Kaže ovako (za kupovinu i prodaju Komercijalne banke):

In November 2019, the Government of Serbia acquired 34.58% of shares from EBRD and International Finance Corporation for 217 million euros, increasing its stake in the bank to 83.23% of shares On 26 Februaury 2020, the Government of Serbia signed a purchase agreement worth 387.02 million euros with the Slovenian NLB Group for 83.23% of shares in the bank.

Dakle, prije nego su kupili tih ~35%, država je već bila vlasnik 48% te banke.

Ako je tada 35% zaista vrijedilo 217 miliona, onda bi se moglo zakljuciti da je onih 48% sto je država od ranije imala (i ako se mjeri istim arsinom) tada vrijedilo oko 300 miliona. Svaka roba vrijedi koliko je kupac voljan da je plati, a država je tada bila kupac...

A sad kad su sve prodali, samo 3 mjeseca kasnije, čini se da matematika izgleda veoma razlicita:

Povratili su onih nedavno ulozenih 217m, a od onih 300m sto su od ranije imali napravili su 387-217 = 170m...
Dobri neki trgovci :).

Ili može slučaj da se posmatra i ovako. Ako je realna vrijednost robe ono za koliko je sad prodata, onda je država onih 35% platila oko 82m vise nego sto vrijedilo...

Za tu razliku, da su malo bolje trgovali, država je vjerovatno mogla isplatiti sve mucenike sto još imaju staru stednju kod „stare” Ljubljaske banke.

A nije bas najjasnije ni sto su samo mucenici u Srbiji i dalje uskraceni za tu odstetu. Sud u Strazburu je naterao državu Sloveniju da taj dug isplati pucanstvu u HR i Bosni. Pošto veliki broj stedisa vise nije bio ziv, pravdu su ganjali mahom nasljednici. Svi koji su bili uporni ipak su dobili ono sto su imali na knjizici uvecano za jedno 50% u kamatama (sto nije bas neki mnogo dobar return on investment za one koji su cekali 30-tak godinica...).

Premda su Slovenci smišljali razne male smicalice kako da ne isplate. Npr znam za slučaj kad su odbili rjesenje o nasledjivanju iz RS zato što je bilo na cirilici i tražili da se dostavi na latinici. Kad je objašnjeno da je izdato na zvanicnom jeziku i pismu te države i da latinicna verzija ne postoji, onda su rekli ok, prevedite ga zvanicno na hrvatski ili slovenacki pa će da vazi... Zavrseno ipak je tako što je notar u RS pristao (uz malo negodovanja) da izda kopiju rjesenja i na latinici...