employee, what happens is that they „part ways,” by „mutual agreement,” and the employee releases a glowing statement about what a privilege it was to work with Djokovic.
In May he parted ways, by mutual agreement, with his entire coaching staff.
What‘s wrong, Novak?
What was most bizarre, throughout this phase of decline, was how little anyone seemed able to explain it. Novak himself was tongue-tied. „IT WAS NOTHING PHYSICAL,” he said in August, in the clearest explanation he ever offered for his wipe out. „It was some other things that I was going through PRIVATELY.”
Oh, of course: some private … things. The tennis media is almost ritually circumspect. Tabloids have speculated furiously about the state of Djokovic’s marriage. Message-board posters have built elaborate theories on Jelena Djokovic’s air of wounded dignity in the player’s box. John McEnroe caused a minor dust up last week when he compared Djokovic’s downfall to that of Tiger Woods. But for the most part, the closer you get to the game itself, the more pundits have framed Djokovic’s nose-dive in terms that are careful and vague and respectful.
The vagueness may be appropriate. Djokovic’s marriage, if that was really the issue, is none of my business. (Which doesn’t mean I don’t find it fascinating.) It was disorienting, though, to see a great player’s decline take place inside this void of abashed euphemism.
Djokovic’s collapse helped both Federer and Nadal win majors. It made Murray the No. 1 player in the world. Yet when we try to explain it, it’s a weird blur, an afterimage of gossip. It’s left Djokovic’s identity even less clear — the rare instance when adversity seems to leave us knowing less, not more, about a player.
I learned a lot, along the way, about the steps Djokovic was taking to reverse course. At one point he hired a guru specializing in long hugs; a kind of New Age questiness is another one of his personas. I didn’t learn much at all about what was wrong, or how it felt.
He was looking better, before the injury this week. Is he on the right track? He won the Eastbourne Wimbledon warm-up tournament, though he beat an awfully weak field. He brought in Andre Agassi, who knows from comebacks, as an unpaid adviser. But now Djokovic says he may be out for months, and also that he’s been dealing with this elbow issue for a year and a half. That might clarify things, if it were true. But he’s also repeatedly DENIED BEING INJURED.
I wonder what this has been like for him. For a player as tensely strung as Djokovic, as eager to be admired, it must have been excruciating to find himself at the center of an amorphous scandal. Other players publish memoirs; Djokovic published a diet and lifestyle book. He is someone who wants less to be known than to be right. This helps to explain the shifting personas: He needs to be seen by the cameras, but he wants them to catch him from a certain angle, in a certain light.
So maybe this world of controlled euphemism, this half-public semi-privacy, can help me make sense of his character after all. In any case, it’s the world he’s made.

keser
16. jul 2017. u 13.29
уффф брале.
Шта овај рече. :-)

Ал морамо да приметимо има и истине.
Гуру уместо тренера.

Вегетаријанство кад треба бити као Лав.
Љубав према блићњем којој је место у манастиру а не тамо где некога треба да скратиш за 2 милионa.
итд...
frangipani
(><)
16. jul 2017. u 18.12
Reko je covek sve ono sto smo i mi ove naštrikali. Ljudi gledaju, prate, pitaju se.Lepo kaže da je Endi prvi zahvaljujuci Noletu a ona dvojica isto pokupise kajmak zbog istog razloga. Nema tu ništa da se doda. Tj samo bi Nole mogao ali, taj film neće da gledamo.
Precanin
(Нека буде борба �)
17. jul 2017. u 23.50
Никаву истину о Нолету нисам сазнао на језику непријатеља, енглеском. Наравно, Прангија вил стронгли дисагрии!
Mr_Good
(((vipra)))
18. jul 2017. u 09.50
Evo čitav tekst preveden na naš jezik (Tekst Brajana Filipsa prenesen u celosti:):

________________________________________________________________

„Pratim Novaka Đokovića kako igra tenis više od decenije, ali ga nikad nisam znao. Teško ga je pročitati, što je čudno, jer mali broj igrača izgleda toliko zabrinuto, čak depresivno, da to nešto znači. Kada mislite na Rodžera Federera ili Rafaela Nadala, preplavi vas poplava jasnih osećaja. Kada mislite na Đokovića, mozak vam zuji od protivrečnosti.

