Forums : Književnost

 Comment
Sabah (zora) na vodi
MC_
(Bihilist)
2018-09-06 06:03 AM
Sabah (zora) na vodi

Ja sam danas ulični prosjak, Šire gledano, niko sam i ništa, bolje reći lopov i prevarant. Neki za mene ipak misle da sam pravi božiji čovek, da će ih dotaći nesreća ako mi ne udele kada me vide dok klečim i molim se. Možda su to oni naivni i dobri, oni koji veruju u dobrotu ljudsku i milost božiju. Ili su upravo ti, koji me zbog straha darivaju, oni zli, ona tiha većina na kojoj počiva svako ljudsko društvo.

Ali,ako sam čovek, može li svetost biti data ljudskom biću ili je svojstvena samo Svemogućem i andjelima njegovim .I kako sam čovek tako i delim sve ljudsko s drugima koji su pakao, kako proslavljeni Filozof reče. Ti, drugi, naravno da ne osećaju moju glad, moje želje, moj bol. I onda samo i mogu biti pakao, ako sam ja sebi sve što postoji, ono najvažnije, kako nalažu dogme Zapada.
Ali, ako ja nisam sve? Ako ima još nešto izvan mene, onako kako su govorili stari, zagledani u svetost kamena, potoka ili zaplašeni snagom vuka? Zaključujem da onda ni drugi nisu pakao, nego sam samo ja svoj pakao.

Moje su reči plitke, sapliću se i zapliću u mom umu, u mojoj bolesnoj, matoroj glavi. Ništa istinsko i čisto u njima, ništa čvrsto. Sve labavo i trulo.

Prazan sam. Um mi je pun otužnog iskustva , ali slutim da sam prazan jer u mom srcu nema više ničega. U želucu je samo glad i mučnina. Ljubavi u meni nema, sem za Proroka. Ili lažem da je tako.

Jesam li onda sveti čovek ili samo bednik koji koji u očaju i strahu od smrti klanja praznom nebu, okrenut istoku?

Deca su me moja napustila, žena je davno našla drugog, mladjeg, bogatijeg, lepšeg, veselijeg da joj kupuje stvari i da je vodi na putovanja. Knjiga koja je moj priručnik, vodič, govori mi o ljubavi, ali ja sada pouzdano znam, da je za mene nema i da je neće biti do smrti.

O kako su sada male moje želje. Komad hleba, odeća za zimu. Taman su male kao onda dok sam i sam bio mali, zanet prostodušnom igrom, puštajući ljuske od oraha da plutaju u blatjavoj bari. Oh, kako sam nesretan bio kada su baru posle nedelju dana zatrpali da bi napravili neki parking. Možda se od tad u mene uselila mržnja spram automobilima i napretku.

Kako li su u srednjem mom dobu i moje želje bile velike. Gonjen ambicijom, možda mislima i htenjima drugih da budem i imam tapiju na ovozemaljska dobra. Ipak gonjen sumnjom i prikočen onim ranim i istinskim u sebi, ne mogah se u potpunosti posvetiti zgrtanju novca, kako je zahtevala noja zakonita supruga, moji roditelji i svo moje učeno i napredno okruženje.

I ono što bi moj pad, ono na kraju, ona napuštenost i samoća u suterenu pored nekadašnje železničke stanice, to bi moj let i moje nadahnuće i uznesenje moje. Moj povratak davnim, neprežaljenim i istinskim korenima. Je li greh ubiti sebe ? Zar se zato samoubice ne sahranjuju van groblja? Ja kažem da nije greh ubiti smrtno telo, nego je greh ubiti i sebe u sebi, ubiti ono što jesi zarad nečega što nisi.
Previše mnogo o sebi. Kao da sam neka zapadna žena ili emotivni peder. Mislti mnogo o sebi znači nemam sebe. Predao se kao i miloni oko mene, ipak drugačije. Jer oni glume lake uloge, a ja glumim mučno i teško. Moja je ciljna grupa nezgodna. Prekolju, odseku glavu, spale te kad ih naljutiš…

I evo ga !

Kad prve naznake jutarnjeg svetla udju u moj stan, smotam prostirku, spremim se na posao, razmrdavam ukočene udove. I obavim abdest kao obred očišćenja jer kako Alah0ov poslanik reče : „Namaz (molitva) neće biti primljen bez čistoće.” I tu već počinje laž. gadna, stoglava. Jer ne molim se Svemogućem, samo sam sujeveran. Hteo bih da mi On pomogne da umolim ljude, da mi oni nešto daju. Ili je to ludilo, ludost mog dvojnog življenja. Jesu li kanda upravu oni praktični mislioci iz sveta reklama koji tvrde da se čovek da programirati ponavljanjem reči. Možda sam i postao to se ja isprogramirao. Možda sam to što mislim da se pravim da jesam.

