Forums : Emigracija

 Comment
CPHABelow viewing treshold. Show

Шта дјеца знају о завичају?
CPHA
(Чувари ћирилице)
2018-02-01 09:06 AM
Из разговора са емиграцијом видим различит приступ овој теми.
Од тога да дјеца знају доста одакле су родитељи, баке, деке...па до крајности да знају за Југу.
Воле ли завичај одакле су преци?
Имају ли жељу посјетити то парче земљине кугле или нису заинтересовани?
baresh
(zanatlija)
2018-02-01 01:42 PM
„Шта дјеца знају о завичају?”

Zavisno od mnogih cinilaca, a prvenstveno od njihovih roditelja.

U mojem slučaju; jedno djete (prvo) rođeno u YU, drugo u CAN.
Dva puta smo skupa posjetili zavicaje, tako da su stekli neke od
osnovnih pojmova.

toliko ovim povodom...
obicno1
2018-02-01 01:56 PM
Шта дјеца знају о завичају?
...
Pitanje je pogresno postavljeno, ispravno je : Gdje je zavicaj vase djece?
Djeca odu u posjetu sa roditeljima u njihov rodni kraj, ali kad roditelja više ne bude pitanje je šta ih privlaciti tamo? Šta ih veze za tu zemlju u kojoj nikada nisu zivjeli? Grobovi predaka koje i ne poznaju? Možda će ponekad otici kao turisti, jar i nisu ništa drugo. Pricam uopsteno, ne mislim ni na koga konkretno: ali ne vidim da ima u praksi nekih većih odstupanja od recenog.
Novak
2018-02-01 03:34 PM
Šta je kome zavicaj.
Srpska deca rođena u Kanadi često vise znaju o svom kanadskom
zavicaju od svojih roditelja kojima je je zavicaj „tamo daleko”
Zavicaj roditelja nije ujedno i zavicaj dece.
Deca koja su rođena i odrasla uz svakodnevni pozdrav himni
„O Canada” nemaju drugi zavicaj, a o srpskoj istoriji znaju
mnogo manje od roditelja koji takoder veoma često znaju malo.
Novak
2018-02-01 03:54 PM
„U mojem slučaju; jedno djete (prvo) rođeno u YU, drugo u CAN.
Dva puta smo skupa posjetili zavicaje, tako da su stekli neke od
osnovnih pojmova.”
-----
Ovo je dobar primer i mnogi ga nisu nikad organizovali.
Putovanja za omladinu su uvek bila i ostala prvoklasna avantura
a impresije individualne.
Potpuno razmevanje neistovetnog zavicaja nije svačije zivotno iskustvo.
vodena
(*)
2018-02-02 01:34 PM
Vecina naše dece ne zna tačno ni ko su ni šta su oni sami a o zavicaju ne znaju ništa. Srpski jezik mnoga deca, naročito rođena posle negde 2000. Jedva nabadaju i pricaju ga losije nego kineski biznismeni u Srbiji.

Cirlica kao osnova, apsolutni duh našeg pisma je ovde skoro nepostojeca (o njenom pisanju neću ni da pocinjem) , gde se i roditelji Srbi izvlace na :„Ne znam cirilicu, ja sam iz Hrvatske/Bosne”. Vrlo važno sto iz Hrvatske ili Bosne, i ja sam iz Srbije pa znam latinicu…

Hercegovci su nešto bolji po tom pitanju, naročito oni poreklom iz Foce, Gacka i sl gde opstaje samo „srpsko uho” ili, pak, oni iz zapadne Hercegovine koji su bili ugnjetavani od ustaša. Oni u sebi nose jak srpski duh i gen i svoju decu uglavnom vaspitavaju da nikada ne zaborave ne samo odakle su pristigli, nego i koliko su im se roditelji mucili da bi im obezbedili sve ono sto imaju. Taj trud oko pokusaja prenosa rodoljublja na decu je nešto sto kod Hercegovaca vrlo postujem, ali to je sada malo druga tema.

Kao sto Andric piše u Na Drini cuprija, kada su Turci odvodili srpsku decu, majke su trcale za njima i vikale ne samo da ih vole, već i njihova srpska imena i da nikada ne zaborave ko su. Nama kao naciji i ovako preti izumiranje, a ako nalazimo izgovore za necinjenje malih stvari koje to mogu makar prolongirati, mi i sami svesno doprinosimo tom nestanku.

santa
2018-02-02 09:06 PM
Pa sve zavisi ukoliko su oba roditelja dece iste narodnosti jer teško je ocekivati od dece iz mesovitih brakova i sredine u kojoj su rođeni i odrasli da bi im sredina i kultura po pricanju jednog od roditelja znacilo mnogo, bez obzira koliko puta im je taj 'zavicaj' jednog roditelja prenesen.

