Diskusije : Emigracija

 Komentar
- Moj zivot u inostranstvu
santa
17. decembar 2015. u 20.23
Tema je namenjena za sve koji žive u inostranstvu:

- Пишите нам како је у туђини или у вашој новој отаџбини. Како вам Србија изгледа кад је гледате из Ванкувера, Осла или Мелбурна? Станује ли носталгија на вашим новим адресама?

http://tinyurl.com/ho5pup7
the-bezi-man
17. decembar 2015. u 20.32
jbt, ti si opsednut Srbijom, a za 50 godina bio samo jednom 5 dana u njoj i još reko tada da ti je i to bilo mnogo i da nisi ni morao da ides!? izvini, dokle planiras da brines tudje brige?
baresh
(zanatlija)
17. decembar 2015. u 20.54
Za skoro 4.1/2 decenije, Otadzbinu sam posetio 10 x.
Bilo bi verovatno mnogo manje,ali obzirom da je moja
bolja polovina 'naše gore' list, tako je - kako je.

Inače tema je zanimljiva,a posebno onaj clanak na koji
se(priznajem) ne može ostati ravnodusan. Kao da sam deo
istog.

Santa, hvala na clanku,pa da nastavimo sa utiscima...

p.s. naravno svak` za sebe - i sebi svojstven način.
santa
17. decembar 2015. u 21.05
„jbt, ti si opsednut Srbijom...”

Jesil čuo za onu; - Svaka ptica svome jatu leti? Dobro, nisam ptica al' sam - santa.
santa
17. decembar 2015. u 21.45
'Ajd dok nije guzva, još jedna iz naftalina, pa ko voli nek izvoli: http://tinyurl.com/jak2b43
Marko_011
(Libero Artista)
18. decembar 2015. u 01.55
Srbija je dobra i odlicna destinacija za mudre i radne ljude.

Tokom sankcija, dolazio jedan producent ili šta već iz Italije, radio za RAI, isto kao i za vreme Jugoslavije.

Prica sa jednim našim prijateljem u Filmskom Gradu i kaže ovaj nas njemu.

„Znaš Pijer, ovo sada ne vredi ništa, jednog dana će ovo postati Eldorado”!

Gleda Pijer zbunjen, pa ne kapira na šta je pikirao ovaj Srbin.

Kaže njemu, kupis ti sada ovo, sutra će vredeti dosta.

Poveruje Pjer njemu i usao u pricu.

Skinule se sankcije, bese onako kako prijatelj Srbin rece a Pjer radi masu filmova u svojoj produkciji za RAI, ukljucujuci Engleze, Amere i slično.

Pjer zna prilikom dolaska u firmu da stane ispred kapije i da se smeje govoreci raširenih ruku,„Eldorado”!

Radio ja za Pjera, najbolji posao u zivotu, zenske na sve strane, sa jedne strane Cristopher Walken, dok sa druge Danny Huston.

Ima Srbija dosta potencijala, samo za ljude koji imaju viziju, ideju, mudrost i nisu lenji.
rizling
18. decembar 2015. u 03.45


Tu treba reći da je doticni gospodin otisao u jednu uredjenu zemlju, koja radi da se doseljenici sto pre integrisu.I daju ti sansu.

A otisao je i u vremenu kada je bilo lako i za posao, bez velike muke i sa ekonomske strane se dobro snaso. Naravno da je vreme učinilo svoje. Isto da je iz Subotice otisao u Vranje, posle 40 godina teško bi mu bilo u Subotici.

Lepo napisan tekst jednog penzosa da ubije vreme.

Ali netreba zaboraviti da ima nasi ljudi po belom svetu koji se nisu integrisali, i postali olos citajuci, sofereske price.

Ima mnogi gde je muž ili žena u depresiji od nostalgije ne moze da se integrise. Znam mnoge kojima su deca rođena ovde a žive u matici. A roditelji ko penzosi ovde.

Taj gospodin nije napisao kakva je atmosfera u gradu gde živi u nasoj zajdnici . Negativna uz velike podele gde se dave u intrigama.

Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
18. decembar 2015. u 03.48
tendenciozan tekst. iako ima few good points.
santa
18. decembar 2015. u 09.30
Za danas se predvidja prhladno (45F/7C) vreme, idealno za piskaranje, cituckanje i grickanje kokica uz Coke Zero; so, stay tuned.
baresh
(zanatlija)
18. decembar 2015. u 10.29
Ovdeka zasada samo +2 oblacno, ugodno za setnju,

Spremam se za kupovinu kod kasapina u komsiluku. Pusnica
pripremljena,drva obezbedjena,nozevi naostreni,samo da
se zasucu rukavi i pripase kecelja.Koliko veceras biće
cvaraka, a sve ostalo u etapama. Doduse još nije sve
utroseno od lane, tako da; 'nema brines'.
Kupus pretak`o dva puta, pa ću još jednom - biće i rasola,
jelte.

daklem; tradicija se nastavlja, idemo dalje...
santa
18. decembar 2015. u 15.42
Ih bre, baresh, nestavljaj mi so na ranu (dok ja mljackam po ovom McRib-u).
baresh
(zanatlija)
18. decembar 2015. u 17.00
Ta dobro neću,
Nego da se nadovezem sa jednom anegdotom u vezi gore
pomenutih djakonija,a koja se odnosi na Ravni Banat:

Elem dos`o Lala kod doktora malcice zabrinut pa Kaže:
Gos`n doktore, u zadnje vreme ne osecam sa bas najbolje.
Doktor: pa reci Lalo sve po redu, ljudi smo.
Lala: Ta znaš gos`n doktore ima pet-ses meseca kako ne
mogu bas da raspoznam narod kad prođe sorom -s` druge
strane. El je musko,el zensko,komsija,dodjos ili tudjinac,
pa me malo stid.
Doktor: hajde da te pregledam,pa će valda nešto pronaći.
Kad ga je doca zdravo-čitavo pregled`o, pogleda ga ispod
naocala pa rece,ovakva je stvar Lalo: imaš veliki pritisak,
masnocu i secer u krvi,pa te moram staviti na strogu dujetu.
Od danas nema vise: dudovaca,spricer,vino,slanina,cvarci,
sunka,kobaje i sve ostalo od svinjceta.

Snuzdio se Lala,malo razmisli pa rece:znate šta gos`n doktore?
kad malo bolje razmislim, he*be se mene ko prolazi sorom.

p.s. neka izvinedu zeMska celjad - ako procitadu.
the-bezi-man
18. decembar 2015. u 20.35
kako nam je Srbija delovala nakon iseljenja? iskreno, meni nikad lepse!

ja tek kada sam se iselio u Ameriku, sam poceo da cenim Srbiju i da uvidjam šta smo sve u njoj imali i koliko je lepa.

Amerika me bas nicim nije impresionirala. samo razocarala. i do dan danas smatram da je porazavajuce to što je u jednoj takvoj najvecoj, najmocnijoj i najbogatijoj super sili na svetu sve tako očajno...

očajno skolstvo, zdravstvo, penziono, putevi, ekonomija... ma totalni raspad sistema!
baresh
(zanatlija)
18. decembar 2015. u 20.47
„očajno skolstvo, zdravstvo, penziono, putevi, ekonomija... ma totalni raspad sistema!”

A ti se u istu uselio - da ti bude još očajnije.
E bas neka, šta si tražio - to si dobio.
;-)
santa
18. decembar 2015. u 21.05
„Amerika me bas nicim nije impresionirala. samo razocarala.”

Pa sve zavisi šta ko radi, u kakvom komsiluku (ghetto) živi i s'kim se druzi (a baska sve ostalo za šta IRS vodi brigu).
Marko_011
(Libero Artista)
19. decembar 2015. u 10.03
Meni je u Italiji lepo, mogu priznati.

Putevi koje rece gore bezi man su odlicni, obzirom da su i u Cikagu bili teska katastrofa, dok su ovde najbolji u Evropi a prosao sam i lično se uverio.

Imaju po 4 traka recimo od Bergama ka Milanu, okolo zvucni zidovi, display obavestenje, fantazija.

Imaš osecaj kao da si na poligonu nekom za formule.

Kada se dolazi iz Trsta ka Milanu, nema ko se nije odusevio, firme sa svih strana, masa sabracaja, vinogradi Franciacorta, sve uredjeno, sređeno.