Za preživljavanje potreban je novac. Fakat. Novac je delo djavola. Fakat. Novac imaju ljudi. Novac molim od ljudi koji ga imaju mnogo, da mi daju jer ja imama malo. Jednostavno, prirodno, kao voda što se preliva iz prepune čaše. Vlasnici stanova, u ovom delu grada imaju ga mnogo, imaju ga najviše. Tu gde je nekad bila reka, gde smo šetali po blatu gacajući među skladištima, okrenuti suncu koje zalazi. Tu su sada oni. Arapi, bogati gastarbajteri u penziji, narodne pevačice u mirovini i ostali njima, po filozofskom ubeđenju i dubini novčanika, slični ljudi. Da. Oni u životu nisu imali vremena da pamte godišnja doba…

S jeseni puzavice su dole davale narandžasti plod i žene su ispirale plastičnu burad za kiseljenje kupusa. Neki se mir nadnosio nad vodom, nije bilo žurbe i nemira, tu novac nije bio kralj. Ah, kada se setim, tada sam počinjao studije, potpuno nesvesan onog što dolazi, a šejtan je već gledao moju zemlju svojim pohlepnim žutim očima. Voleo sam taj prljavi, nepravilni grad, voleo ga zbog nesavršenosti, zbog reka, zbog obala koje su pripadale svima. I nikome.
O kako mi se gadi sada, u zoru dok odmotavam seržadu (prostirku), na parkingu, među njihovim crnim džipovima, pognut i ponizan dotičući zemlju. O kako mi se gadi grad, zbog onog što je postao, lažni grad, lažna metropola, u stvari odvratno, ružno i zlo mesto u kome žive još samp oni koji su izgubili svako ljudsko dostojanstvo, o kako se ja sebi gadim, zbog onog što sam postao, lažni sveti čovek, lažni Musliman, lažno sve.

Stojim pred najvišom kulom, kod parkinga, tu je moje mesto. Svi me ovde poznaju, i Arapi i domaći. Volim Arape, prvo što imaju više novca, drugo što me cene. Razmotao sam pravilno svoj ćilim. Okrenut sam Meki.

Ne volim domaće. pogotovo ne elitu. Oni su nas prodali Arapima.

Moji pokreti predstavljaju sada izraz poslušnosti. Dižem ruke do ušiju i veličam Gospodara potpuno predan, potpuno pokoran i slomljen. Zamišljam sebe kao aktivistu vladajuće stranke dok čeka Vodjin govor. Samo je moj vodja dalek i nem, a njihov je svakodnevno prisutan na ekranu. Da li me čuju ili ne moji klijenti, to nije sada važno, zamišljam da su svi tu i da stalno slušaju i izgovaram zato „Alah je veliki”. Spuštam se na kolena, klanjam se Bogu, stavljam dlanove na tlo, dodirujući ga čelom i nosem. Miriše zemlja, miriše benzin, miriše reka dok tri puta izgovaram „Slava najvišem Gospodu”.

Stavio sam Knjigu na ćilim. Stavio sam prosjački čanak pred sebe. Tako se radi u Meki i Medini. Mrmljam sebi u bradu molitve koje znam i izmišljam neke nove. Nadam se da klijenti poštuju moju smernost, nadam se da će znati da cene moju pobožnost, ispravnost.

