Diskusije : Politika

 Komentar
Србски национализам
Lorka
(поета)
05. april 2020. u 14.29
Не бити националиста свог народа значи препустити се национализму других народа. То значи допустити распад и нестајање свог народа у корист стварања нових или ширења постојећих народа у својој околини а на своју штету.

Распад србског народа одвија се кроз векове: католици постадоше Хрвати и Словенци, под турском окупацијом већина Срба постадоше - Потурице-Срби муслиманске вере-Муслимани-муслимани-Бошњаци-Бомуси-Балмуси... Под енглеском капом се добар део Срба трансформисао у Албанце. Онда под Брозовом окупацијом настадоше Македонци и Црногорци. Данас у Црној Гори видимо тај процес на делу и он нам показује како се то одвијало кроз историју код осталих набројаних.

Зашто је то тако? Па зато што се у србској свести највише уврежио погрешно схваћен интернационализам. То је интернационализам као негација властитог етницитета и културе, а сам нема своју културу него се асимилира у друге културе.

Постоји и позитивна концепција интернационализма - као збир нациналних концепција које међусобно сарађују, чувају једни друге, бране друге од себе, себе од других, друге од других - али је ова концепција на глобалном нивоу у мањини, јер многе културе, посебно западне и исламске - настоје да себе шире на рачун других.
Ову позитивну визију интернационализма имамо код неких православних народа, посебно Руса и источно-азијских народа (нпр. Кинеза).

Код Срба се размножио чудан облик интернационализма који Ћирјаковић назива 'аутошовинизам' или како бих ја рекао 'ауто-геноцид' (да не употребим реч суицид која се односи на појединачу склоност ка самоубиству).

Откуд тако велика склоност Срба ка ауто-геноциду? Нажалост, у дугој историји смо били на удару јачих непријатеља и бивали у вишевековном ропству. Такви периоди су ширили код Срба погрешну свест да ће умилостивити непријатеља и окупатора ако постану као они. С друге стране, у кратким периодима моћи србске државе (време Цара Душана и кратки период између балканских ратова и 2. светског рата) није било довољно дугог времена да се учврсти и србска национална свест.

Србски национализам још једино одржава опстанак србске свести и културе у обиму у коме је то могуће (дакле лимитираном и оптерећеном центрифугалним силама). Али тактика србског национализма често уме да буде и самоубилачка, јер даје непријатељима много повода да се удружују и атакују, па и бомбардују (Хитлер, Енглези, Нато...). Та тактика мора да буде комбинација позитивног интернационализма (мултинационалног суверенизма у савременој терминологији) и национализма који је свестан себе, али је свестан и пријатеља и непријатеља с којима је у додиру. Ова стратегија се одсликава изреком 'Волим своје и поштујем туђе'. Ово 'волим своје' значи 'штитим своје, чувам и негујем'.

Наравно, србско питање је дубоко забраздило у историји и тешко га је исправити. Наиме, сви конвертити тј. народи који су настали од Срба, у својој подсвести гаје мржњу према Србима који их подсећају на њихово порекло. Њима се у свест уврежило да никад неће постати комплетни народи све док постоје Срби међу њима или у њиховом окружењу. Хипотетички, кад би се којим чудом десило да Срби у економском смислу остваре процват и престигну Германе, сви ови конвертити би се брзо сетили да имају србско порекло (као што данас немају ништа против да се асимилирају у германску или енглеску културу и да запевају Данке Дојчланд). Пошто такво чудо не можемо очекивати, остаје нам да пробамо сачувати оно што је од нас остало. Како? На то је тешко одговорити. Али за почетак:

- Пишимо ћирилицом и не замерајмо онима који пишу латиницом;
- Крстимо се са три прста и не замерајмо онима који се крсте шаком
или моле Алаху;
- Тежимо да изаберемо власт која воли србски народ и бирајмо оне који се не гаде своје традиције и културе, али поштују и туђу;
- Бирајмо власт која ће на паметан начин да оствари предности живота у србској држави у односу на околне државе, а зашто не и све земље света;
- Стварајмо пријатеље, а будимо будни пред непријатељима.