A što se tiče,njihovog interesovanja da posete moj 'stari kraj' to stoji, ali koliko bi ih takva poseta emotivno uzbudila, teško je reci.
baresh
(zanatlija)
2018-02-02 10:52 PM
„Zavicaj roditelja nije ujedno i zavicaj dece.”

Upravo tako,

Ovo podrazumeva i mnoge koji su rođeni u istoj zemlji,utoliko sto
skoro svaka generacija menja mesto boravka. Zavisno od mnogih cinilaca,a posebno ekonomskih. U mojem slučaju - primera radi;
rođen u Srbiji, zasnov`o-li i stekli brak-porodicu u C. Gori, a potom sticajem okolnosti za izvesnije sutra (kao i mnogi - uostalom)
otisli 'preko bare'. Jedan od dva potomka (zasada) u istom gradu,
drugi na suprotnoj strani globusa (AUS) skoro dve decenije - a uskoro
odlazi-e u U.K.

Toliko o zavicaju - novijeg doba...
baresh
(zanatlija)
2018-02-03 01:04 PM
nastavak...
Inače svojevremeno kad smo dosli u iseljenje pre četiri i po decenije,zatekli smo priličan broj naših emigranata starije emigracije, koji su imali svoje kolonije - pri hramovima gde su se okupljali. U okviru hrama bile su i prateci objekti za sira
okupljanja gde smo upoznali 'zemljake' iz svih krajeva naše sire
tadasnje zajednice. Osim crkveno-tradicionalnih obreda,pod istim
krovom se održavala nastava na maternjrm jeziku,folklor i veronauka,
tako da su nasi potomci naucili i stekli bar osnovne pojmove o korenima svojih roditelja i predaka - uopste. A što se tiče njihovih
potomaka, i oni su dobili-stekli nešto u nasledje,ali daleko manje.

CPHA
(Чувари ћирилице)
2018-02-04 03:46 AM
Инспирација назива теме ми је емисија „Шта дјеца знају о завичају”, разумијемо се потпуно око појма завичај.
Лијепи коментари.
Него, има ипак оних који и другу трећу генерацију емиграције уче о поријеклу. У мањем су броју они који су тијесно везани за завичај због сплета околности...разлога је много.
Слажем се за Херцеговце 100%!
Већина дјеце, који су данас зрели људи..а потомци су старих емиграната из Херцеговине причају српски, а може се наћи чак примјера да енглески говоре са акцентом иако су рођени у Америци.
Његују и други народи понос на поријекло.
Недавно баш причамо о нашој дјевојци, одрасла у САД, има дечка и тако.
Фина веза. Момак фин.
Не сјећам се процената али њен момак је по крви Ирац и Њемац.
То сам примијетила да млади људи казују у процентима чије су крви.
Драго ми то чути.
Скоро је и Куста изнио податке о својој генези, чини ми се да је у питању његов интервју N1 телевизији.
CPHABelow viewing treshold. Show

CPHA
(Чувари ћирилице)
2018-02-04 04:03 AM
Симпатичан интервју, кнегиње Јелисавете Карађорђевић...
О дјетињству, емиграцији, сјећању на јабуке, мирисе цвијећа, како је настао парфем и сјећање на баку о очување успомене на њу.

https://youtu.be/61NumSJTpwI
Kenny
2018-02-04 11:32 PM
Napisacu o svom slučaju i unapred znam šta će velika vecina da uradi ali tako i ja nisam nikom kriv isto kao sto i meni niko nije kriv za bilo šta u zivotu. Mislim da je apsolutno nenormalno da i ako se vecina nikad neće sloziti sa mnom nemam prava na svoje mišljenje. Ali dobro ima daleko tezih nepravdi od ove moje i naravno da zlo dominira i pobedjuje.

Dosao sam 1993-će sa 17 godina. Momenat koji nisam ocekivao u koloniji monstruma. Svako jutro i tokom dana radio je cnn, izivljavali su se umobodlnim pitanjima na koja odgovor nije postojao jer su već imali predodređena mišljenja. Bilo je i puno drugih naših. Primetio sam da se dodvoravaju i koliko god da ih monstrumi vredjaju čak i na abnormalne konstatacije su se slagali a nije ni malo bilo ni potrebno ni smisla za takvu vrstu janjicarenja.