Idem na posao vozom, tako da mi auto nije potreban, ali ajde, idem sa istim do stanice 4 km, ostavim na parking i vozic.

Italijani se ne utrkuju ko će imati bolji auto, niti Italijanke biraju ko ima bolji auto, dok karabinjeri takve biraju, osim ako nisu od firmi.

To je nešto sto sam po Cikagu primetio, utrkivanje dojucerasnje sirotinje skinute sa kazana, ko ima vise kamiona, zgrada, automobil bolji i na osnovu toga se meri kvalitet licnosti.

Pritisak utrkivanja ne postoji, malo vole previse da idu na odmore, ostalo generalno su totalno opusteni, ako ne racunam Rumune, koji ovde kupuju A5, A6 i tako te neke lux automobile sa gomilom kilometara, koje firme prodaju ishabane a Italijani to ne voze i gledaju na takve kao na Cige, koji se nisu uklopili u sistem.

Nostalgije nemam, hrana je ok, ljudi Italijani simpaticni, samo kukaju i zale se, to im je valjda zivotni moto.

Italijani uopste nisu onakvi, kakvim su ih predstavljali kod nas, maco muskarci, lepotani, svaleri i slično, već naprotiv nisu nikakvi.

Dosta su i plasljivi, možeš petoro da ih mlatis bez problema.

Zenske, ima da se vidi finih cica, naročito sa lepim ocima, vole da flertuju i snimaju, takođe i telefonima po vozovima da slikaju ko im se svidi, sto je ovde standardno.

Slabo znaju da sakriju emocije ko im se dopada.

Generalno, Italija je dobra zemlja, Italijani su skepticni u početku dok te ne upoznaju a kad te upoznaju, prime te bolje od naših.

Vole da se sale, dok ima dosta razlike u ponasanju između Balkanaca i Italijana, dosta velike, ne provociraju i seljacki ne provociraju, nisu laki na rečima da puste na drum bez da je kordinisano sa mozgom.

Ima dosta toga pozitivno da se nauci među njima, naročito u Milanu, koji je centar.

Italija je moja najuspesnija destinacija za sada, tako da ne mogu ništa loše reci.

sirchulle
(CAD Designer)
19. decembar 2015. u 10.20
Sve je lepo u Italiji ali jedna stvar ne valja. Imate ogranicenje u brzini na autoputu dok kod nas nema i možeš koliko možeš...Viva Deutschland...U stvari malo preterujes da ne iskoristim neku tezu reč. Da nisam upoznao Italijane ovde u Nemackoj možda bih i mogao da svarim tvoju pricu a posto sam pre toga živeo u Istri i često isao u Italiju (malo i govorim italijanski) tvoja prica nema mnogo osnova.
santa
19. decembar 2015. u 19.03
„Све више странац
Аутор: Миодраг Топићчетвртак, 17.12.2015. у 14:32

Док летим преко Атлантика, сваки пут осећам, да и у Београду постајем све више странац. Док летим преко Атлантика, радујем се што се враћам тамо, у Торонто, у коме се све више осећам баш као странац.
Месец излази иза небодера у Торонту (Фото Ројтерс)
”Бре, изгледаш баш као странац, рекла је тетка, када ме је угледала, после три године проведене у Канади.

И одећа ти је другачија.

И чини ми се и мало тај акценат, а?

Чудан си ми некако, али, благо тетки кад сам те видела.

Дођи да те тетка загрли„.

”Нисам тетка, нисам, само ти се чини„, насмејао сам се, сретан што се видимо, и загрлио чврсто уз груди.

”Што се тиче гардеробе, Кинези су и тамо и овде„.

Сетио сам се тог разговора од пре десетак година. И како су оне пролазиле, изгледам сам себи све више као станац. Мислим не само по гардероби, која се тамо носи и једино може купити, већ сам се поприлично уклопио у свакодневни живот, у складу са –”кад си у Риму, понашај се као Римљанин„.

Енглески је сада много бољи него када сам дошао у Канаду, мислио сам на том језику, читао књиге, ”био сам члан библиотеке„, што би рекао Радован III, имао неколико кредитних картица али не и новца у џепу, плаћао сам таксу на крају године, користио интернет за плаћање рачуна, стајао мирно у реду ако је био ред, нисам се нервирао на гужву у саобраћају нити пијан возио ауто.