Јадан пример:
Све док Срби напуштају Отаџбину, то је знак да имамо власт која није способна да оствари те предности живота у србској држави. Власт која постигне обрнут тренд (повратак у Отаџбину) заслужиће да буде подржана, а ми у оквиру наших могућности треба да такву власт доведемо и такав тренд потпомогнемо.
Lorka
(поета)
05. april 2020. u 14.31
Док сам куцао овај текст на Пречанинову тему, његова тема је већ нестала. Ја сам ипак отворио нову тему и свој текст постирао. Верујем да она никог неће вређати, јер то је моје виђење србског национализма.
Keserovic
05. april 2020. u 14.40
Pametne glave godinama vde trube...

Grampus8
26. oktobar 2014. u 23.47

CIVILIZACIJSKI STANDARD DE LUX!!!
Biti srpski rodoljub danas znaci biti na strani pravde,istine,vere u dobro,biti na strani slabijih,ugnjetavanih i porobljenih...
Srpski nacionalista brani civilizacijske norme,podrazumeva zivljenje i branjenje hrišćanskih nacela,zivot srpskog nacionaliste nije vezan samo za politiku u stvari on je iznad nje...mnogo vise zbog istorije i nacina na koji smo (pre)živeli mora biti posvecen drustvenom i socijalnom faktoru...
Biti srpski nacionalista podrazumeva NEOGRANICENU HRABROST...jer prvo treba se boriti protiv svetskih a onda i domaćih izdajnika ne samo sopstvenih naroda nego kažem čitave civilizacije...treba se boriti protiv onih koji ruse ne samo kamene temeljce drustvenog zivota već svojom bahatoscu,nemarnoscu i zeljom za profitom unistavaju bukvalno i bozije i prirodne zakone unistavajuci planetu koju smo dobili na poklon i u kojoj smo kao bozja deca predodređeni da uzivamo...
Ne postoji nacionalista koji može sa srpskim da se ravna...možda neki mogu da se uporede s nama(recimo ruski)ali zbog prevelike razlike u snazi države kojoj pripadaju to naravno daje drugu dimenziju...
Srpski nacionalista mora dakle ne silom već cascu,primerom,hrabroscu,recju i delom,smireno i dostojanstveno a sve s verom u Boga da stane na branik Otadzbine i ponavljam čitavog pravdoljubivog i slobodarskog sveta...
Srpski nacionalista je možda najugrozenija vrsta na planeti...kao pande smo...mrze nas skoro svi...podrazumeva se da smo na meti globalista i iskrenih i skrivenih...neke velike zemlje ...amerika,britanija i pogotovo nemacka (koja nema vojnu moc ali ima ogromnu ekonomsku prosto mora da igra tako)...kriju svoje podle namere i u stvari su ti kobajagi mondijalisti prikriveni fasisti ...s kojima iskreni srpski nacionalista nit šta ima nit želi da ima zajednicko...

Eto ukratko šta je srpski nacionalista...pa ko želi da živi kao ORAO nek (nam) se pridruzi...

maestralno sto bi reko brat Daca_Srbin_Srbenda
Novak-Novak
(Osveta je Sveta)
05. april 2020. u 15.48
Postovana Gospodo jedno veliko HVALA!
Gospodine Lorka procitao sam tekst dva puta i mislim da je to veoma,
za ovu formu pisanja,dobar ili odličan osvrt na cijelu problematiku
pozitivnog nacionalizma,možda fali još osvrt na pogresan uticaj jugoslovenstva na formiranje nacionalno svjesnog kod Srba.Naravno
da se može još toga dodati i upotpuniti ali onda bi to bio cijeli
esej ili povelika socioloska analiza
U prilog Tvojoj temi postavicu tekst sa portala VESTINET jer lično
mislm da je prokleto aktuelan:
„Slovene ratom ne možeš da pobediš. Mi ćemo im dati lažne ideale i oni će sami sebe da unište” – A. Dalas.
…I mali broj, veoma mali broj lјudi će shvatiti o čemu se radi. Ali, takve ćemo lјude staviti u bespomoćan položaj, ismevati se sa njima, oklevetati ih i proglasiti ih otpadnicima društva.

Mi ćemo rušiti duhovne vrednosti, vulgarizovati i uništavati osnove narodne moralnosti.