Bio je, u različitim trenucima, impulsivni klovn, koji je imitirao druge igrače kako bi zasmejavao ljude. Takođe i iritantan, radije je glumio povredu nego se borio do poraza, ”spojler„, moralista, dijetalni guru. Na nekim mestima je nekim ljudima bio figura nejasnog religioznog značaja. Bio je političar, prilagođavao je izjave pred kamerama, bio je brižan muž i otac. Bio je umirujući patrijarh. Bio je gubitnik. Bio je genije. Budala.

Đoković je ispao sa Vimbldona, povukao se zbog povrede lakta u drugom setu četvrtfinalnog meča sa Tomašom Berdihom. Ne zavaravajte se, njegovo odsustvo je još samo jedna ličnost, nova kontradiktornost. Kroz to, on će tokom poslednjeg vikenda Ol Ingland Klaba postati veći od većine igrača koji su i dalje tu prisutni.

Tako je cele godine. Đokovića nema nigde, misteriozna je žrtva nečega za šta niko nije siguran šta je. Istovremeno, on je svugde, kao kralj na bolovanju. Kao pitanje bez odgovora.

Bilo je to pre godinu dana, zapamtite, Đoković je uživao u nemilosrdnom gaženju kroz muški tenis. Osvojio je četiri Grend slema u nizu, šest od poslednjih osam. U svakom intervjuu posle meča se kezio od zadovoljstva.

Kako se osećaš tamo, Novače?
Kako uspevaš da izgleda tako lako, Novače?
Kada ćeš se kandidovati za predsednika Srbije, Novače?

Tada, kada je izgledalo da je nezaustavljiv, kada su ljudi ozbiljno počeli da pričaju o lakom obilaženju Nadala i Federera po broju GS, nešto je pošlo užasno loše. Još uvek nije potpuno jasno šta. Ali počelo je prošlog leta, baš kada ga je Sem Kveri šokirao u trećem kolu Vimbldona.

To je okončalo niz Grend slemova. Izgubio je prvo mesto na ATP rang listi u novembru. Izgubio je u prvom kolu Olimpijskih igara, u drugoj rundi Australijen opena. Igrao je četvrtfinale Rolan Garosa, ali ga je ”počistiO„ Dominik Tim u tri seta. U poslednjem, nije osvojio nijedan gem.

Kako je prethodno pobeđivao, sada je izgubio. Na terenu, izgledao je toliko bedno kao lud. Sada je korenu svoje nervoze dodao ovu neku vrstu divljeg pogleda, ubrzanog uzbuđenja, kao neko ko ne može da spava.

Šta se dogodilo, Novače?

Novak, miljenik publike, nikad nije otpustio nekoga. Toliko pazi da bude dobar momak, dobronamerni poltron, to je ličnost koja mu je važna. Kada želi da se reši zaposlenika, ono što se dogodi je ”rastanak„ uz ”međusoban dogovor„, a zaposlenik izda sjajno saopštenje u kojem ističe kako je bio privilegovan što je radio sa Đokovićem.

U maju se rastao, uz međusoban dogovor, sa celim stručnim štabom.

Šta nije u redu, Novače?

Ono što je najbizarnije, tokom cele ove faze poricanja, je koliko nije bio sposoban da to objasni. Novaku je jezik bio zavezan. ”Nije ništa fizički„, rekao je u avgustu, što je najjasnije objašnjenje koje je ponudio za svoje ”čišćenje„, ”Neke druge su stvari kroz koje prilazim privatno„.

Naravno, neke privatne... stvari. Teniski mediji su skoro ritualno oprezni. Tabloidi furiozno spekulišu o stanju Đokovićevog braka. Prave elaborate o teroijama ranjenog dostojanstva Jelene Đoković. Džon Mekinro je podigao malo prašine kada je uporedio Đokovićev pad sa Tajgerom Vudsom. Ali najvećim delom, što se više približite samoj igri, većina učesnika ističe Đokovićev pad pažljivim, nejasnim terminima poštovanja.

