Diskusije : Politika

 Komentar
У Београду подижу споменик Дероку..
Daco-Srbin-Srbenda
29. maj 2020. u 12.18
Odbornici Skupštine grada Beograda usvojili su danas odluke o podizanju nekoliko spomenika u prestonici, među kojima je i spomenik Aleksandru Deroku, znamenitom srpskom arhitekti, koji će se nalaziti u neposrednoj blizini mesta gde je živeo – na platou na uglu Topličinog venca i Čubrine ulice.

'''''''''''''''''''''''''''''''

Јебо вас архитекта.
Ја се понадао да подижу споменик капетану Дероку кога је мучки убила банда партизана.
Daco-Srbin-Srbenda
29. maj 2020. u 12.22
Jovan Deroko, rođen je u Krezou u Francuskoj 7/20. aprila 1912. kao sin pukovnika Vladislava J. Deroka i Natalije Đorđević, kćerke sanitetskog pukovnika dr Vladana Đorđevića, predsednika ministarskog saveta, ministra, poslanika. Porodica Deroko poreklom je iz Dubrovnika. Jovan Deroko bio je profesor na Liceju u Beogradu od 1850. godine. Sa Katarinom Vuković iz Beča imao je sinove divizijskog generala Nikolu Deroka, Evžen Deroko, zamenika direktora Državnih železnica, Marka, vojnog veterinara, pukovnika Vladislava Deroka, Dragutina, kartografa .[1] Brat od strica kapetana Jovana Deroka je prof. dr Aleksandar Deroko, a po majci rođak mu je i brigadni pešadijski general Jovan Leko.

Drugi svetski rat
Njegov divizion je bio raspoređen na periferiji Zagreba gde je doživeo izdaju hrvatskih oficira. Pošto je nemačka armija bez borbe ušla u Zagreb, kapetan Deroko se povukao u pravcu Crne Gore da bi izbegao zarobljavanje i nastavio eventualni otpor na Bojani, po planu „R-41”, generala Dušana Simovića.

Nakon potpisivanja kapitulacije, sa nekolicinom oficira otišao je u Boku kotorsku u nameri da se poveže sa izbegličkom vladom u Londonu i stavi joj se na raspolaganje kao oficir koji želi da nastavi borbu. Tu mu se pridružio i poručnik Zvonimir Vučković koji je posle kapitulacije pobegao u Crnu Goru.

Kapetan Deroko je u Boki kotorskoj saznao da se negde u zapadnoj Srbiji krije i pukovnik Mihailović i tražio je vezu da dođe do njega. Uskoro je uhvatio vezu sa istaknutijim političarima koji su mu otkrili gde se nalazi pukovnik Mihailović. Na Ravnu goru je stigao polovinom juna i ubrzo se istakao kao jedan od najsposobnijih komandanta.

Pored toga, Jovan Deroko je bio najmlađi kapetan u čitavoj četničkoj organizaciji. Posle organizacije prvih četničkih odreda, Deroko je dobio zadatak da organizuje Ljubićki srez.

U prvim četničko-partizanskim akcijama u zapadnoj Srbiji, Jovan Deroko je učestvovao u oslobođenju Čačka zajedno sa Jeličkim partizanskim odredom. U gradu su zarobljena dva nemačka topa koja su odmah predata kapetanu Deroku koji ih je uvrstio u svoju jedinicu.

Tako je Deroko postao komandant prve artiljerijske jedinice četničkih snaga u zapadnoj Srbiji.

Po oslobođenju grada, Deroko je postavljen za privremenog predstavnika četničke komande u Čačku, dok je Ratko Mitrović bio određen za predstavnika partizanske komande.

Pukovnik Mihailović je zatim kapetanu Deroku poverio dužnost načelnika štaba Vrhovne Komande, a zatim mu je dodeljena komanda nad artiljerijskom jedinicom koja je učestvovala u opsadi Kraljeva.

Opsada Kraljeva je izvedena u toku prvih dana oktobra i trajala je skoro mesec dana.

Komandant četničkih snaga bio je major Radoslav Đurić, a kapetan Deroko je imao funkciju Načelnika Štaba i istovremeno komandanta artiljerijskih jedinica koje su bile locirane na Ibru. Tokom opsadnih dejstava, Deroko je uspeo da onesposobi nemački aerodrom u okolini Kraljeva i da preseče komunikaciju Kraljevo-Beograd.

Neuspeh opsade Kraljeva je bio praćen i početkom građanskog rata između partizana i četnika. Posle četničkog napada na Užice 2. novembra 1941. godine (Bitka na Trešnjici), Deroko je poseo nove položaje. Po otpočinjanju prvih ozbiljnijih borbi između četnika i partizana, kapetan Deroko je predstavljao četničku delegaciju na pregovorima o prestanku sukoba.

Prvi sastanak je održan u selu Drakčići blizu Kraljeva. Na tom sastanku se pored Deroka pojavio i major Đurić sa četničke i Sredoje Urošević sa partizanske strane. Međutim pregovori su završeni bez rezultata. Za vreme pregovora, Deroko je naredio da se uhapsi partizanska delegacija kao odgovor na napad partizana na četnički štab u Čačku. Posle mučnih pregovora, Deroko je ipak oslobodio delegaciju, ali su partizani tada već opkoljavali selo.

Tako je došlo do oružanog obračuna koji je trajao sve do proterivanja Deroka i njegove grupe iz sela.