Na takav način ćemo rasklimati pokolјenje za pokolјenjem, lovićemo lјude u detinjstvu i mladalačkom dobu, uvek ćemo glavnu stavku da bacamo na omladinu, demoralisati, razvraćati i obeščaćivati je.

Napravićemo od njih cinike, vulgarne lјude, kosmopolite. Eto, tako ćemo mi to da uradimo…

Alen Dalas (1893-1969), od 1942-1945 godine, vodio je političku obaveštajnu službu u Evropi, direktor CIA od: 1953-1961, godine.

Jedan je od organizatora obaveštajne špijunaže i sabotaže protiv Sovjetskog Saveza, a posle rušenja SSSR-a, protiv Rusije, Srbije i drugih istočnih zemalјa i ideolog je „hladnog rata”.

„I samo malo njih će razumeti i shvatiti …”

„Rat je završen, polako ćemo sve izgraditi, i mi ćemo dati sve što imamo, svo zlato, svu materijalnu moć na magarčenje i zaluđivanje lјudi.

Čovečiji mozak, svest lјudi skloni su promenama. Posejemo li tamo haos, mi ćemo neprimetno da im podmetnemo lažne vrednosti i primorati ih da te vrednosti i prihvate. Kako?

Mi ćemo naći istomišlјenike, svoje saveznike i pomoćnike u njihovoj domovini.

Malo po malo, mi ćemo odigrati grandioznu po svom obimu tragediju pogibije svih pravoslavnih Slovena, i konačno, nepovratno ćemo ugasiti njihovu nacionalnu svest.

Književnost, bioskop i pozorište će proslavlјati najniža lјudska osećanja. Mi ćemo na svaki način podržavati one koji budu usađivali u čovekov razum kult seksa, nasilјa, sadizma i izdaje – jednom rečju svake nemoralnosti.

U upravlјanju državom, mi ćemo izazivati haos i nered. Neprimetno, no aktivno i postojano, pomagati despotizam činovnika, korupciju i neprincipijelnost.

Čestitost i pravednost biće ismevani, nikome neće biti nužni i biće smatrani ostatkom prošlosti.

Grubosti i naglost, laž i obmana, pijanstvo, narkomanija, izdajništvo, šovinizam i neprijatelјstvo prema narodima – sve ćemo to kultivisati u svest lјudi.

I mali broj, veoma mali broj lјudi će shvatiti o čemu se radi. Ali, takve ćemo lјude staviti u bespomoćan položaj, ismevati se sa njima, oklevetati ih i proglasiti ih otpadnicima društva.

Mi ćemo rušiti duhovne vrednosti, vulgarizovati i uništavati osnove narodne moralnosti.

Na takav način ćemo rasklimati pokolјenje za pokolјenjem, lovićemo lјude u detinjstvu i mladalačkom dobu, uvek ćemo glavnu stavku da bacamo na omladinu, demoralisati, razvraćati i obeščaćivati je.

Napravićemo od njih cinike, vulgarne lјude, kosmopolite. Eto, tako ćemo mi to da uradimo”.

Alen Dalas: „Razmišlјanja o sprovođenju američke posleratne doktrine protiv SSSR ”, i protiv Istoka 1945 godine

Još 1945. godine dok se tenkovske i puščane cevi i cevi Kaćuša nisu bile ni ohladile, između Amerike i Nemaca potpisan je ugovor o saradnji u oblasti obaveštavanja i špijunaže.

Nemačku stranu na ovom dogovaranju i ugovaranju je zastupao general Rajnhard Gelen komandant obaveštajnog odelјenja generalštaba Vermahta – sektor istok, a američku aktuelni šef obaveštajne službe SAD, Vilijam Donovan i budući prvi šef CIA-e Alen Dales.

