Hrvatsko zlo i prokletstvo je sto nikada nisu odgovarali za sva zla pocinjena u prvom i drugom svetskom ratu i u ratu 90- tih godina. Nijedno zlo niti zlobnik ne zastareva, NIKADA bez obzira koliko se hrvatska trudi da sebe predstavi kao pravosnažnu i nevinu državu, da zanemaruje istorijske cinjenice i u istom da zamenjuje uloge. Ona zapravo čini najviše stete svom stanovnistvu glorifikujuci zlo i zlobnike i sistematski sve buduce narastaje mladih i nevinih hrvata stavlja u isti kos usadjivanjem mrznje prema Srbima. To nije put napred, već nazad.
Nikada mira neće biti u regionu i uvek će biti zapet okidac za buduce ratove sa ovakvom politikom.
Sa druge strane, čestitost Srpskog duha i naravi je vise puta pokazatelj kako se ide napred a ne nazad. Srbin delom svojom gluposcu a najviše svojom cascu i u istinskom Bozijem duhu je pokazao vrlinu oprastanja i suzivota u bratstvu sa neprijateljskom nacijom. To je vrlina i duh koje istinski razdvajaju Srbe i hrvate bez obzira koliko se hrvati kleli u Boga i crkvu.
Lično, ne želim zlo hrvatima, već želim otreznjenje iz mrznje i laži, priznanje i osudjivanje svakoga zla i zlobnika i na kolenima traziti istinski oprostaj od svakog Srbina i jedino tako mogu da imaju buduce generacije i državnost oslobodjenu mrlje iz proslosti. Ima dosta i čestitih hrvata koji su svesni svoje krvave i monstruozne proslosti i su nemi u avetinjskoj državi jer bi automatski postali žrtve te masinerije.
Zlo i zlobnik se ne razlikuju, niti po veri, naciji ili boje koze. Nisu ni svi Srbi nevini i svakako da je i među Srbima bilo monstruma i zlobnika ali nikad ni u najmanju ruku poput hrvatske koja i dalje ne jenjava već raste iz dana u dan ozijavanjem zlobnih avetinja i dogadjaja i prepravljanje istorijskih cinjenica.