Nedavno je u emisiji, koja je prikazana na CNN-u, turbo-folk okarakterisan kao „smeće od muzike ” nastalo iz kriminala.
Takođe se navodi da turbo-folk podstiče na konzumiranje alkohola i droge, ali i na seks i nasilje.

Turbo-folk je nastao ’90-ih godina, ali je i dalje veoma prisutan u kafićima i diskotekama, mladi se i dalje zabavljaju uz tu muziku.

Da, turbo-folk je još uvijek i te kako aktuelan.

Šta je to što tu vrstu muzike čini neuništivom?

„Kontinuirano opstajanje turbo-folk kulturnog modela sve ove godine, jasno pokazuje da društvene okolnosti koje su ga proizvele i danas postoje na ovom prostoru i da vladajuće elite funkcionišu po sličnoj matrici kao i ’90-ih godina”, kaže za „Vijesti” mr sociologije Goran Ćeranić.

Navodi da poruke turbo-folka najbolje opisuju specifičnu strukturu senzibiliteta koji je formiran tokom dominacije ovog pravca ’90-ih.

Ovaj stil je, kako kaže, u skladu sa vrijednostima koje turbo-folk protagonisti promovišu: izražavanje statusa isključivo putem novca, skupi automobili, ekskluzivna garderoba, tretiranje žene kao seksualnog objekta, mačizam, tolerancija prema nelegalnim aktivnostima i učestvovanje u njima.

„U skladu sa svojim nazivom, brzina je postala osnovno obilježje koju je propovijedao ovaj kulturni model: brzu ljubav, brzu karijeru, brzo bogaćenje”, navodi Ćeranić.

Smatra da je ta brzina u promjenama za neke bila uspon, kako kaže, za političko-ekonomsku elitu, dok je za veliki dio naroda ta brzina značila propadanje.

Ćeranić ističe da su građanske vrijednosti, kao što su: obrazovanje, poštovanje prava i morala, miran život na samom dnu vrednosne ljestvice tog kulturnog modela.

„Nastanak ovog sistema vrijednosti ne bi trebalo da iznenađuje ako se ima u vidu da turbo-folk način života funkcioniše kao proizvod djelovanja političko-ekonomske elite”, kaže Ćeranić.

Uništavanje ukusa

Smatra da je turbo-folk kultura u najvećoj mjeri podređena svojoj strogo političkoj funkciji.

Kaže da ona kroz svoje sadržaje, poruke, tekstove pjesama i retoriku medija, režimu pruža promociju onih vrijednosti koje će ga održati na vlasti.

Smatra da je odvraćanje od surove stvarnosti bio primaran cilj turbo-folka.
Smatra da je odvraćanje od surove stvarnosti bio primaran cilj turbo-folka.

„Kako ističe Dragan Veselinović ta muzika je imala za cilj i uništavanje ukusa. Ukus, po njemu, pretpostavlja mogućnost i prije svega želju za izborom. Ukoliko vam se sa uništavanjem ukusa uništi želja za izborom, a samim tim i za borbom, a to je i krajnji cilj vladajućih elita, tog trenutka postaje nebitno kako se oblačite, kakvu muziku slušate, kakve filmove gledate”, kaže Ćeranić.

Tada postaje, kako navodi, i nebitno ko će vladati i u kakvoj ćete državi živjeti.

Ćeranić kaže da ćete tada prihvatiti ono što vam se nudi, kao što ste prihvatili i ovu muziku.