Ovaj drugi je poznat po izrazitoj mržnji prema Slovenima, Rusima posebno
Još jednom Gospodine Keserovicu Hvala za Arhivski post obadva
zasuzuju cesca iscitavanja
„Eto ukratko šta je srpski nacionalista...pa ko želi da živi kao ORAO nek (nam) se pridruzi...”
Oaj poziv je mnogo lijep ,a sam put nije lak.
S postovanjem
PjerPoruka negativno ocenjena. Pokaži

Pjer
(svratio samo na 5 minuta)
05. april 2020. u 16.45
DANILO KIŠ: O nacionalizmu
„Nacionalizam je negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja.” Ovako o najraširenijoj balkanskoj bolesti - bolesti koja je krvlju i suzama natopila brdovitu zemlju seljaka - piše Danilo Kiš, jedan od najvećih i najcjenjenijih slavenskih pisaca. U ogledu „O nacionalizmu”, kojeg vrijedi svako malo pročitati, Kiš preispituje razloge zbog kojih je pošast nacionalizma tako prijemčiva na ovim, ali i širim prostorima i zaključuje da su nacionalisti po definiciji ignoranti, ljudi svikli na post mišljenja i liniju manjeg otpora

Nacionalizam je, pre svega, paranoja. Kolektivna i pojedinačna paranoja. Kao kolektivna paranoja, ona je posledica zavisti i straha, a iznad svega posledica gubljenja individualne svesti; te prema tome, kolektivna paranoja i nije ništa drugo od zbir individualnih paranoja doveden do paroksizma. Ako pojedinac, u okviru društvenog projekta, nije u stanju da se „izrazi”, ili zato što mu taj društveni projekt ne ide na ruku, ne stimuliše ga kao individuu, ili ga sprečava kao individuu, što će reći ne daje mu da dođe do svog entiteta, on je primoran da svoj entitet traži izvan identiteta i izvan tzv. društvene strukture. Tako on postaje pripadnik jedne slobodnozidarske skupine koja postavlja sebi, bar na izgled, za zadatak i cilj probleme epohalne važnosti: opstanak i prestiž nacije, ili nacija, očuvanje tradicije i nacionalnih svetinja, folklornih, filozofskih, etičkih, književnihitd.

Sa teretom takve, tajne, polujavne ili javne misije, N. N. postaje čovek akcije, narodni tribun, privid individuuma. Kad smo ga već sveli na tu meru, na njegovu pravu meru, pošto smo ga izdvojili iz krda, i skinuli ga sa slobodnozidarske lože, u koju se on sam smestio, ili gde su ga drugi smestili, imamo pred sobom individuum bez individualnosti, nacionalistu, rođaka Žila. To je onaj Sartrov Žil, koji je porodična i društvena nula, čija je jedina osobina da ume da prebledi na pomenu jedne jedine teme: Engleza. To bledilo, to drhtanje, ta njegova „tajna” da ume da prebledi na pomen Engleza, to je jedino njegovo društveno biće i to ga čini značajnim, postojećim: nemojte pred njim pominjati engleski čaj, jer će vam svi za stolom početi namigivati, davaće vam znake rukama i nogama, jer Žil je osetljiv na Engleze, zaboga, pa to svi znaju, Žil mrzi Engleze (a voli svoje, Francuze), jednom rečju, Žil je ličnost, on postaje ličnost zahvaljujući engleskom čaju. Ovaj i ovakav portret, primenljiv na sve nacionaliste, može se slobodno, a po ovoj shemi, razviti do kraja: nacionalista je, po pravilu, kao društveno biće, i kao pojedinac, podjednako ništavan. Izvan ovog opredeljenja, on je nula. On je zapostavio porodicu, posao (uglavnom činovnički), literaturu (ako je pisac), društvene funkcije, jer su one suviše sitne u odnosu na njegov mesijanizam. Treba li reći da je on, po opredeljenju, asketa, potencijalni borac, koji čeka svoj čas.

Nacionalizam je, da parafraziram Sartrov stav o antisemitizmu, potpun i slobodan izbor, globalan stav koji čovek prihvata ne samo prema drugim nacijama, nego i prema čoveku uopšte, prema istoriji i društvu, to je istovremeno strast i koncepcija sveta.

