Diskusije : Politika

 Komentar
Balkanski rat (1990-1995) u očima pijuna
amur
(unistivac korova)
09. oktobar 2019. u 23.46
http://aruna.rs/nadanja-i-stradanja-balkanski-rat-1990---1995---stanko-bobi.html?fbclid=IwAR1AmhHH4JJL4Xl8h... 0LvRv6k1ZLeN548Ij0rnBoXvScDNs

***************************************************
Ovo je knjiga koja će biti iznenađenje na dolazećem Beogradskom sajmu, koja na događaje devedesetih godina gleda na drukčiji način u odnosu na dosadašnje vladajuće stereotipe. 'Nadanja i stradanja (Balkanski rat 1990-1995)'' jeste uzbudljiv roman koji prati petoricu cimera iz vojne škole JNA, različitih nacionalnosti, koji su se spremali za odbranu domovine, a kad je došlo vreme da se ta domovina odbrani, oni ostaju zbunjeni novim političkim prilikama, izloženi političkim manipulacijama. Oni ne znaju ko im je neprijatelj, pa će možda, nekad nerazdvojni drugovi, postati neprijatelji sami sebi, a možda ipak u nekima od njih proradi drugarska savest... Pored uzbudljivih momačkih avantura, lutanja između ljubavi i seksa, pa sve do trenutka kad njihovo lažno samopouzdanje biva prekinuto brutalnim ratom, oni završavaju u pozicijama gde se vidi kako su zapravo svi izmanipulisani gubitnici.
Naučeni da ne misle nego da slepo slušaju Josipa Broza, svog vrhovnog komandanta, da isključivo sprovode njegove instrukcije, našli su se u situaciji kad instrukcije dolaze konfuzne, kad im vrhovni komandant postaje neko ko se svađa sam sa sobom, gde jedna polovina ''vrhovnog komandanta'' naređuje odbranu države, a ona druga njeno razbijanje, gde jedna naređuje izlazak na ratište, druga poručuje ''vojska u vojarne''... a u isto vreme se razbijači države naoružavaju u paravojsku i kreću sa ubijanjem. Junaci priče ne znaju koga da slušaju, sami nisu naučeni da misle, a zagonetka knjige je u tome kako će u toj agoniji svaki od njih da postupi i gde će da se u tom ratnom metežu ponovo sretnu, ili završe...
Uz nekoliko poznatih događaja i istorijskih činjenica, roman je pun uzbudljivih obrta, gledanih iz pozicije pijuna - ljudi koji ni o čemu nisu odlučivali, ali su bili prisiljavani da provode konfuzne odluke generala uljuljkanih u svoje komforne pozicije, i sulude odluke nadobudnih i ambicioznih političara koji su se iz zatvora preselili na čelo ove ili one države, ili pak onih koji su na drugoj strani godinama gradili svoje povlaštene pozicije kojih nisu hteli da se odreknu. A čitavu sudbnu im je isprepletala i usmeravala jedna grupa fatalnih žena...
dulebg
(posmatrach)
10. oktobar 2019. u 04.11
Да не буде забуне: ратове 90-тих режирала је Америка, а Руси су подржали нападнуту страну како би се одржавао прокси-рат. Све идеје да је неко одавде могао да покрене рат су глупост - убили би га ко вашку.
kupressrpski
(vozac)
10. oktobar 2019. u 06.17
dusane ta ti ki u njegosa...znaš li da je i on bio bosanceros...pusti romane ja sam gledo jedno pola godine kako ustaše i balije bijeze iz vojske šta da im nisu rekli oni bi bjezali ...sto ja nisam strugno eto mogli bi priupitati mesica šta su on i tudjman pricali rvatima po crkvama kad su dolazili ...da imaju jaku zaledjinu da se ne plase da bjeze...a mi srbi ko ovcurine ništa nismo znali šta se dogadja on uvece baci puscetinu uza zidi ode naidje auto pokupi ga ...
WerbaPoruka negativno ocenjena. Pokaži

Werba
(N/A)
10. oktobar 2019. u 10.07
Kad' si bezao, sakrio si se u traktorsku prikolicu punu kupussa. Usudio si se da proviris tek kada si čuo glasine da ste usli u Srbiju.
Iii da, salje li ti mala (na intelektualnom radu u Sviiici)- koji franak da prezivis?..
dulebg
(posmatrach)
10. oktobar 2019. u 10.54
Верба - узмимо да се зезаш, мада ово нису ствари за зезање. Знаш да нико не брани своју груду 4 године да би на крају бежао, али светска ситуација је била таква - нико Себима у Крајини није могао да притрчи и помогне! Могао је, ко је хтео, да остане и улудо погине, ето теби за љубав, и пар њих је то и учинило - један се борио још 9 месеци, сам као вук.

Тадашњу Војску Крајине напало је 150.000 Хрвата и Муслимани из Цазина, ВРС је блокирана нападима НАТО-авијације и АРБиХ, а да је било јачег отпора кренуло би НАТО-бомбардовање по цивилима, а ако треба и по Београду - то су сви прижељкивали 10 година од 1989-1999.

Али ово нису ствари за зезање ни подебавање. Шта сам приметио: Далматинци су се ипак лакше поздравили са својим камењаром и католичким комшилуком „фала Богу да вас више не гледам”, Босанцима је једна нога ионако одувек у Београду, или макар у Зрењанину. А најтеже су увређени Личани - они не могу да опросте Србији што није дошла и сачувала их. А не схватају да су урадили посао: сачували Руску Империју, осигурали јој 4 године живота, Србија и Јерменија на то додале још толико - и Империја преживела, провукла се, сад да видимо кад ће доћи да нам се захвали.
britka-sablja
11. oktobar 2019. u 12.52
Тема и наслов исте је објављивање једног књижевног дела. Амур је постављањем уводног текста урадио једну солидну ствар, посветио се садржају књиге који му је очигледно познат.
У вези тог времена, и сам сам прочитао доста тога, из свачијег угла, сретао сам и различита мишљења која су у многим приликама била конфузна, можда и на неки начин тенденциозна, онако, у одбрани „ своје ствари”.

Ову сам књигу још у радној верзији, имао прилику да прочитам и склон сам да своју препоруку о њеној вредности, на овај начин приближим онима који буду показали интересовање.

Оно што је посебно битно и по мени од једног интимнијег значаја, аутор је човек којег често срећемо и на страницама Кафеа па је то додатан разлог за овај коментар.
Био бих сретан ако се моја претпоставка и потврди а по питању саме књижевне вредности, верујем да је при врху критеријума којег у вези сижеа и садржаја квалитетан стил писања данас захтева.
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Mantra Bracelets?
.