Diskusije : Emigracija

 Komentar
Bravo Bosanci
Seeb-VN1700
11. oktobar 2020. u 12.21
Ne može vam niko ništa :))

https://www.youtube.com/watch?v=ruU53hLtj7s

-
Seeb-VN1700
11. oktobar 2020. u 14.19
Power12345
11. oktobar 2020. u 18.07
super...Muzika, ples, kolo zbliža svet, vere, nacije kulturu..
Seeb-VN1700
12. oktobar 2020. u 05.05
Da, ovo kulti-multi moguće samo u Bosni, a najmanje moguće u Srbiji i Hrvatskoj..

-
prekodrinski
(Å¡loser)
12. oktobar 2020. u 05.43
Eeh multikulti... I oni bi voljeli biti samostalni, ali izgleda nije još vrijeme.:))))))))))
A drugo, oni su skoro svi istog korjena , tako da ... svi vole istu muziku.
Seeb-VN1700
12. oktobar 2020. u 11.44
Svi vole istu muziku ali ne i pjesme..

vodena
(*)
12. oktobar 2020. u 12.28

A ja se pitam koliko je taj multi kulti uopste ikada i postojao. Možda će ljudi iz Bosne moći vise o tome da kažu ali iz moje perspektive stvari stoje ovako: imali smo kucu na moru, na jednom od ostrva. Kuca je izgradjena negde npr 1974-1976 tako nešto, u svakom slučaju ja od kad znam za sebe te kuce je bilo. To znači da nismo bili „doslje” tj izgradili nešto tipa 2 godine pred rat ili sl.

U tom mestu su uglavnom bile samo vikendice, znaci ljudi koji nisu tamo živeli 100% vremena i grubo receno raspodela je bila npr 80% Hrvati, 20% Srbi. U tom mestascu je bilo samo 1 odmaraliste i to manje a i oni su uglavnom isli na plazu negde drugde i nasu plazu smo zauzimali samo mi koji smo tu imali vikendice.

Ja sam znaci sa tom vecinski hrvatskom decom odrastala zajedno svako leto. Svi smo se znali, Znali smo odakle smo, ko smo. Čim kažeš odakle si i otvoris usta druga strana je znala. Nije se o tome naročito pricalo.

Vredjanja po nacionalnoj osnovi takođe nije bilo, naročito kada so bili mladji. Od negde 1987-e se situacija malo promenila kada su neki od njih koji su bili malo stariji poceli da dolaze samI i da dovode drustvo. Ali, to je druga prica sada.

Međutim, uprkos tome sto je sve na povrsini delovalo OK, sto smo ronili zajedno, isli na nocna kupanja zajedno, na sladoled, u bioskop, krali zajedno gajbice koka kole iza restrorana itd I tako godinama, mi nikada nismo bili prijatelji. Oni su uvek bili Hrvati a mi smo uvek bili Srbi. I ako se camcem koji je pripadao Hrvatu islo na spijuniranje nudisticke plaze a u njemu je bilo mesta za još samo 1 osobu bez i najmanje dileme je u njega ulazio Hrvat ili Hrvatica. Apsloutno identicno je bilo i na srpskoj strani. I tu nije bilo ljutnje. Dodjes, vidis, snimis situaciju i ako znaš da je pored tebe Hrvat a nema mesta za vas dvoje okrenes se i odes. Oni isto tako.

Uvek, za SVE godine koliko sam letovala tamo, oni su bili oni a mi samo gosti na njihovoj teritoriji i moje iskustvo je da je multi kult u pricama, naročito danasnjiom, prenaduvan u odnosu na ono kakva je realna situacija bila „na terenu”.
vodena
(*)
12. oktobar 2020. u 13.18
Ispraznio mi se tablet, lol, nisam stigla da zavrsim.

Htela sma još da kažem o osecaju...Od kada sam dosla u Kanadu slusam o bratstvu i jedinstvu u SFRJ, o kumovanjima Srba i Hrvata ( i ostalim, lai sad pricam samo o ova dva naroda), mesanim brakovima, neraskidivim vezama. I nekako uvek cutim na te price, prosto se sklanjam.

Delimicno se sklanjam, naravno, zato što nisam iz tih krajeva i nisam iskusila tu 100% mesavinu Srba i Hrvata u svom najblizem okruzenju, ali se sklanjam i zato što u sebi imam konfliktna osecanja na tu temu.

Ipak sam ja tamo letovala bukvalno svake godine do rata i znaci ipak imala prilike da na neki način shvatim odnose koji su tu postojali, ne samo između nas mladih već i roditelja. A ti odnosi su, ustvari, uvek bili neka zadrska, prosto grc, bar sam tako ja dozivljavala.