Nejasnoća može biti odgovarajuća. Đokovićev brak, ako je to uopšte problem, me se ne tiče. (Što ne znači da mi nije fascinantno). Međutim, dezorjentirajuće je videti pad ovog sjajnog igrača u praznini ubrzanog eufemizma.

Đokovićev propast pomogao je Federeru i Nadalu da osvoje Grend slemove. Učinio je Endija Marija najboljim teniserom sveta. Pa ipak, kada pokušamo to da objasnimo, čudno je zamagljeno, tračag trača. Ostavlja Đokovićev identitet još manje jasnim, redak slučaj kada nas nedaće ostavljaju bez znanja o igraču.

Usput sam naučio mnogo o koracima koje Đoković preuzima da preokrene situaciju. U jednom trenutku je zaposlio gurua specijalizovanog za mnogo zagrljaja, neka vrsta ”Nju ejdža„ je još jedna od njegovih ličnosti. Ne znam mnogo o tome šta nije u redu, ili kako se oseća.

Izgledao je bolje pre povrede ove nedelje. Da li je na pravom putu. Osvojio je Istborn, turnir za zagrevanje pred Vimbldon. Doveo je Andrea Agasija, koji zna kako se vratiti, kao besplatnog savetnika. Ali sada je izjavio da će odsustvovati mesecima, i da ima problema sa laktom više od godinu i po. To može da razjasni stvari, ako je tačno. Ali je on takođe neprestano ponavljao da nije povređen.

Pitam se kako ovo izgleda za njega. Za igrača namazanog kao što je Đoković, željnog divljenja, mora da je mučno naći se u centru bezličnog skandala. Drugi igrači pišu memoare, Đoković je objavio knjigu o isgrani i životnom stilu. On je neko ko želi manje da zna, nego da bude u pravu. Mora biti ispred kamera, ali želi da ga uhvate iz određenog ugla, u određenom svetlu.

Dakle, možda ovaj svet kontrolisanog eufemizma, ovaj polujavni-poluprivatni, može da mi pomogne da shvatim njegov karakter na kraju. U svakom slučaju, to je svet koji je sam napravio”.

Mr_Good
(((vipra)))
18. jul 2017. u 09.54
Pola teksta kao da čitam Intrigu. On je nekako najviše pisao na ovu temu i isticao upravo ove stvari.

Ništa novo ovde nije rečeno!

Sva ova pitanja su već po stotinu puta i ovde na ovim našim diskusijama postavljena.

Zapadnjaci uživaju u svemu ovom. Došlo je njihovih 5 minuta.
Samo što tih 5 minuta traje evo već punu godinu :)

Precanin
(Нека буде борба �)
18. jul 2017. u 10.22
Мистер Гуууд, није овдје ствар у непознавању језика, него у познавању људи клоји се тим језиком служе!
BSATS
18. jul 2017. u 11.03
Ovaj novinar je samo sazeo ono što se na ovim diskusijama piše već godinu dana.
intrigue
18. jul 2017. u 15.59
Није баш да сам ја писао цео текст , али има неких ствари са којима би могао да се сложим...

нпр.

„Ali sada je izjavio da će odsustvovati mesecima, i da ima problema sa laktom više od godinu i po. To može da razjasni stvari, ako je tačno. Ali je on takođe neprestano ponavljao da nije povređen.”

Писао сам о овоме . Дуже време се не зна тачно шта се дешава са Нолетом , а он је , наравно , главни кривац за то ...

Има истине и у обезглављености...
Отпушта цео тим...а за тренера доводи Агасија који иначе нема времена ...и Анчића који не може да путује ??

Јебе луд збуњеног .

Од оног што сам видо у Лондону мени се свидело то да нисам видо Марка и Пепеа...и да је Ноле коначно у пар мечева ипак заличио на старог себе .

