damijan
(primenjeni matematicar)
2017-10-12 02:11 PM
Lutah... Pustinjom grada.
Pokatkad, dah sokolica pljusne...
Bogati nomadi s sibom nadziru stada.
Nikako... Da kap ljubavi padne na usne.
Lutah pustinjom grada.
Od neoskog svetla stene se tope.
Napravih pedeset koraka do sada!
A ono vetar, već zameo stope.
Lutah pustinjom grada.
Gle, Oaza moja palmi i urmi...
Da se napijem s vrela vode ko nekada...
Kad ono pesak niz prste curi mi.