U srednjoj skoli je bila devojka iz iste osnovne skole iz beograda kao i ja ??? Nastavnica Esl-a nas je spojila jer je prepoznala ime osnovne skole, da nam je isto.
Mislio sam da je super ali ispostavilo se suprotno. Isla je u korist egipcanskom paru, brat i sestra i palestinskom paru isto brat i sestra o amerikancima neću ni da pricam. Kad sam upoznao brata mislio sam da je covek dosao pre deset godina, bio je stariji.
On je jedan od mnogih koji je posle ni dve godine tvrdio da je zaboravio da prica srpski.

Bilo gde na okupljanjima svi su se takmicili ko je veci amerikanac. Vlada neka bolest uzajamno gde i ako ovi starosedeoci ne pricaju engleski, blagi uzas u najmanju ruku znaju sve i treba ih imitirati jer nisi onda aktuelan?? Ljudi jedva pricaju engleski i teško da imaju i osnovnu skolu zavrsenu. Nešto kao u zatvoru, logoru mada u koloniji sve po malo pomesano. Osnovno meni je bilo da niko od amerikanaca nikog nije primoravao na to. Ovo je bilo dobrovoljno. Nas je zateklo da su i njih mrzeli nasi kad su stigli i tako u krug svi sve mrze. Ovi su ovakvi jer oni znaju najbolje a ovi znaju sve najbolje jer su opet ispred ovih koji su sad stigli.

Bilo je ljudi ali vrlo malo koji su bili kao i ja. Interesantno da svi koji su pricali cist engleski ili srpski i ukucani su sve isto podržavali da se to mora podjednako održavati.
Kad je pocelo bombardovanje vecina se radovala i amerikanci su se cudili jer ponavljam amerikanci u principu nisu insitirali da bi živeli zajedno sa vama.

Kad sam ja doveo dete sto je bilo 2008-me ja sam dete vodio u crkvu nezavisno od ostatka jer se tu deca najviše unakaze. Ili su pijani ili ogovaraju i muskarci se bave vise spletkama od žena ??? U svakoj kombinaciji u pitanju su spletke, prevare i ogovaranje. Pomoći nema, hoće da cuju da bi valjda uzivali sto ništa neće da vam kažu.
Na pitanje odkud jugosloveni ili komunisti, socijalisti u istim odgovor je... ma šta te briga za njih ti si tu zbog sebe ??? O prevarama svestenstva i pljackama, čitaj kradjama pa bezanjem i ko je vrh u tim istim crkvama to je tek blagi uzas.

Sve od naše hrane mozete sami da napravite i da kupite u našim prodavnicama ali kakve to sad ima veze sa crkvom ??? I ja se to dan danas pitam ali zbog Boga ili svojih verrovanja sigurno nisu tu dosli. Mozete i svece da kupite i slavske kolace da narucite ili opet da naucite(vrlo je zabavno da to uraddiite sa svojom porodicom) kako se pravi.

Onda dete neće moći da vam kaže neću jer niko ziv ne uci srpski ili a sto moram ja kad niko drugi svoju decu netera osim vas i milion drugih primera. Ko u ostalom ide u ameriku da bi sklapao poznanstva sa srbima, dosli smo jer smo hteli bolje jer nam je tamo bilo loše ???? Ili kako god da vecina laže same sebe samo sto ja sebe nikad nisam hteo da lažem a nisam ni video da laz nekom čini neko dobro, pogotovo ta licna terapija koja ni malonije terapija nego pogorsa stanje još vise.

Odreci se svog prava i obicaja ili deci ni ne pruziti sansu da budu bogatiji svojim a i njihovim poreklom je vise nego tragedija, nešto kao samounistenje dobrovoljno. Sve kulture, nacije imaju svoje lepote i vrednosti za sve ljude ove planete samo ne Srpska.

Molim vas dajte mi minuse jer znam da će vam biti lakse. Ja vas sve najiskrenije zalim. Evo nisam ga ni pitao ali bio je diskutant jedan odavde u prolazu da vam potvrdi da sam vrlo ozbiljan covek i da se lazima ne služim i može da vam potvrdi da to ništa nije teško.

baresh
(zanatlija)
2018-02-05 09:21 AM
Kenny, u tvojem komentaru ne primecujem bilo kakvu potrebu za
izvinjenjem. Utoliko sto svi nismo rođeni u istom dobu,imali
iste zivotne uslove i mogućnosti tokom formiranja licnosti & još
mnogo čega. A pogotovo ako se sticajem datih ili zivotnih okolnosti nađemou drugacijoj zajednici od naše.
Obzirom da sam dve trecine zivota u iseljenju,ovako nešto je i kod
ostalih naroda-emigranata, pa prema tome?

idemo dalje...
obicno1
2018-02-05 12:46 PM
Ovdje je sve s brda s dola, pomijesani pojmovi zavicaj, nacionalitet, religija, maternji jezik i ko zna šta još...ko je kad otisao u emigraciju, kakvi su ljudi u emigraciji, ko je koliko skolovan...