Nacionalista je, po definiciji, ignorant. Nacionalizam je, dakle, linija manjeg otpora, komocija. Nacionalisti je lako, on zna, ili misli da zna, svoje vrednosti, svoje, što će reći nacionalne, što će reći vrednosti nacije kojoj pripada, etičke i političke, a za ostale se ne interesuje, ne interesuju ga, pakao to su drugi (druge nacije, drugo pleme). Njih ne treba ni proveravati. Nacionalista u drugima vidi isključivo sebe - nacionaliste. Pozicija, rekosmo li, komotna. Strah i zavist. Opredeljenje, angažovanje, koje ne iziskuje truda. Ne samo pakao to su drugi, u okviru nacionalnog ključa naravno, nego i: sve što nije moje (srpsko, hrvatsko, francusko...) to mi je strano. Nacionalizam je ideologija banalnosti. Nacionalizam je, uz to, ne samo po etimološkom značenju, još poslednja ideologija i demagogija koja se obraća narodu.

Pisci to najbolje znaju. Stoga je pod sumnjom nacionalizma svaki pisac koji deklarativno izjavljuje da piše „iz naroda i za narod”, koji svoj individualni glas, tobože potčinjava višim nacionalnim interesima. Nacionalizam je kič: u srpskohrvatskoj varijanti, borba za prevlast oko nacionalnog porekla LICITARSKOG SRCA. Nacionalista, u principu, ne zna ni jedan jezik, niti tzv. varijante, ne poznaje druge kulture (ne tiču ga se). Ali stvar nije tako prosta.

Ako zna neki jezik, što će reći da kao intelektualac ima uvid u kulturno nasleđe neke druge nacije, velike ili male, to mu znanje služi samo tome da uspostavlja analogije, na štetu onih drugih, naravno. Kič i folklor, folklorni kič, ako vam se tako više sviđa, nisu ništa drugo do kamuflirani nacionalizam, plodno polje nacionalističke ideologije. Zamah folklorizma, kod nas i u svetu, nije antropološke prirode, nego nacionalističke. Insistiranje na famoznom couleur locale takođe je, ako je izvan umetničkog konteksta (što će reći ako nije u službi umetničke istine), jedan od vidova nacionalizma, prikrivenog.

Nacionalizam je, dakle, prevashodno negativitet, nacionalizam je negativna kategorija duha, jer nacionalizam živi na poricanju i od poricanja. Mi nismo ono što su oni. Mi smo pozitivan pol, oni negativan. Naše vrednosti, nacionalne, nacionalističke, imaju funkciju tek u odnosu na nacionalizam onih drugih: mi jesmo nacionalisti, ali oni su to još i više; mi koljemo (kad se mora), ali oni još i više; mi smo pijanci, oni alkoholičari; naša istorija je ispravna samo u odnosu na njihovu, naš je jezik čist samo u odnosu na njihov. Nacionalizam živi od relativizma. Ne postoje opšte vrednosti, estetičke, etičke itd. Postoje samo relativne. I u tom smislu, u prvom redu, nacionalizam jeste nazadnjaštvo. Treba biti bolji samo od svoga brata ili polubrata, ostalo me se i ne tiče. To je ono što smo nazvali strah. Ostali čak imaju pravo da nas dostignu, da nas prestignu, to nas se ne tiče. Ciljevi nacionalizma uvek su dostižni ciljevi, dostižni jer su skromni, skromni jer su podli. Ne skače se, ne baca se kamena s ramena, da bi se dostigao svoj sopstveni maksimum, nego da bi se nadigrali oni, jedini, slični, a tako različni, zbog kojih je igra započeta. Nacionalista se, rekosmo, ne boji nikog, osim svoga brata. Ali od njega se boji strahom egzistencijalnim, patološkim; pobeda izabranog neprijatelja jeste njegov apsolutni poraz, ukidanje njegovog bića. Pošto je strašljivac i nikogović, nacionalista ne ističe sebi više ciljeve. Pobeda nad izabranim neprijateljem, onim drugim, jeste apsolutna pobeda. Stoga je nacionalizam ideja beznađa, ideologija mogućne pobede, zagarantovana pobeda, poraz nikad konačan. Nacionalista se ne boji nikoga, „nikog do boga”, a njegov bog jeste bog po njegovoj meri, bledi rođak Žil, negde za nekim drugim stolom, njegov brat rođeni, isto toliko nemoćan koliko i on sam, „ponos porodice”, porodični entitet, svesni i organizovani deo porodice i nacije - bledi rođak Džim. Rekli smo, dakle, biti nacionalista znači biti individuum bez obaveze.