Već godinama radim ovako, već godinama glumim. Naravno ulogu sam vremenom usavršio, ispravio se. Ponosan sam na to jer „Ključ ponosa je pokornost Allahu”, kako tvrdi Knjiga.
Prilazi jedan domaći. Daje nešto novca. Ne gledam, ne zahvaljujem se, neka mu izgleda da zurim u neke duhovne daljine. Domaći me cene, udele mi, jer i Arapi to isto rade, misle da će Arapi videti taj čin, da će se tako ulizati bogatim šeicima, za koje veruju da žive ovde.
A ovde žive mnogi i važni ljudi. Sam Šeik Bagdadi, ako mu je to pravo ime, jer oni ih ima nekoliko. Bio je vodja gerile u Siriji i Iraku. Radio za Ameriku, Izrael, protiv interesa Arapa, a kleo se u Proroka. Sekao glave vernicima i nevernicima, vodio sveti rat. Kakav Majstor. Dvoličan, troličan, kao naš vrho9vni Vodja. I evo ga sada ovde, posle toliko godina, iako kažu da je poginuo, da ovo nije pravi El Bagdadi, pukovnik. A ja verujem da jeste, ima nešto milo i krvoločno u njegovom pogledu. Ponekad nam se pogledi sretnu, ujutru kad izlazi iz svog BMVa, praćen gorilama. I onda on zna, da ja znam da je sve laž, te da ni on ni ja ne verujemo u reč Prorokovu, nego se samo pretvaramo, svako iz svojih pobuda.
Jednom mi je, ako sebi sličnom dao novčanicu od sto evra. Svi su to videli, koji treba da vide, koji imaju oči.
Drugi krug mojih klijenata, to su bivše zvezde narodne muzike, osobito žene. Stare i jadne, plastičnim operacijama deformisane, šminkom obojne do neljudskih tonova, sujeverno mi prilaze, onako na visokim štiklama, jedva hodajući. Udeljuju. Poštujem ih i cenim. U toj ravni su i domaći političari. Oni svi žive ovde, prati ih obezbedjenje. I oni daju, svakako u skladu sa svojim hijerarhijskim mestom. To su ljudi koji su ovu zemlju i prodali strancima. I tako, koristeći milostinju koja od njih potiče, uživam i ja plodove velike pljačke.
Na kraju moje liste su povratnici iz inostranstva. „Povratnici”, to je prava reč, ako povratnici iz zatvora il iprogonstva i oni su se vratili u svoju zemlju, ali im prost povratak i slobod nisu bili dovoljni. Oni su se vratili da zadive, da statusom naplate sve te godine poniženja dok su na Zapadu diriničili i traćili svoje živote.
E oni mi ne daju ništa, mrze me tihom, neispoljenom mržnjom, kako već na Zapadu mrze i preziru Muslimane.
Ostatak jutra obitavam pored ulaza tržnog centra. I tu me obezbedjenje zna i toleriše. Uvežbavam prazan pogled dok posmatram srećne kupce, one što žive za novi mobilni telefon, presrećni kao deca kada g dobiju. To su, mislim, ljudi gospodnji, nevini i užasni u svojoj pohlepi.

Tako odlazi moje jutro, na vodi, Sabah. I kada se saobraćaj zahukta, kada se smeni obezbedjenje, usamim se. Odem do obale, zamislim da nije uredjna, zamislim da ništa nije lepo, da nšta nije krativno osmišljeno, da je sad vreme pre pedeset ili hiljadu godina. Gledam u mutnu vodu kako teče. Barem se ona nije promenili. Mislim kako je dobro biti sam, odbačen. Mislim kako je onaj Filozof i bio u pravu. Današnji ludi jesu pakao.

„Allah je jedan” (...) „Sve vidi i sve razumije. Pa i tvoju samoću. Da si Mu vjerovao i da si znao da On gleda tvoju samoću, nikada se ne bi osjećao usamljenim.”

MC
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
2018-09-06 10:17 AM
Krenuo si da nadjes slobodu, pa ti je ljubav slomila krila...
Rex1
2018-09-06 12:59 PM
MC prosvetli me, čijih je ovo ruku delo?
Qubic
2018-09-06 02:52 PM
Rex1, (dok se MC ne „probudi”...), radi se o navodu (citatu) francuskog filosofa i književnika Žan Pol Sartra (Žana Pola Sartra): Pakao, to su drugi ljudi.*
Rex1
2018-09-06 11:52 PM
Blagodarim!
MC_
(Bihilist)
2018-09-07 03:42 AM
ja sam pisao.
moram da priznam, imoa sma idju, ali prica nije bas uspela.
MC_
(Bihilist)
2018-09-07 03:47 AM
o islamu ništa ne znam, plitko sma pokusao da nađemnešto iprimenim. ali i jedini lik u prici je lažni musliman, pa mislim da je to dovoljno
Rex1
2018-09-07 10:52 AM
Odlično je.
American_Psycho
(Ako vam je stalo do istine, sl)
2018-09-07 11:30 AM
Pa dobro, nije toliko lazan koliko očajan jer sam sebi sve priznaje...mada se ljudi u „realnosti” gube u u svojim obredima i tikovima, posebno kad ih ponavljaju vise puta na dan...pocinju da ih zaista žive,i veruju u njih još vise kad i drugi pocnu da pokazuju interesovanje.
Nisi promasio...samo ti fale elementi.
 Comment Remember this topic!

Looking for PomPom Keychains?
.