Diskusije : Brak i porodica

 Komentar
Život van grada
tajka
(trener)
12. septembar 2014. u 22.55
ALAS ARSA

Njegov pogled bio je isto tako upitan, kao jednom prilikom u zatvorenom bazenu SRC Banjica pre 30 godina.
Dakle događaj prvi iz tog doba.

Sumnjajući tad da sam ja odgovoran što mu se torta veče pre našeg susreta baškarila u praznom frižideru, ljubopitljivo mi se približavao Arsa tražeći odgovor u mojim očima. Njegova ushićena deca su otkila okrugli ukrašeni kolač kada su se svi zajedno krajem dana zajedno sa mamom vratili iz šetnje. Pre toga, znajući kakav je domaćin, meni nije bilo nepijatno da nepozvan udjem u njegov nikad zaključan dom. Pošto nisam zatekao nikoga, ostavim poklon na sigurno i hladno mesto.
Ako porazmisli i podseti se malo, setio bi se da mi je pre toga nekoliko dana uporno i pedantno popravljao izdrndali fijat 750 .
Ako uzme u obzir da je to radio sasvim besplatno da bi pomogao kolegi i ocu dvoje male dece koji u tridesetoj godini radi na plivalištu preko ‘omladinske zadruge ‘.
Ako je povezao da mi tašta radi u radionici gradske poslastičarnice, mogao je ‘Aki’ (kao što jeste) lako da dođe do rešenja zagonetke. Samo još za svaki slučaj da ‘prokljuvi’ skriven osmeh u mom pogledu.

Priča druga.

Iznaneđenje pomešano sa sumnjom u lošu rakiju desilo se par meseci kasnije te srećne 87 godine. Sedeći u svom dvorištu na panju i pijući jutanju kafu sa pomenutom ‘domaćom’ , iznenada je čuo pa onda preko ramena i video da mu automobilski točak ide u susret. Ceo celcijati točak koji mu uzgred budi rečeno baš toliko treba kao ‘rezerva’ za njegovog ‘krnjavog fiću’. Dakle točak se solo kotrljao i uz sve veću buku nepogrešivo ulazio u dvorište. ‘Zapanjen’ Arsa uvrtao se lagano oko svoje ose zbog problema sa ukočenim vratom čas u jednu čas u drugu stranu. Odlaže novine jer oće bolje da osmotri ko to sabajle nedeljom šalje točkove po prostranim dvorištima Voždovca. U oblaku smeđe prašine jedva je uspeo da razazna belog fiću koji se neobično brzo udaljavao idući u ‘rikverc’! Ostale kockice će ponovo morati da slaže sam u toku dana. Gde je preterao sa dobročinstvom i ko mu uzvraća pažnju tim više negó čudnim gestom.
-E ljudi, ako neko ima… trebao bi mi ceo točak sa felnom. Ne, ne samo stara guma već kompletan točak.
Bio je precizan ‘Aki’ dok je par dana pre tog jutra šarao pogledom po družini spasilaca i instruktora plivanja. On povremeno može s pravom da zatraži uslugu jer nema čoveka u njegovoj bližoj i daljoj okolini kome nije pomogao. Arsa je ljudina po stasu i opisu karaktera od rođenja. To je tako normalno. Njegovi časovi plivanja su demonstacija modernog baleta u vodi a završne svečanosti sa dodelom diploma tek obučenim plivačima, pozorište na vodi.
(Uf da me ne čuju ‘Vučićeve’ arhitehte sad).
Njegovih skoro dva metra i preko 100 kilograma ne bi delovali tako impresivno da nije svetlo plavih očiju i nervozne ‘Karl Marks’ frizure. Spori hod i nečujni kratki koraci nisu nagoveštavali kasnije problema sa kukovima koliko se u svakom trenutku iščekivalo da ‘gazda’ zastane i kaže nešto ubedljivo značajno. Da ‘prelomi’ nesalomljivo citirajući nekog istorijskog velikana mada nijednu celu knjigu u životu nije pročitao! Kažem gazda jer je Arsa ‘devedesetih’ napustio bazenske poslove i postao vlasnik nekoliko ribarnica na glasu. Spojivši svoj hobi sa biznisom napravio je industriju i svoju imperiju. Za sve ‘miševe’ koji bi da gricnu komadić sveže ribe ali i ‘mace’ željne da se okrepe bogatom čorbom. Boemski poznato mesto za Beograđane bio je Akijev riblji restoran. Pravila su se i pakovanja hrane za mačke tek da se domaćinsko poslovanje zaokruži i da se zatvori lanac ishrane. Sada su svi frižideri bili puni a love je bilo do krova’.

Priča predzadnja.

Poslednji put sam ga video veče pre mog odlaska iz zemlje i pred kraj NATO agresije na Srbiju juna 1999godine
Arsa je istresao sve zgužvane pare i parice iz svojih džepova na sto ispred nas. Kao što mi je i obećao sve što je zaradio taj dan, to sparno veče 69 og dana pod bombama namenio je meni. Pre toga je razgrnuo poluprazne vinske čaše sa stola i na čistinu bacio gomilu raznobojnih novčanica . Hrpu je pročistio od nekoliko nepotrebnih dinarskih apoena pa ih je onda sa obe šake kao kakavim mini bagerom pažljivo odgurao ka meni. Taman za avionsku kartu preko okeana i ‘coca colu’ na aerodrumu.
-To je tvoje i nevraćaj se.
Izvinio se što žuri i otišao gostima.