Говорио сам ”thank you„ љубазно, са осмехом, наравно, или оно универзално ”sorry„ које је прикладно рећи, у свакој прилици када неког гурнеш или додирнеш случајно, када ниси чуо шта ти је неко рекао, али и кад ти је стварно жао због нечег озбиљнијег. У лифту бих започињао причу о времену. Пио сам кафу у ”Starbucks„-у, ”Kilkenn„-у пиво уз ”fish and chips„ у башти на Queen street-у. Одлазио на годишњу контролу код породичног доктора, викендом се виђао са пријатељима, славио рођендане са оним ”happy birthday to you„, облачио одело и кравату за Cristmas parti у компанији где сам радио, за концерт ”Nutcracker-a„ у позоришту и још пар пута током године кад бих то пожелео.

Да, све више сам странац тако да ме је тешко разазнати међу њима. (Сем, можда, још по акценту). Рекло би се, савршени странац, уклопљен у вредности и мерила овог друштва. Асимилација, што би рекли.

- Па, шта сад у вези тога?

Током редовних, двогодишњих долазака у Београд, (и још мислим да ми је кућа тамо), на одмор и обавезу, јер то постаје у неку руку, обиласком свих оних о којима сам мислио да би их требало видети, осетио сам да полако и тамо све више постајем странац.

Мост на Ади у Београду (Фото Дарко Ћирков)

Почело је да ми смета све оно што није исто као у Канади. Од касирке која седи и не пакује купљене ствари у кесу, без осмеха, од уласка преко реда за добијање неких документа, од гужви у аутобусу, од пешачких прелаза, од пластичних кеса које цветају по дрвећу, од оронулих фасада, дотрајалих лифтова.

Или, сам једноставно заборавио да је и мени тако све то изгледало нормално, јер смо сви огуглали на већ виђено. Све то и некако, да се није осећала нека равнодушност у сусретима.

Нема пуно питања о томе како живим, како се осећам тамо, сем оно уобичајно: Како си? Нисам те видео неко време. Некад без жеље да се сачека одговор. Дневна политика, серије на телевизији које се не могу пропустити због некога ко је ”баш сад је нашао да дође„, жељан да их види. Мало је оних који се збиља обрадују сусрету, који ти кажу:

- Зар већ мораш назад?

Муче нас различити проблеми или радују друге ствари. Младост порасла, знају о мени онолико колико им родитељу испричају. Жељан сам да са неким поделим успомене и сећања на школске дане, на време проведено са пријатељима на одмору, на послу или кафани. Знам да се тешко живи, незапосленост, беспарица је, мало је осмеха на лицима пролазника. Па пак, улице су пуне, кафићи раде, младост лепо обучена.

Кафана више није свима доступна, али из неких још увек допиру примамљиви мириси роштиља. Жива музика, да, како без ње. Одем у кафану ”Липов лад„, из навике. Нема оних са којима сам ту проводио ноћи. А некад су конобари знали шта пију редовни гости.

Тамо, уз коју ракију, мезе, развије се прича, отвори се душа, врати се у нека времена и то је довољно. После се растанемо. Остане осећај да некоме од њих баш и нећу недостајати, онолико колико ће они мени, када се вратим тамо где сам прави странац.

Проведем неко време у Дубровнику, пијем капућино у башти Градске кафане и тамо, опет, изгледам као прави странац. Обилазим гробове, положим цвеће, упалим свећу, попушим цигарету у друштву најмилијих, којих је сваке године све више, баш ту на Новом гробљу.

Само са најближима је растанак тежак. Док летим преко Атлантика, сваки пут осећам, да и у Београду постајем све више странац. Док летим преко Атлантика, радујем се што се враћам тамо, у Торонто, у коме се све више осећам баш као странац.

Ту бар живим кад је већ тако одређено. Ту сам са својим унукама, рођеним у Канади. Ту се радујем изласцима сунца. А и млађи сам за шест сати него кући, зар не?