Uvek sam ih se nekako pribojavala. Ja inače stvarno nisam zastrasena ni stidljiva, i, iako imam zid za neke dublje odnose, te neke povrsne kontakte vrlo lako stvaram. Volim da se salim, volim da flertujem sa muskarcima, umem da nađemsvoje mesto, itd. Ali, eto, tada sam uvek imala kao neki osecaj da moram od nečega da se branim, iako mi niko ni sa čim nije pretio. Od detinjstva. Taj neki unutrasnji osecaj da hodas po jajima jer si okruzen nadmocnijim „neprijateljem”. E, tako nekako sam se ja uvek osecala među njima.

Naravno da za sve to postoji jednostavno objašnjenje, kada ima 2 Srbina među 10 Hrvata normalno je da si „nadjacan”. Ali ja sam se njih bojala, daleko pre nego što se ikada povela prica o nacionalzimu i ratu. I to je ono zbog čega uvek okrecem glavu na price o kumovanju i bratimljenju.

Eto, samo ‘nako. Izvinjavam se sto sam skrenula sa teme o kolu :)
barabarela
12. oktobar 2020. u 23.33
meni to zvuci da je bilo tako što ste bili iz srbije ,ne nužno sto ste bili srbi
sirchulle
(CAD Designer)
13. oktobar 2020. u 14.13
@vodena: Ne bih se slozio sa tobom ali ni najmanje. Najlepse godine zivota sam proveo u Sibeniku ali ne bih o tome da ne kvarim naše mitove.
Seeb-VN1700
13. oktobar 2020. u 14.29
ova ljepotica sto vodi kolo.. ma ljudi moji nemoš je se nagledat :))
siguran sam sve prirodno i bez silikona..

https://www.youtube.com/watch?v=4lqrc_uOF54

-
Seeb-VN1700
13. oktobar 2020. u 16.10
vodena „otocani” su malo posebni ljudi.
Slozio bih se sa sirchulle.
Rodio sam se u Hrvatskoj i odrastao u mjestu gdje je bilo samo par Srpskih kuca. Niko ništa nije mogao sam. Samo zajedno sa susjedima mogao si uzorat i okopat njive. Bilo kakova gradnja skupilo bi se uvijek dosta ljudi iz ulice i tako se kuce gradile. Niko nije mogao drugacije.
Za svakog se znalo ko je ko ali nikog nije posebno interesovalo. Znalo se i iz kojih kuca su bili u partizanima a iz kojih u ustašama. Otac mog dobrog prijatelja bio je u ustašama ali bio je dobar susjed. Nije to tada bilo po ničemu interesantno. Bilo mi je zao kad bi recimo dolazio Tito mome gradu u posetu tada bi tog Zvonka par dana pred sto će Broz sa svojom limuzinom samo proćikroz nas grad njega bi drzali u zatvoru. Bez veze sto bi rekli.
Tada se teško zivjelo i nisu ljudi imali vremena ni volje za nacionalizam. Zajedno smo dijelili i dobro i zlo pa nije bilo razloga za netrpeljivost a i trebali smo jedni druge. Svi moji prijatelji bili su Hrvati i nikad niko nije gledao na te stvari.
Prvi put susreo sam se sa tim problemom u Slavoniji. Nisam ja imao problem nego je bio tako mali problem jer tu gdje se održavala svadba su 100% Hrvati i oni kad imaju svadbe imaju obicaj da su na repertoaru hrvatske rodoljubne pjesme.
Bilo je nas par Srba pa su oni Hrvati organizatori svadbe htjeli da udovolje i Hrvatima i Srbima pa su pitali kako da slože muziku da se neko ne naljuti. Tu smo bili 2-3 dana i Hrvati su stalno pazili da budu ljubazni i dobri domaćini, bas im bilo stalo.
Bio sam puno puta u Zagrebu, Zagorju, Velikoj Gorici.. imam cisto Srpsko ime tako da se odmah zna ko sam ali uvijek sam bio kraljevski pocascen, spavanje i tako to. Nikada nisam imao neki strah.
Steta sto je sa tim ratom tako ispalo.

Bosnu i Bosance volim. Bio sam tamo u njihovim zeljezarama na nekom specijalizacijama za buduci posao.. i stvarno vrlo jednostavni i dobri ljudi.
Malo neobično od drugih je da vole „strance” posebno zenski svijet :))

-
barabarela
15. oktobar 2020. u 06.14
ovaj ti je dobar
Stari__Gost
15. oktobar 2020. u 16.56
Vodena,