Petnest godina kasnije.

Nije znao da sam ja osoba koja želi da ga vidi dok se približavao starim čamcem ka marini ali mu nije trebalo puno vremena. Jedan moj neoprezan osmeh razotkrio je ko se nalazi skriven ispod tamnih naočara, platnene kape i zadignute kragne. Samo je napravio pokret kao da valja točak i bi mi jasno da ne moram više da glumim neznanca i da se krijem. Seo je za sto pored svog brata Mike, mog bivšeg kolege koji me je i doveo na ribarsko druženje inkognito. Sa onako belom kosom i bradom Arsa bi lako mogao da dobije ulogu ‘Deda Mraza’ u nekom dečijem filmu. Ponajviše zbog očiju koje otapaju i sneg i led.
Dok nasmejan pilji u mene, deluje prilično zdravo obasjan proletnim suncem.
-Nikad mi nije bilo lepše negó sad.
Odgovara drugar na moje brižno
‘Kako si Arso’?
Čovek koji je nekad plaćao porez milion maraka razložno objašnjava istinitost svoje tvrdnje i čari života u skromnoj kućici na Dunavu u okolini Ritopeka. U životu nisam video više raznobojnog i negovanog cveća oko nečije kuće kao tad. Lepota i draži mirnog življenja,ribarenja u kućici na reci u zamenu za urbanu sredinu, ‘šticovan kurs’, tranziciju, transformaciju svega i svačega. ‘Namicanje kraja sa krajem’ vidi kao zanimljivo rešavanje ukrštenih reči sa temom ‘preživljavanje’.
- Ako ne znaš odgovor na uspravno pitanje ‘opstanak’, pogledaj vodoravno.’
Smeje se svojoj filozofskoj dosetki.
Ritualno bez žurbe puni cigarete duvanom nekakvom ručnom spravicom i nazdravlja nam domaćom rakijom.
-Žena koja mi je vodila knjige falcifikovala je moj potpis, zloupotrebila poverenje, podigla kredite bez mog znanja, zadužila me do neba i nestala. Čujem da je sad na psihijatriji u Laže Lazarević, pravi Arsa pauzu dok lagano ispušta plavičasti dim ka Dunavu. Pogodan trenutak i za nas troje da se dovatimo čaša i diskretnim kuckanjem popunimo neprijatan trenutak višemilionske bolne prevare.
-Sad mi je najlepše sa mojom ‘Bakom’.
Ponavlja nasmejani Aki nečešljane kose i objašnjava kako ga je negovala žena koja sa njim sada živi u trenucima dok mu je otkazivalo zapušteno zdravlje. U grad ide samo kad mora kod lekara a društvo mu pored okolnih prolazećih ribara i komšija vikendaša, pravi jedna graciozn lepotica po imenu Dobrila.
Dobrila je ćudljiva roda koja je upavo doletela. Arsa na trenutak zaboravlja na nas i sasvim ozbiljan glasno priča sa njom. Žali joj se na Dobrivoja (Dobrilinog ljubavnika)da nije bio dobar pre neki dan, kad mu je pojeo već spremljene mamce iz čamca. Ona ga kao sluša, uvrće kljun i usporeno pravi dugački korak u plićaku. Sakriveni u hladu verande punimo već po treći tanjir ukusne riblje čorbe dok se riba peče na vrelom ulju. Ni vino ne miruje. Onda je ‘Aki’ zapevao a mi prihvatismo.
kriska
(*)
14. septembar 2014. u 13.37
E, moj Tajka, ko još čita ukoričeno pisano štivo!?
... a onu tvoju Nepročitanu knjigu, pročitale smo ja i moja kćer.
Iskreno da ti kažem, da nije trudna i da ne mora da leži, ne verujem da bi tvoju knjigu čitala. To je za nju inostrani Beograd, ne nalazi sebe.
Ja sam je pročitala u dva daha, pa, nema puno razlike između Beograda i provincije, nije se skoro ništa promenilo..,

a onaj tvoj drug Trajče!?...,
E, moj Tajka, putevi se razilaze
tajka
(trener)
15. septembar 2014. u 15.44
Kriška,
Knjiga polako gubi trku sa kompjuterom a da li će je na kraju izgubiti ...verovatno.

'Nepročitana knjiga' je malo više za muške ali i ja sam sa uživanjem čitao ' Ženski rodoslov' npr. koja je baš 'žensaka'))!

Sad kada je ova moja ušla u finale konkursa za debitantski roman godine ,
osećam se sigurnije)). Pozdrav.

p.s
a Trajče je sinonim za jednu vrstu otudjenih ljudi
kao i JOVICA recimo za 'zaboravljenu'.

polako_bolan
03. novembar 2014. u 18.44
Tema otkida:)

Tajka, najavi kad budes dolazio na odmor u evropu, vodim te na pecanje:)))

Uslov je da me ne opisujes na forumima:))
tajka
(trener)
06. novembar 2014. u 07.20
Ne mogu ti obećati bolan. Obično u društvu gde sam provejava sumnja - pazite šta pričate može biti zapisano, citirano))
tajka
(trener)
08. novembar 2014. u 08.12
Ovde su je skratili

http://www.vesti-online.com/Dijaspora/država/SAD/Moj-zivot/447051/Alas-Arsa
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Oil Diffuser Bracelets?
.