Nije fino biti ni sitnicar jer obično su to djecija posla i treba ih pustiti da se sami snadju, međutim... Naravno da ima i međutim. Kako bih ja odreagovala, zavisi od situacije.

Evo npr. ja imam 2 curice, jednoj je 8.5 godina, jednoj će sad 4. Ova od 8.5 je bas jaka - kako se kaže „ima tesku ruku”. Međutim, ona je jedno vrlo miroljubivo i fino dijete i slaze se sa svima a prema manjoj djeci je bas obzirna.

Ova mladja je lagana ko pero; čini mi se da bi je i malo jači dasak vjetra oduvao. I ona zna mnogo lijepo da se igra sa drugom djecom, ali zna i da podvikne kad joj se nešto ne dopada. Na sestru bez pardona nalijece, ali to je, ipak, samo sestra i oprosti joj sto joj neko drugi sigurno ne bi.

Svaki dan poslije skole (ako je lijepo vrijeme) ostanemo na igralistu i obično tu bude i druge djece. I tako jedan dan, sjela ja na kamen pored 3 mame. One tatrljaju i bas i ne vode brigu šta se desava na igralistu. Skontam ja da sin jedne od mama (djecak od 5 god) je bas onako bezobrazan. Na stranu sto je hiperaktivan i po svuda ga ima, ali vidim da namjerno nalijece i napada na djecu, pa čak i na onu sa kojom se igra. Ja naravno pratim sve to jer me strah da ne gurne mladju sa one skalamerije. Šta znaš šta djetetu može pasti na pamet. Za stariju se ne brinem, jer ona em o sebi-pri sebi, odvojila se i penje se po onom „climbing wall-u”, em je i starija i jača od njega.

Međutim, u jednom momentu vidim ja kako on nalijece na moju stariju i uporno pokusava da je udari nogom. Ja to posmatram i nisam reagovala; pustila sam da ona sama to rijesi. Ona njega svojim rukama drzi na odstojanju od njega i neda mu da joj pridje pa ga po malo odguruje kako on uporno nastavlja da nalijece na nju. E sad, ove 3 nisu skontale da je to moja cerka (mislile su da sam ja u parku samo sa mladjom jer mi je ona prilazila). U jednom momentu, mama djecaka obrati paznju i vidi isto sto i ja, moja cerka odguruje njenog sina. I njen komentar je „What is she doing? She is a lot older than him.” A prije toga je cerka žene koja je sjedila sa te 2, prisla bar jedno 5 puta da se zali majci kako ju je taj mali udario, gurnuo, itd. A ova do nje se pravi luda i vice samo „No hitting Uli”, onako reda radi.

I sad da se vratim na njen komentar u vezi sa mojom cerkom - tu ti ja njoj kažem, „A ne vidite da je on prvi na nju krenuo i da uporno pokusava da je udari? Možda bi bilo pametno da mu kazete da je se kloni jer ipak, kao sto rekoste, veca je i starija i može dobro da ga odalami ako bi htijela.”

A ona poce kao da se vadi i pravi se luda „O nisam vidjela da on na nju naskace”. Ma jok eto, naskace ona na njega. Idiotluk. A cerci sam rekla da ga slobodno sastavi ako mu opet padne na pamet da se glupira.

E sad, da se vratim na tvoju dilemu. Obzirom da se radi o djeci sličnog uzrasta i da mu je mama odreagovala tek nakon što ju je gurnuo, ja da vidim da neko bas uporno pokusava da gurne moje dijete, ja bih prisla djetetu i obratila mu se. Znaci dala do znanja da ja to vidim i da to neće moći da prođe.