Миодраг Топић
Торонто

Коментари

Ph.D.пре 2 дана

Bas tako nekako sam se i sam oseca ranijih godina (cirka 1960/70tih) dok danas, vreme je učinilo svoje, ovde gde mi je mladost 'prošla i starost dosla' a sa tim i same uspomene na lepe i drage dozivljaje iz mog rodnog Banata, postaju sve bledje i bledje. Kažu neki da sve to ide 'zakonom prirode' kao i sto neki veruju da nam je ‘mesto tamo gde su nam najdrazi i najmiliji’ dok sve ostalo ostaje samo da se ‘pripoveda’ (pa makar i preko - google translate). Autoru hvala na vrlo lepom prilogu, posebno HVALA Redakciji na osvezavanju ovog, za neke nas, vrlo važne rubrike kroz koju smo bar donkle u dodiru sa našim svetom ma gde se nalazili! Pozdrav, Nashville, TN

Одговори | Препоручујем 7”
Amatercic
(Penzioner)
21. decembar 2015. u 13.11
Odlično napisano i svi komentari su dobri.
Ja se ovde ne osecam kao stranac i kako bi se tako i osecao? Svi moji koji mi nešto znace žive uglavnom ovde u ovoj zemlji a tamo kako gospodin Topic kaže vecina su u groblju ili tamo odlaze.
Uspomene blede i kad odem tamo teško da sa nekim mogu da popricam 30min,nas intersuju druge stvari.Ne opterecujem se sa nicim oni žive svoj zivot a ja svoj,nije i ne moze biti isto kao pre 50tak god ni tamo ni ovde.
Od 2000god bio sam vise od 20 puta u Srbiji poslovno ili privatno tako da to dobro znam oni imaju svoje probleme i zivot kao i ja svoje koji nemaju ništa zajednicko.
Hvala Deda Mrazu za temu.
rizling
23. decembar 2015. u 05.27
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
23. decembar 2015. u 07.55
laaaže sneki - napune je gastosi novčanicama samo tako :) :)
the-bezi-man
23. decembar 2015. u 19.27
baresh i santa,

ja stvarno ne razumem zašto vas dvojicu toliko pogadja kad neko objektivno piše o lošim stvarima u Americi, i zašto to uvek dozivljavate tako lično?
baresh
(zanatlija)
23. decembar 2015. u 20.07
the-bezi-men,pre nego odgovorim, da parafiziram komentar:

----------------------------------------------------------------„očajno skolstvo, zdravstvo, penziono, putevi, ekonomija... ma totalni raspad sistema!”

A ti se u istu uselio - da ti bude još očajnije.
E bas neka, šta si tražio - to si dobio.
;-)„
-----------------------------------------------------------------

Dakle; gde primecujes da me pomenuta 'objektivnost' pogadja ?
Ne samo u ovom,već bilo kojem komentaru - navedi?

Hajd` da si rek`o nije onako kako sam ocekiv`o, pa se vratio,
već naprotiv(izgleda za inat) nastavio i dalje da živis u toj
istoj US ?

Uostalom ne živim u US, već CAN u kojoj takođe nije sve bas
po licnom ukusu,ali vise nego dobro u poredjenju odakle sam
dos`o. U protivnom vratio bih se pre isteka avio-karte,umesto
da cmizdrim ostatrak zivota, pa da zagorcavam zivot i drugima
kao tamo neki - jelte.

malo jasnije...ili ?

the-bezi-man
23. decembar 2015. u 20.34
ne, nije jasnije...

zašto je „cmizdrenje” i sramota ako se piše o manama jednog sistema? šta treba možda da ulepsavamo i pricamo bajke? pitanje je bilo naše iskustvo u inostranstvu i ja iznosim svoje vidjenje. ne vidim stvarno u cemu je problem? ja zaista mislim da je bruka koliko loše funkcionisu mnoge stvari u Americi, koja se ostatku sveta namece kao model i uzor, koji svi treba da slede.
baresh
(zanatlija)
23. decembar 2015. u 21.09
„zašto je ”cmizdrenje„ i sramota ako se piše o manama jednog sistema? šta treba možda da ulepsavamo i pricamo bajke?”

