Na vaskršnje jutro

Na vaskršnje jutro padala je kiša
ne dajući suncu ni vrijeme ni prostor,
Ubrzavala je muzika, pa postajala tiša
kao da je čekala da povisi crkveni hor.

To jutro na Vaskrs bujale su rijeke
s raspeća su silazile prastare poruke,
Ko čini dobro i duše je meke
stavljen će biti na velike muke.

U vazduhu su titrala neizgovorena pitanja
susreli su se pogledi oca i sina
i rastali brzo, bez objašnjenja
kao što ni istine nema bez vina.

Kao pred vratima vječnosti utihnuo je hor
dajući prostor kiši da jače dobuje,
rijetki se žrtvuju, podnose napor
većina,i dalje, srebrenjacima robuje.

Ali ni jedna žrtva nije uzaludna
sve dok je klica života budna
dok igra, pjeva, raduje se, buja

Neko je dao svoj život za nas
jer da nije tako mi ne bi imali danas,
ni sutra, ni novo sunce kad prođe oluja.

B.R.