http://www.imdb.com/title/tt4296386/
Reziser: Svetlana Proskurina, godina 2014
Sa stereotipima je teško.
Ako krenemo od stereotipa, dobijamo da žene ne umeju da voze, da Italijani jedu pastu svaki dan, da su Nemci nacisti, a muslimani teroristi.
Ako pokusamo da ne mislimo okovani stereotipom, duzni smo da damo jednu dobru dozu kredita svakom, i naravno, da mu pruzimo sansu.
Ne želim da kažem da je žena reziser deo takvog stereotipa, samo sam zaista u neprilici jer ne mogu da protumacim jedan film vodjen zenskom rukom na jednu temu zasnovanu na zenskoj logici. Posle dosta preispitivanja, nalazim se prinudjena da ustvrdim sledeće: ne govoreci o zenskim reziserima, jer to nije tema, govorim samo o filmu i razumevanju teme s tacke gledista jedne žene koja se smatra modernom, emancipovanom, duhovno zrelom i dovoljno promucurnom kao i sposobnom da svoju ideju upakuje u primamljivu ambalazu kako bi se dopala drugima. Ne govorim naravno o sebi, već o rediteljki Svetlani Proskurinoj.
Znaci doticna žena je uzela svima poznatu pricu o Ani Karenjinoj i obradila je na, uverena je, originalan i nov način.
Cinjenice:
Imamo glavne uloge koji svi imaju identicna imena iz Romana. Anna, Serjoza, Aleksej, Lida.
Tema je bracna nevera.
Karenjin iz filma je novorus, imucan covek, pristojnog spoljasnjeg izgleda, veoma neobičnog zanimanja, za koje prakticno nije potrebno nikada biti prisutan u firmi, eventualno je dovoljno da se skokne tamo po neki put dok je žena kod ljubavnika. Veoma zanimljivo postavljena karijera koju bi možda vecina nas volela da isproba: imaš svoju firmu i pare, a ništa zivo po ceo dan ne radis, nego razmišljas o tome šta si Bogu i ženi skrivio te nasla za shodno da te vara.
Ana je prilično lepa žena, nekog neobičnog zivotinjskog seksualnog naboja. Zašto ovo kažem? Pa zato što nije ni naročito lepa, niti zanimljiva, niti bistra, nije preterano dobrodusna, nije vesela, nije depresivna. Sise joj nisu neke, ali se lepo ljuljuskaju pod majicom, u veoma uspelim scenama jahanja. Sve u svemu, može da prođe. Razumem Aleksejev bol, jer nije povezan sa Aninim karakteristikama. Njegova ljubav je jednostavna, istrajna i bez zahteva. On je voli skoro na isti način kao i njihov sin. Upravo tako, zbog toga jer je ona tu i deo je njega, bez obzira.
Ana je znaci uspela u zivotu, srećno je udata, ima sina, ima lovu, ima SUV, ima prijateljicu, sve OK. Ipak, ona bi da živi (citat iz filma). Prosecnoj ženi, pa i natprosecnoj, gledajuci tu scenu u kojoj ona jadikuje kako bi da živi, dodje da je otera u tri lepe. Kaži lepo da ti se hefta sa strane, to je bre mnogo jednostavnije i lepse, i originalnije. Jer, ovde smo u danasnjoj Rusiji, nisu to vise neka bracna ogranicenja iz pretprošlog veka, kad je cena kad te zasvrbi ona stvar placana bacanjem pod voz.
Serjoza je dobro dete koje voli mamu. Tata je fin, tata je OK, ali dete voli mamu. Kad mama dolazi i odlazi iz njegovog zivota kako joj se cefne, on to istrajno opravdava i pokusava da shvati svojom detinjom logikom. Dete je kul, najbolji deo filma.
Film ipak nije verna obrada Tolstojevog romana, jer se od njega dijametralno razlikuje svojim početkom i krajem. Pocetak je najbolji deo filma. U uvodnoj sceni upoznajemo Anu i Alekseja na putu za bolnicu, gde treba da se rodi Serjoza. U manje od pet minuta, ceo film je objašnjen i mogao je komotno tu i da se zavrsi: ispred vrata bolnice, gde muž, sa zeninim torbama, stoji zaglavljen. Porodjaj će se odvijati bez njega. Ni žena, ni dete, ni ljubav, ništa mu ne pripada.
Kraj je takođe drugaciji od romana, i ne verujem da ću nekoga ostetiti ako ga ispricam. Ana u filmu naravno nema ni najmanju nameru da umre. To je sasvim ocekivano jedne onako prazne i besmislene žene kao sto je ona.
Moja pitanja za nekoga ko je eventualno pogledao ovaj film:
Kako i zašto jedna žena reziser može sa toliko mrznje i antipatije da oslika omiljenu nam mucenicu Anu Karenjinu?
Da li je ocigledna gramaticka neispravnost naslova neka caka iz koje treba da razumemo nešto, i ako je tako, šta?
Koja vam je omiljena obrada ovog legendarnog i neprehebivog romana?
PS:
Pozdrav za dame (čula sam da je to sad in :))