Nije sramota pisati o manama bilo kojeg sistema,kao uostalom
ni potrebe za ulepsavanjem. Već je u pitanju jednostranost koju
vecito ispoljavas opterecujuci sebe i okruzenje.
Sve ove negativnosti koje iznosis, mogu se:procitati,cuti-videti
na javnim glasilima dostupnim svakom smrtniku. Ima tu svega i
svačega ko na buvljoj pijaci, pa ko šta voli-nek izvoli.Dok ti
'lupaš praznu slamu' istovremeno omalovazavajuci neistomišljenike
sa otrcanim postapalicama; izdajnici,janicari,seljaci-seljacine,
pokondirene tikve,ph Dick,senilne starkelje i šta sve još.

p.s. obecavam da neću vise pitati; jel ti jasno?
p.s.s. ako se pak desi da zaboravim - unapred se izvinjavam...
;-)
santa
23. decembar 2015. u 22.32
„a stvarno ne razumem zašto vas dvojicu toliko pogadja kad neko objektivno piše o lošim stvarima u Americi, i zašto to uvek dozivljavate tako lično?”
-------

Dobro, bezimeni, i ja tebe da lepo upitam: od kada si se vratio u SRB zašto ti i dalje smeta sve to što nevalja u Americi?

Hvala...
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
24. decembar 2015. u 12.45
bas bi voleo da recimo izvucete neki citat - koji bi potkrepio pojam „cmizdrenje” (znaci ono da je covek negde napisao - ajme kuku jadan ja, uradise mi to i to, a ja sirot nemam gde da se vratim i t.d. .. - ja to ne procitah nigde).

znaci varijanta je da se vozis recimo u prikolici punoj stajskog djubreta. ono ides u polje a radis... i onda ti neko, ko je to odradio juče, al nije lepo bas pocistio prikolicu - kaže - daj bre - šta se vozis na tim govnima, ajd' ovamo - vidi moja prikolica cista, sjajna - k'o nova. i ti predjes u tu njegovu, i skontas da i dalje ima 5cm govana, plus nisu ni prevrela, plus kad ih i razmaknes gumenjarom cizmom - skontas da je onaj lim propao od silnih, well govana... -ono „otisla limarija” - a onda ti ovaj (ponovo) kaže - jel vidis kako se moja prikolica sjaji... k'o apoteka. -i onda se naravno covek zapita - ono k'o u maratoncima - ako si glup-nisi slep...
kontam da je taj neki zonfa..
Marko_011
(Libero Artista)
24. decembar 2015. u 20.01
Dobro, bezimeni, i ja tebe da lepo upitam: od kada si se vratio u SRB zašto ti i dalje smeta sve to što nevalja u Americi?

Hvala...
------------------------------------------------------------------------

Santa, obzirom da si notorni notorious Americki patriota, da li podržavas zvanicnu Americku politiku oko Kosmeta i jednostrano priznanje istog van UN i kroz krsenje Međunarodnog Prava, obzirom da se predstavljas kao legalista?
Marko_011
(Libero Artista)
24. decembar 2015. u 20.07
baresh i santa,

ja stvarno ne razumem zašto vas dvojicu toliko pogadja kad neko objektivno piše o lošim stvarima u Americi, i zašto to uvek dozivljavate tako lično?
------------------------------------------------------------------------

Ako pljujes po Srbiji, neće ništa reci, ne brini.

Ovaj dole mi citira u Nemackoj izreku, ne kapirajuci da ja nemam respekt prema nikome i gledam ostale kao na olos.

Onda Balkanska slina bez ponosa, koja ide u uvlaci se ostalima, donese meni ko pas kosku da se pohvali, divi se drugima.

Francuzi su drugaciji, imaju svoj ponos, nasi raspad ekipa, preko koje se odrazava na kraju i celokupna slika drustva i nacije.