„To je kukavica koja ne želi da prizna svoj kukavičluk; ubica koji potiskuje svoju naklonost ka ubistvu, nemoćan sasvim da je priguši a koji se, ipak, ne usuđuje da ubije, osim iz potaje ili u anonimnosti gomile; nezadovoljnik koji se ne usuđuje da se pobuni iz straha od konsekvenci svoje pobune” - slika i prilika citiranog Sartrovog antisemite. I odakle, pitamo se, taj kukavičluk, to opredeljenje, taj zamah nacionalizma u naše doba? Pritisnut ideologijama, na marginama društvenih kretanja, zbijen i izgubljen među konfrontiranim ideologijama, nedorastao individualnoj pobuni, jer mu je ona uskraćena, individuum se našao u procepu, u praznini, ne učestvuje u društvenom životu a društveno je biće, individualista a individualnost mu uskraćena u ime ideologije, i šta mu preostaje drugo nego da svoje društveno biće traži drugde? Nacionalista je refulirani individualista, nacionalizam je refulirani (kolektivni) izraz tog i takvog individualizma, ideologija i antiideologija...

Danilo Kiš (1973)
PjerPoruka negativno ocenjena. Pokaži

Pjer
(svratio samo na 5 minuta)
05. april 2020. u 16.52
I dvije „iz naroda”:
Or'o gnijezdo u planini vije, jer slobode u ravnici nije.
Ja sam Srbin po rođenju, nije mi to posao.
Novak-Novak
(Osveta je Sveta)
05. april 2020. u 18.10
Da ,Danilo Kis je veliki pisac,jugoslovenski pisac,porijeklom po
ocu madjarski jevrejin i po majci crnogorac,on nije imao naciju
po rođenju, kosmopolita sa svim svojim vezama zivot zavrsav
u Parizu. Biti anacionalan i pisati o nacionalizm je licemjerno pa čak i onda kada ti u pomoć prizivazas Zan Pol Sartra.

steks
05. april 2020. u 20.00

Не знам шта би рекао Иво Андрић (Хрват по рођењу, Србин по опредељењу) на ово Кишово.
steks
05. april 2020. u 20.01
...да је жив.
DarkBlue
(istrazivac)
05. april 2020. u 23.08
- Пишимо ћирилицом и не замерајмо онима који пишу латиницом;
- Крстимо се са три прста и не замерајмо онима који се крсте шаком
или моле Алаху;
- Тежимо да изаберемо власт која воли србски народ и бирајмо оне који се не гаде своје традиције и културе, али поштују и туђу;
- Бирајмо власт која ће на паметан начин да оствари предности живота у србској држави у односу на околне државе, а зашто не и све земље света;
- Стварајмо пријатеље, а будимо будни пред непријатељима.
------------------------------------------------------------------------

Izvanredan tekst Lorka!
To treba da prihvati vecina Srba. Evo mog predloga za amandmane:

- Ako pišemo latinicom ne zamerajmo 'ultra-nacionalistima' sto
nas ponekad 'sutiraju', principijelno su u pravu

- Krstimo se sa tri prsta i ne zamerajmo onima koji ne veruju u
judejskog Boga, ove što se krste sakom treba obrazovati, a ovi
što se mole Alahu...može ali u sebi...one njine rakete upotrebiti
za gradjevinski materijal, možda ostaviti dve-tri kao muzej i
opomenu buducim generacijama!

Svi Sloveni Su SRBI!!!
dulebg
(posmatrach)
06. april 2020. u 05.02
Прочитах јуче један руски приказ политичких определења у Србији: већина је русофилна, а мала мањина русофобна - за Запад. Међутим тој мањини поверена су средња и горња управљачка места, а русофили су почишћени 5.октобра.

Медији су сви у рукама западних власника. И верујући њима, човек би помислио да је Србија про-западна. Међутим, у контакту са народом - не налазиш про-западњаке. Чак су и задрти англофили (монархисти, карађорђевци) схватили да смо ми Западу гоозобрис и топовско месо, ништа више.

