Forums : Krajina

 Comment
Umor...
SrboPeuljanac
(Sanjar)
2017-07-04 09:19 PM
Nekada sam malo umoran.
Nije mnogo, tek onako, ali osjećam da su životni koferi malo puniji nego što su bili.
Što je u njima više znanja, više iskustva, više pomalo i nepotrebnih stvari pa su svakim danom sve teži.
Nije neki umor, mada malo pritiska u ramenima, malo mi je teže slušati, malo napornije gledati kroz oči koje nekada liče na nepospremljen krevet.
Od riječi kojih je bilo, kojih ima i onih koji će se tek reći, negdje, od nekoga, u kasne sate.
Od moranja, od služenja, od njiva na kojima bih htio biti a nisam.
Od godina koje su prošle a posebno me umore godine koje tek dolaze, o kojima ne znam ništa a znam sve, kao što znam kakvo će biti proljeće za tri godine.
Nekad me malo ruke bole, od tereta koji je prešao njima, od stvari koje su nosile, od tuđih ruku koje su ih stiskale, od leđa koja su tapšala, od zagrljaja kojih nije bilo, a trebalo ih je biti.
Od ljudi koji bi htjeli ovo i ono a samo sam malo različit od njih jer ja bih ono i ovo.
Od kafa koje sam pio sam, ne uspjevajući reći dobro jutro komšiji, jer je moj komšija u jednoj dalekoj zemlji, ovaj je samo neki čovjek koji živi blizu mene a još je dalji od mog komšije.
I cigareta koje mi često kroz plavičasti dim donose ta umorna sjećanja koja se umoriše od mene, previše puta sam ih zvao, ne dam im da se odmore.
Od toga da sam opkružen gomilom ljudi, a ipak stojim sam a i od toga kad sam sam a nisam, jer sam tu ja da sam sebi smetam.
Od ove zaglušujuće tišine koja je prepuna zvukova koji me ne trebaju i ne bih ih želio i dalje slušati. I od galame koja je postala avetinjska tišina.
Od toga što ne mogu čuti čovjeka iako čujem bezbroj ljudi koji pričaju, ali ne čujem čovjeka. Možda se i on umorio pa se malo sklonio.
Od toga što bih da budem svugdje i sa svima odjednom, da im pomognem kad niko drugi nema, da oni meni pomognu kada svakoga ima.
Od trčanja, od stajanja, od sjedenja i ležanja, od letova bez krila i ludih vožnji bez točkova, od brodova bez mora i vozova bez pruga.
Nekad sam eto tako, malo umoran, tek onako, neprimjetno...ali znam da je negdje, neko, umorniji i od mene...
Novak
2017-08-04 10:29 PM
Ne mislim ja da sam umoran, al eto pritislo svakojako dobro
pa memoze covek ni da dise ko što se nekad disalo ispod starog oraha,
shvacam polako, nisu ni orasi ko sto su nekad bili.
Nema vise ni Dobrile da ih skuplja u jesen, a nezvane divlje svinje ne razumeju njegovu tvrdocu i cudnovatost.
 Comment Remember this topic!

Looking for Tassel Necklaces?
.