Sasha-MudrijashPoruka negativno ocenjena. Pokaži

Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
25. decembar 2015. u 02.59
ja bas jednom prilikom pitao santu - posto je legalista i t.d. vrlo decidno:

zašto si me - placanjem svoga poreza - mene neduznog - pokusao ubiti 1999. godine - iako ti nikada nisa nazao nisam učinio, iako nikada ništa nazao ni jednom amerikancu nisam učinio, iako za godinu dana zivota u kosovu ništa nazao nisam učinio ni jednom albancu (posto je to valjda bila neka prica da to što pokusavaju da me koknu - ne samo mene - nego nas devet miliona - ima veze sa našim gradjanima albancima u nasoj zemlji - srbiji)

za sada, nije odgovorio, kao sto nije odgovorio ni zašto neće da mi kaže „hvala” za besplatne poslovne savete koje sam mu rekao. :)

... a onda se vratis još malo nize par strana, i procitas prelepu temu> „janicari”

:)
Marko_011
(Libero Artista)
25. decembar 2015. u 20.01
NEPISANO pravilo na beogradskim ulicama je da njima mogu krstariti samo domaći taksisti. Ova praksa proširila se nadaleko, pa je tako za volanom svakog petog taksi vozila u Beču - Srbin. Nekada unosan biznis, a danas, tvrde naši ljudi iz austrijske prestonice, samo dodatni posao zarad ispunjenja svih visokih standarda, koji nameće život u Evropskoj uniji.

Za volanom 5.000 taksi vozila, koliko ih je registrovano u Beču, najbrojniji su Turci, Egipćani i, naravno - Srbi. Prema poslednjim procenama, oko 1.000 vozača, pored austrijskog, ima i srpsko državljanstvo. Kažu, tokom devedesetih godina ovo je bio unosan biznis, što se gastarbajterskim vodama brzo pročulo, pa su naši ljudi počeli masovno da emigriraju u ovu zemlju i da se bave taksiranjem.

- Trend dolaska naših ljudi u Beč počeo je još sedamdesetih godina prošlog veka, a sa minimalnim znanjem jezika najisplativije je bilo baviti se ovim poslom - priča Darko Markov, koji se danas honorarno bavi taksiranjem tek da dopuni kućnu kasu. - Zarada je bila po učinku, koliko radiš toliko para, i svima je bilo super. Međutim, od pre sedam-osam godina već je postalo nepopularno zanimanje, najčešće sporedno, kao dodatni honorarni posao. Krajnja nužda za preživljavanje.
Nekada je „čista” zarada išla i do 6.000 evra na mesečnom nivou, sa čime se pristojno mogla izdržavati četvoročlana porodica. Danas rade čak i po 50 sati tokom sedmice, iako je 38 sati nedeljna radna norma prema zakonima države Austrije, da bi uspeli da zarade na oko 1.500 evra za mesec dana rada.
- Bruto zarada je uvek duplo veća, ali pola ide na osiguranje vozila, održavanje, socijalno i zdravstveno - objašnjava Goran Pavlović rodom iz Negotina, koji se ovim poslom u Beču bavi od 2001. godine. - Nekada se od ovoga lepo živelo i sa jednim vozilom, a sada sa njim jedva može da se plati pristojan stan. Danas imam šest vozila, pa čak i ja moram da vozim svakog dana.

Nameti države, tvrde naši sagovornici, odnesu najveći procenat zarade. Svakog meseca na porez ode 10 odsto ukupne zarade, a na kraju svake godine na kućnu adresu stiže im obračun za porez na godišnju dobit, koji iznosi do 25 odsto. Ipak, trend doseljavanja u Beč, kao i u taksi profesiju i dalje traje.
- Poslednja je takozvana studentska generacija mladih koji dolaze navodno na studije, ali se trude da što pre uđu u posao i zauvek ostanu ovde - tvrdi Darko Markov.

SKUPO ODRŽAVANjE AUTOMOBILA
SRBI koji u Beču rade kao taksisti tvrde da su non-stop u kreditima za automobile, koje moraju da menjaju na svake tri godine.
- Mnogo je skuplje održavati staro vozilo ili, daleko bilo, plaćati popravku nekog kvara. Ovako, kupim novi automobil sa garancijom od tri godine i oslobođen sam plaćanja majstora. Nakon tog perioda prodam taj automobil i kupim drugi, i sve tako ukrug. Nismo određeni markom automobila, ali jesmo dimenzijama, tako da je to olakšavajuća okolnost - kaže taksista Goran Pavlović.

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/reportaze/aktuelno.293.html:583115-Rado-Srbi-taksiraju-Becom
 Komentar Zapamti ovu temu!

Looking for Chakra Necklaces and Bracelets?
.