Pogibija
Tada je Deroko poseo sa topovima novi položaj na Ljubiću u nameri da izvrši bombardovanje Čačka kojeg su tada držali partizani. Partizanska izvidnica otkrila je Derokov položaj na Ljubiću, pa je kao preventiva upućen Jelički partizanski odred da osujeti Deroka. Do borbe je došlo u popodnevnim časovima 6. novembra 1941. na Ljubiću. Partizani su gledali da unište dva topa kojima je Deroko raspolagao. Deroko je zauzeo položaje na brdašcu pored jednog potoka sa kojeg je imao dobar uvid u situaciju na terenu. Međutim u pokušaju da odbije partizansku kolonu koja je napredovala uz brdo, poginuo je pored svojih topova kada ga je puščano zrno pogodilo u glavu. Posle toga, partizani su preoteli dva topa i uvrstili ih u sastav svojih jedinica.

Po drugoj verziji, Deroko je bio lakše ranjen, pa je sišao do potoka da previje ranu. Tu ga je pronašao jedan partizanski vod i streljao na licu mesta. Kapetan Jovan Deroko je ubijen 7. novembra 1941. godine, po podacima iz crkvene matične knjige Preljina. Njega je nakon ranjavanja i zarobljavanja ubio sa više uboda nožem 16 godišnji partizan Milutin Milošević iz sela Prislonica kod Čačka. Sahranjen je 18. januara 1942. godine kod spomenika Tanaska Rajića u Ljubiću kod Čačka. (MKU Preljina; „Prislonica. Prilozi za proučavanje sel”, Prislonica 1977, str. 141; Goran Davidović, Miloš timotijević, „Zatamnjena prošlost. Istorija ravnogoraca čačanskog kraj”, Čačak 2002, str. 318)

Kada je poginuo Deroko je imao svega 29 godina. Osim što se pokazao kao sposoban komandant, bio je i odličan pisac. Pošto je živeo u Topličkom regionu u godinama otpočinjanja slavnog Topličkog ustanka 1917. godine, Deroko je napisao knjigu „Toplički ustanak”, još kada se pripremao da stupi u generalštabnu pripremu.

Pesma Nad Kraljevom živa vatra seva se bavi njegovom pogibijom.
bezdomniPoruka negativno ocenjena. Pokaži

bezdomni
(maestro)
29. maj 2020. u 13.15
Draga braco i gospodo 2 svetski je zavrsen odavno gotovo pa i nema živih koji ga pamte.
Godina je 2020 svet se ubrzano menja Srbija je dijelim okupirana Srbi su zatrti i na mnogi srpskim teritorijama. Trenutno dusmani rade na zatiranju Srba i sveg srpskog u Crnoj da crnja ne može biti Gori. O tome treba pisati i gledati ata se može učiniti za spas Srba i srpstva a ne trositi vrijeme i energiju na svadje o drugom svetskom koji je davno zavrsen.
WerbaPoruka negativno ocenjena. Pokaži

Werba
(N/A)
29. maj 2020. u 13.29
Ratni kod „R-41”, = rakija '41
Dikan
(Само буздованом)
29. maj 2020. u 16.27
Daco-Srbin-Srbenda
29. мај 2020. у 12.18

Јебо вас архитекта.

_______________________________________________________________

Јован је био Александров брат од стрица.

https://mitropolija.com/2019/09/04/ljetopis-aleksandar-i-jovan-deroko/
А Александар Дероко је био човек којим Србија и сваки Србин могу да се поносе...

Daco-Srbin-Srbenda
29. maj 2020. u 21.56
браво минусари...
Daco-Srbin-Srbenda
29. maj 2020. u 22.02
Dikan
(Само буздованом)
29. maj 2020. u 16.27

Daco-Srbin-Srbenda
29. мај 2020. у 12.18

Јебо вас архитекта.

_______________________________________________________________

Јован је био Александров брат од стрица.

'''''''''''''''

Каква глупа констатација.
Па имао сам ја у фамилији брата од ујака у партизанској банди и побио нам пола фамилије.
Брат брата упуца.
Dikan
(Само буздованом)
29. maj 2020. u 23.17
Тупане,

Александар Дероко је један од двојице архитеката који су пројектовали Храм Светог Саве у Београду...

И Богословију је пројкектовао...

И био је један од 1300 каплара...

И...

Али шта волу објашњавати...
Novak-Novak
(Osveta je Sveta)
30. maj 2020. u 03.42
Arhitekta Aleksandar Deroko u svakom slučaju zasluzuje spomenik,ali
to ne iskljucuje spomenik Kapetanu Deroku ne vidim problem,svako
vrijeme gradi svoje spomenike,iskreno se nadam da će uskoro i
mladi Kapetan Deroko dobiti svoje spomen obiljezje.Uspomena na Njega
postoji,hvala Bogu.
Dikan
(Само буздованом)
30. maj 2020. u 23.45
Daco-Srbin-Srbenda
29. мај 2020. у 22.02

Па имао сам ја у фамилији брата од ујака у партизанској банди и побио нам пола фамилије.

Daco-Srbin-Srbenda
30. мај 2020. у 22.48

Тај АЛЕКСАНДАР је био смеће Дерока фамилије који је игром случаја побио моје пола фамијије уста те јебем да би добио архитектатуру.

_________________________________________________________________

Па колко половина има та твоја фамилија?

dulebg
(posmatrach)
31. maj 2020. u 10.37
све сами архитектонски изрази ?!
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Lava Rock Bracelets?
.