Ja pretezno prepustim da se sami izbore do neke mjere međutim kad vidim da su to starija djeca u pitanju i da su bezobrazna tada obično reagujem. Naprimer bili smo u parku u kom je podloga od sitnih kamencica. Tu je bila grupa djecaka duplo starija od moje djece, znaci 8-10 godina uzrast. Skakali su po toboganu, pucali iz nekih pistolja, nisu uopste pazili na manju djecu oko sebe al aj djeca ko djeca, samo sam svojima govorila da se paze da ih neko slučajno ne zakaci i ne gurne. Međutim jedan mali je poceo da baca kamenje na tobogan na kom su oni svi bili. Par puta sam onako smireno stalozeno rekla „let's not throw rocks, someone could get hurt”. U tom momentu sam kao roditelj se osjecala da trebam da zastitim svoju djecu jer taj mali je duplo veci od njih. Međutim taj mali se nije ni osvrnuo, nastavljao je po svome dok 3 put nisam ostro rekla i spomenula da ću pricati sa njegovim roditeljima ako nastavi da to radi. Tad je prestao i svi su otisli iz parka. Nisam ljubitelj da djelujem ko neki namcor ali brate sve ima svoje granice.
Isto reagujem ako vidim i svoju djecu da bacaju kamenje. To im uopste ne dozvoljavam da rade, mada oni iako su dosta manji znaju da to nesmiju da rade. Nemam duple standarde da mi recimo smeta nešto samo zato što to druga djeca rade, ne i svoju djecu uvjek pazljivo posmatram i čim vidim da rade nešto sto netreba odma reagujem. Meni je puna kapa roditelja koji dovedu djecu u park, naglabaju satima a djeca rade kako im volja a onda kad se nešto desi uskacu da brane svoje djete iako nemaju pojma šta se desilo. Ja nikad nisam na strani svoje djece samo zato što su moja, ako su krivi za nešto onda se tako i ponesem i reagujem. Zato uvjek obracam paznju i posmatram jer želim odma u korjenu da sasjecem bilo kakvo neprihvatljivo ponasanje. Djeca tako mnogo brze nauce nego ako im se par puta dozvoli da rade nešto a onda im se govori da to nevalja.
Tvoja cerka je još mala, naucice ona da nije u redu da je neko gura i da ona nekog gura. Sad vjerovatno još uvjek ne razumije to, ona to sve vidi ko igru.

Ovo me podsetilo na scenu kad je moj sin imao oko 2 godine. Usao je u zamak na naduvavanje, bio je jedan mali od recimo 4, odnosno duplo vecp, i uporno skace na moje dete. On onako mali i trapav pokusava da se skloni ali mu ne ide, jer je onaj zamak ionako nestabilan. Mama tog većeg decaka sedi sa drugaricom, njih dve caskaju i nijedna ne gleda šta se desava. Prvih nekoliko skokova sam iskulirala, da vidim da li će mama tog decaka odreagovati. Nije, a ja sam se izula, usla u zamak, razdvojila ih i obratila se malom rečima - nemoj da si vise skocio na njega. MM je skoro pa plakao od smeha, od tad me zeza da sam mama-lavica, branim svoje cedo.
Naravno da stajes u odbranu svog deteta kada govorimo o situaciji fizicke nadmoci ili velike razlike u godinama pa čak i o situacijama cistog bezobrazluka. Ali se trudim da ih naucim i kako da se sami odbrane kasnije.

Ja sam kao fizikela, skacem i branim. Apsolutno ne osecam nikakvu duznost ni potrebu da gledam kako se neko dete izivljava nad mojim detetom. I isto nemam osecaj da ja trebam da usmeravam drugu decu, to je zadatak njihovih roditelja. Kada bude znala sama da se odbrani, neću morati da skacem. Puno pricamo o tome, ali nekad jednostavno ne zna da se izbori, jer nije bezobrazna i bezobzirna. Ali naucicemo i to, za sada je savetujem da se razdere iz sveg glasa kako to ne sme, u slusaju da je neko gura ili otima igracku.

Ja uvijek kažem mojim curama,ako vidite da je neko agresivan sklonite se,nikada nemojte prve zapocinjati,ali ako drugo djete ne odustaje branite se.To je naravno ako se radi o djeci njihovog uzrasta.Ako starije djete gura moje trogodisnje tu ustajem i tražim roditelja,pa zamolim da nešto preuzmu(bez svadje,osim ako su bas nezainteresovani).Djeca su djeca,ja smatram da treba malo i sami da se bore,ali naravno sve u granicama.

I ja imam sličan problem sa mojom mladjom, samo se sklanja, ma ni sama ne znam kako bi a da ne izgleda da disciplinujem drugu djecu. Ja onako njoj sa strane pricam šta da uradi, al ona se po pravilu uvijek povlaci.
Nego, Pozdrav Jelkac, kad ćemo u Barcelo na Mayan Rivieri:) bas su ti porasla djeca.

Сви ви причате не енглеском у парку? :)