Imam osjecaj.

Vrijeme je zaista relativno ako se zovete Fanny, sto je i samo vrijeme pokazalo, ako mu se da vjerovati da je pokazatelj cinjenicnog stanja. Sto Sam osjecala juče, znam danas. Nisam umjela objasniti, a sada evo, bas sada ako to nešto prestavlja u ovoj korpi izmjesanog vesa, sati i godina, ja opet ne znam šta bih napisala. Da je zivjeo duže, da Li bi mi rekao da je sasvim okej da je kamion sa kantama koje vise sa strane ukrasen mindjusama bio u zoru dok Sam vozila nekuda i osjetila kako bol otvara iznova vrata jedne druge svijesti i kako mi je tu sasvim sasvim, receno najsladjim zenskim glasom, yebeno dobro tu, kako Sam dosla kuci, u bastu kariranog cvijeca i kamiona sa mindjusama .. Dobrodosla, stajalo je u hiljadu i jednoj lampici koja se palila pred ocima, kao da Sam pred bordelom. Možda Ono to i jeste, stanje svijesti kada je prodaja tijela jedini način placanja u gotovini, placanja za ovo malo „ lakse mi je” kada te nađemu sebi, taj osjecaj, neobjasnjiv i iznenadan, prijatan, kao topli vjetar. Znam da si tu, da i ja tebi nedostajem i da dodjes da me vidis. Ponekada je i mama sa tobom.