Том мишљењу пуно је помогло бомбардовање из '99, много више него сва мрцварења од 1912 до данас.
CEKACPoruka negativno ocenjena. Pokaži

CEKAC
06. april 2020. u 07.20
Pjer

Nije iz naroda.
Prvu recenicu napisao je Njegos u Gorskom vijencu, a drugu Vlada Bulatovic VIB...
goodbad
(gb&u)
06. april 2020. u 07.52
prošle godine za Nikoljdan imao sam priliku da razgovaram sa covekom iz Stare Hercegovine koji je dopao zatvora zato što je na javnom mestu (kafani)pevao pesmu o junaku Vojvodi Sindjelicu koji je navukao Turke u barutanu i onda se digao u vazduh zajedno sa njima.obrazlozenje sudije(muslimana,balije,Bosnjaci tada nisu ni postojali)je da vredja nacionalna osecanja muslimana,balija,Bosnjaci tada nisu postojali.istovremeno nije bilo vredjanja nacionalnih osecanja Srba kada bi „oni”, mislim muslimani,balije,Bosnjacinisu ni postojali pevali kako u Stambolu na Bosforu boluje pasa isti onaj koji od srpskih glava sazidao Cele kulu jedinstvenu u istoriji sveta. eto vam pa sada vi prosudite šta je nacionalizam ,šta sovinizam?
zlatiborac
06. april 2020. u 09.13
„prošle godine za Nikoljdan imao sam priliku da razgovaram sa covekom iz Stare Hercegovine koji je dopao zatvora zato što je na javnom mestu (kafani)pevao pesmu o junaku Vojvodi Sindjelicu ”

Sasvim razumljivo,

Međutim istim arsinima se tako nešto primenjivalo u Srbiji.
reč je o osobi koja je radila u istoj firmi gde i ja sredinom 60-ih
u sred prestonice SFRJ. Zbog pesme o Sindjelicu,osim njega je
u SUP bio priveden i nekada poznati harmonikas R.Samovac.
Na molbu doticnog da ne kaznjava harmonikasa,inspektor mu
obazrivo i tiho saopštio:'možda sam ja druže veci Srbin od tebe
ali nemoj da to više ne cinis'. I oprostio kako novcanu tako i
zatvorsku kaznu.
Kako je vreme odmicalo i Vladika Rade je na prostorima BiH postao nepozeljan u literaturi zbog „Gorskog Vijenca”. Naime vrijedjao
nacionalna osjecanja manjine u bratskoj nam zajednici.
Lorka
(поета)
07. april 2020. u 19.05
Не знам зашто је песма о Синђелићу била забрањена и у Србији. Не видим зашто је била забрањена уопште у Југославији. То је била слободарска песма која се односила на време Карађорђевог устанка за ослобођење од Турака. Ту се чак и не помиње ко је непријатељ: 'Душманске си посекао главе, зато тебе сва Србија знаде... љуту битку бије за слободу, за слободу србскоме народу'. Кога је то вређало?

Ево на ову тему одломка из једног романа http://aruna.rs/nadanja-i-stradanja-balkanski-rat-1990---1995---stanko-bobi.html:

„Елем, одох ја предалеко, а нисам још хтио тамо да стигнем. У
мис’о ми опет долази то вријеме хрватског сумрака, кад владавина
црвених хероја још није формално укинута и гдје официри ЈНА
још увијек играху некакву улогу. Е, тад ти се напио један наш
десетар из Ваљева, па је на путу до касарне пролазио крај једне
хрватске куће гдје су Хрвати роштиљали. Добро понапити,
пјевали су:
”Устани, Бане, Хрватска те зове, зове...ˮ.
Десетар, иритиран пјесмом, пусти свој глас, револтирано,
јаче, бјесније, силније, пркосније:
„Ој, војводо Синђелићу, србски сине са Ресаве равне...ˮ.
Хрвати се латише пиштоља и запуцаше уз повике:
”Мајку ти четничку, доћи ћемо ускоро по тебе!ˮ
Десетар се некако склони у касарну, али му то није много
помогло да избјегне шест мјесеци робије. На суд су га послали
Хрват, официр безбједности, капетан Хајдињак и Србин, официр
за морал, потпуковник Трудовић.„”
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Lava Rock Bracelets?
.