пс.
за мало ономад не цркох од врућнчине ...било и до 40 у БГ и Срему...једва жииву главу донесе у Цанаду...:))))

intrigue
18. jul 2017. u 16.21
за Герија .

да видиш срања . седим ти ја са неком екипом пре пар вечери у некој кафаници и диванимо нешто...потгне се прича о фудбалској бетон лиги у Војводини...и како то сад покривају они из „Државног Посла” (не сећам се како им се зове емисија) .
И пичам им ја како сам у једној од тих њухових емисија видео Мирка Миличевића који се вратио у С.Гајдобру и како је он сад председник фк. Херцеговац .
Па тако крену прича...ту ти евоцирам успомене на свог друга из детињства.
у недељу ујутро (сутра дан) ја на ајродрому...крено назад...Лондон...па према ванцуверу...Стојим са буразером и супруугом напољу , они пуше , кад трас ...испред мене Мирко Миличевић...Главом и брадом . :))))
И каже стока нема Бога...

пс.
испричасмо се мало , колико ке време дозволило...остави ми визитку . човек је менџар...:)
geriatrikus
(zvakac karamela)
18. jul 2017. u 17.13
Ti odrastao u Gajdobri?
Neću vise komentarisati sada, cekam da vidim nešto:))
intrigue
18. jul 2017. u 21.08
што се чудиш , па мајка ми је из Гајдобре...!? (Старе)
нисам ти то причо ? :)))
buzz-bar
(dobosar)
19. jul 2017. u 18.52
A ja mislim da samo postoje Gajdobra i nova Gajdobra...
intrigue
19. jul 2017. u 23.33
Технички си у праву , али ...
Гајдобру исто тако зову и Стара Гајобра...баш због Нове која је одма до ње...

https://www.youtube.com/watch?v=kFuP9XnHAkg
geriatrikus
(zvakac karamela)
21. jul 2017. u 07.40
Pric'o si mi da ti je majka Hercegovka, ali da je Hercegovka iz Gajdobre...
kako smijes pred Precaninom pominjati drugara:))
intrigue
21. jul 2017. u 10.55
није ваљда да нисам спомињао како су ми сви са мајчине стране у Н.Саду , Паланци , Гајдобри , Ђурђеву , Шајкашу...јесам , сигурно .
а Херцеговци из Гајдобре...па у Гајдобри су „сви” пореклом из Херцеговине...:)))

Пречанин је мој буразер...поштује он мене и моје одлукем...немој да се се секираш . :)))
geriatrikus
(zvakac karamela)
21. jul 2017. u 12.44
Ja dok sam hod'o(kao dijete sa roditeljima) bio sam orjentisan „istocno of Mazino linije”(
Novi Sad-Uzice), S. Karlovci, Cortanovci, pa prema Beogradu i još dalje do
Vrsca, sjeverno prema Subotici, a juzno do Nisa.
Taj tvoj dio znam iz prica, ali nisam hod'o:))
A Mirko? Koliko sam čuo iz prica drugih, jedan of najvecih komada „originalne cvake(+)” u
nasoj kosarci:)) a I svim ovim sto je kasnije radio je to debelo dokazao:))
kinaski
(Niki Bilejn najveci kljun LA.)
26. jul 2017. u 05.29
Ima li ikog iz Backog Maglica?
intriguePoruka negativno ocenjena. Pokaži

intrigue
30. jul 2017. u 16.44
Један добар виц . („донео из Србије) Слушај Гери . :)))

Дошла млада циганмка код кеве и жали се . Мама он мене стално креше у дупе не могу више да издржим .Сваки дан . Боли .
Нека ћеро , зет је супер чоЈек , зар ти није купио оцу кола ? Издржи .

Ето ћере за пар дана па каже кеви .Не могу мајко више , сваки боговетни дан , дупе ме разваљује . Знам ћерко , али издржи , зар ти није брату купио нови мотор пре пар дана . Оно , јесте кево ...али мени је бре до недавно дупе било као динар , сад је као 5 ...Каже кева , мрш бре пичка ти материна због 4 динара си нашла да нам правиш проблем !!! :)))”
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Unicorn Gifts?
.