Ja te razumem 100% i slazem se. Kao dete sam godinama isao u HR na more, bas na jedno ostrvo, nedaleko od Splita i uvek se osecala ta neka neprijateljska atmostfera. Ne može niko da mi prica nikakve bajke, znam ljude, beogradjane, koji bi ujutru kada idu u pekaru da kupe hlep, morali da kažu „kruh” jer su ih gledali popreko i oni se nisu osecali prijatno kad bi trazli hleb. Takođe kamenovanja srpskih djaka i ekskurzija u Makarskoj i sličnij stvari se jako dobro secam. To se sve desavalo tokom '80-ih, dosta pre rata. Naravno da si ih se plasila, jer to je jedan podmukao narod. Oni su se posle II svetskog rata samo malo primirili i cekali svojih 5 minuta, da dodje ponovo vreme da povade svoje nozeve i „Srbosjeke” i da pokazu svoje pravo lice. Meni je jako zao sto smo imali ikakve veze ikada sa Hrvatima, i mislim da nam je to jedna od najvecih gresaka koje smo ikada napravili. Bolje da smo bili i sa Hitlerom i Staljinom nego sa njima.

a što se Bosanaca tiče, pa donekle i samih Hrvata, ja se izvinjavam doticnima, ali meni su oni olicenje primitivnosti. Pocev od njihovog govora, na koji se najezim, pa do obicaja i ponasanja. Ja kad čujem bosanski dijalekat, ko da čujem medjede sa planine.
Stari__Gost
15. oktobar 2020. u 17.17
Evo sad uradih Google Search za reci „kamenovanje makarska” misleci da ću moći da nađemnešto o tim slučajevima iz '80-ih, kad su kamenovali srpske eksurzije... i izadje mi masa clanaka o raznim kamenovanjima u Makarskoj koja su se desila ne tako davno.

Jbt pa oni tamo izgleda mnogo vole da kamenuju. kažem ja lepo, primitivci! evo čitam i ne mogu da verujem, u jednom clanku kažu da su nepoznati pocinioci kamenovali kamion pauk sluzbe, u drugom piše da su deca kamenovala macku kojoj su pre toga izvadili oci i obesili je. Bas simpatican narod. Mali hrvathcici. Čak su i njihova deca monstrumi u zacetku.
Seeb-VN1700
16. oktobar 2020. u 12.19
barabela evo jedan prijateljski savjet za tebe.. posebno na 26-toj sekundi jako dobar savjet!

https://www.youtube.com/watch?v=hArz7C5FxgM

-
barabarela
16. oktobar 2020. u 21.19
I ja sam imala isto iskustvo u beogradskim pekarama kada sam par puta isla u kupovinu hljeba sredinom 80-tih
drama u pekari koju si naveo može se shvatiti i kao primjer kako roditelji prenesu svoj neprijateljski stav prema okolini na djecu.

dobar si s ovim 'Ja te razumijem vodena' , kao da je moglo biti nešto I da se ne razumije.


barabarela
16. oktobar 2020. u 21.30
Seeb pokusala sa slusati par sekundi ..ali ne mogu .. taj govor ..guh
Stari__Gost
17. oktobar 2020. u 19.57
barbarela,

verujem ti. obično ljudi svuda mrze dosljake. tako je i u Americi, naročito na Mid West, čim otvoris usta i skapiraju da si stranac svi bulje u tebe neprijateljski.
barabarela
18. oktobar 2020. u 06.19
ja sam prije par godina dok sam bila u posjeti mom rodnom gradu , pri narucivanju bureka u pekari , promijenila akcenat (ili šta već)da ne bih odudurala.sada je tamo preovladao neki naglasak koji su prije rata samo neki koristili, obično mladji i vise iz zezanja, karafeke a sada svi tako pricaju .to je naglasak kao u Top listi nadrealista , nele karajlic i sl . od starih sarajlija koje sam znala,niko nije tako govorio.ni meni se ne svidja taj govor , ruzno zvuci ali zašto su ga tako prihvatili svuda nije mi jasno .

Stari__Gost
18. oktobar 2020. u 19.07
pa i ja svaki put kad odem u BG iz koga sam, se iznenadim novim akcentima i govoru, koji su sve samo ne beogradski. dodjosa definitivno ima vise nego beogradjana. sto je negde i ok, ali iskreno, iritira me kad urlaju po kaficima sa svojim zavicajnim naglascima, ko da se dovikuju sa brda na brdo kad su cuvali ovce... i ovde ne mislim samo na bosance, kojih stvarno ima dosta, već i na srpski/srbijanski akcenat iz unutrasnjosti, onaj nekakav unjkav seljacki, koji zvuci primitivno do bola...
barabarela
19. oktobar 2020. u 01.41
pa jeste ali biće steta na neki način I kada se potpuno izgube ti primitivni dijalekti ili šta su već
kada se homogenizuju
Stari__Gost
19. oktobar 2020. u 14.35
pa da sve će se izmesati u jedan, koji će biti neko genericko sra*nje
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Oil Diffuser Necklaces Sterling Silver?
.