Bekstvo od covekoljublja

Kada je napustao prestonicu, Su Ji je sreo jednog prijatelja na glavnom putu koji je vodio najblizem granicnom prelazu. „Gde si krenuo?”, obratio se prijatelju.
Napustam kralja Jaoa. Toliko je opsednut idejom covekoljublja da se plashim da će iz toga proisteci nešto smeshno. Bilo zabavno ili ne, to se na kraju uvijek dogadja ljudima koji jedni druge surovo prozdiru.
Do ovog trenutka vlada zdusna solidarnost. Narod misli da je voljen i uzvraca sa puno elena. Svi podržavaju kralja jer misle da doprinosi njihovom bogatstvu. Pohvala je jeftina i svi se nadmecu za njegovu naklonost. Međutim, ubrzo će morati da prihvate nešto što ne vole i cela stvar će se urusiti.

Kada atmosfera odise pravdom i covekoljubljem, samo su rijetki pojedinci stvarno zainteresovani za dobrobit drugih dok je vecina svjesna da je situacija dobra i pogodna za iskoriscavanje. Oni grabe priliku. Na taj način covjekoljublje i pravda pocinju da se dovode u vezu sa prevarom i licemjerjem. Zatim se kod svih probudi sumnja i tada stvarno pocinju nevolje.
Kralj Jao zna da su posteni sluzbenici posveceni svojim duznostima blagodeti na zemlji, ali ne zna kakva steta proistice iz njihovog postenja- oni su paravan iza koga prevaranti deluju mnogo sigurnije. No, vi morate tu situaciju sagledavati objektivno da biste je shvatili.
U obzir moraju da se uzmu tri vrste ljudi- udvorice, krvopije i izvrshioci.
Udvorice usvajaju ideje nekog politickog vodje i napamet ponavljaju njegova gledista umišljajuci da i sami znaju nešto. Ubjedjeni su da se krecu u pravcu nečega i prosto uzivaju u boji svoga glasa. Oni su potpune budale i s lakocom se prilagodjavaju razmišljanju drugog covjeka.

Krvopije su poput vashki na krmachi. Hrle u gomilu tamo gdje su cekinje rijetke i ta mjesta postaju njihove palate i parkovi. Oni se ushicuju u pukotinama, između krmacinih papaka, oko pregiba i bradavica ili ispod repa. Tamo se ushancuju i zamišljaju da nikakva sila ne može da ih izbaci odatle. Ipak, one ne shvataju da će jednog jutra doći kasapin sa srpom i nozhem. Uzece u ruke snop slame i potpaliti ga kako bi njime oprljio cekinje a s njima is ve vashke. Takvi paraziti se pojavljuju kad se pojavi krmacha, a nestaju kada se krmacha zakolje.
Izvrshioci su ljudi poput Shuna.
Ovcetini nisu privlacni mravi, ali njih privlaci ovcetina zato što je uzvishena i na visokom polozaju. Shun je bio energican i uspjeshan izvrshilac i ljudi su ga zato zavoljeli. Tri puta se selio iz grada u grad i svaki put se njegov dom pretvorio u prestonicu. Na kraju se zaputio u divljinu sa sto hiljada porodica i kolonizirao taj prostor.
Jao je na kraju izlozio ideju da bi Shun trebao poći u pustinju i izvideti da li može od nje nešto da se uradi. Dotad je Shun postao slaboumni starac, ali taj zahtjev nije mogao da odbije. On nije mogao da se penzionishe. Zaboravio je kako da zaustavi svoja kola. Bio je samo jedan izvrsilac i ništa vishe.

Sa druge strane covjek od duha mrzi da se ljudi okupljaju oko njega. On izbjegava gomilu. Jer, gdje ima mnogo ljudi tu su brojna gledista i malo sglasnosti. Ništa ne može da se postigne zu podrshku mnostva mediokriteta kojima je sudjeno da se pobiju između sebe.

Covjek od duha niti je suvishe blizak sa nekim niti je nadmen. On je budan iznutra i održava svoju ravnotezhu, te ne dolazi u sukob ni sa kim. To je tvoj pravi covjek ! On dopusta mravima da budu pametni. On dopusta ovcetini da shiri miris. Sa svoje strane, on imitira ribu koja pliva ravnodusno i gleda samo svoja posla okruzena prijateljskim elementom.

Pravi covjek vidi on osto oci vide i ne dodaje tome nešto čega nema. On cuje on osto ushi cuju i ne otkriva imaginarne vishe i nizhe tonove. On shvata stvari na osnovu njihovog ociglednog ispoljavanja i ne haje za njihova skrivena znacenja i tajne. Njegov pravac je stoga pravolinijski. Ipak, on može promjeniti pravac kad god mu to nametnu okolnosti.