Ja volim svoj zavicaj, i poznajem ga, zato što sam tamo provela mladost i djetinjstvo, zato što mi je tamo bila bliza (i daljnja) rodbina, drustvo, prve ljubavi (a i zadnja) ... mnoooogo sjecanja i mjesovitih uspomena.
Šta od toga imaju djeca emigranata? Samo preostalu daljnju rodbinu koju gotovo i ne poznaju, poneko ima još baku i djeda ili eventualno tetku, ujaka, strica i njihove potomke. Koje uspomene ih za taj (mamin i tatin) zavicaj vezu?
Ima mnogo onih koji znaju vrlo dobro svoj nacionalitet i religiju i manje ili vise jezik, ali to nije zavicaj. Nasi potomci pišu 99% u biografiji (za posao) „drugi maternji jezik” i onda navedu maternji jezik svojih roditelja, jer njihov (prvi) maternji jezik ja onaj koji najviše govore i sa kojim žive je onaj od zemlje u kojoj se nalaze.

Kojoj religiji pripadaju, kojeg su nacionalitete, to znaju uglavnom svi. Ali oni nikada ne kažu „pozelio sam ići kuci”, sto mi stariji i kažemo, mada ni mi nemamo taj osjecaj da nam je tamo zaista kuca. Oni nemaju tamo uspomena, nemaju nostalgiju za tim krajem.

Konkretno mogu reci za svoje dijete, on provede oko 2-3 nedjelje godisnje u zavicaju svojih roditelja u „njihovoj” kuci jar on ne osjeca da je to „njegova kuca” iako je svjestan da će je jednoga dana naslijediti. Njemu je lijepo tamo, ali kad se pakuje za povratak onda kaže „idem kuci”.
Pa o kakvom mi to zavicaju naše djece pricamo? Ja tu djecu u potpunosti razumijem i ne vidim potrebu da im naturamo da osjecaju nešto sto objektivno ne mogu osjetiti. A i cemu bi to vodilo?
Kenny
2018-02-05 03:40 PM
Zavicaj, obicaj, nacionalni i etnicki identitet. A pre svega domaće vaspitanje.

Možda smo mi svi udaljeni jedni od drugih pa ne kruže informacije toliko ali ima dece tj. ljudi koji su treca i četvrta generacija rođena u severnij americi i koja žive za zavicaj, obicaj Srpski. Jedan od ljudi koji ima visoku funkciju u Srpskoj Narodnoj Odbrani u Cikagu je jedan veliki primer mog obrazlozenja ani on ni ja nismo ni malo usamljeni.

Sigurno nismo popularni ali nas ima poprilično. Najlakse je bez i malo truda pa čak i bilo kakvog pokusaja dici ruke od svega ali deca gledaju u nas, mi smo vaspitaci i uzor iste.

To sto neko ne mirise procvetala Srpska polja ne znači da ih nije omirisao preko prica svojih kreatora, roditelja, predaka, vaspitaca, vodja.

Skoro svakodnevno čitam gaia.com i neke budale, neki naucnici tvrde da ako se mala beba ili deca od malena uce mogu nauciti ne dva i tri jezika već granica nema u zavisnosti od volje i ulozenog truda, roditelja, vaspitaca, svojih kreatora.

Ako je sve tudje od starta lepse, bolje i tako sumanuto sve zivo tudje velica onda naravno da je sve to tudje bolje i lepse jer su tako vaspitani. Uclanite decu u neku folklornu grupu ili ih okružite ljudima koji ne mrze sve Srpsko pri samom pomenu ili ono sto ja preporucujem „sami nastojte” da su to parametri koje treba ocuvati i da, sve će biti onako kako treba.

Moj sin je prosao kroz nekoliko ljubavnih veza i sve devojke su htele i samostalno ucile reci, fraze pa čak i pesmice Srpske jer su usle kod Srba u kucu. I ja sam svoje dete obrazovao i za amerikanke i za ostale nacije pa ako i nisam ocekivao da će biti poljakinja, rumunka naucio sam i sebe i njega uzajamno da bi postojala neka kultura, postovanje, red i uljudnost u kompletnom odnosu. Jer ako te neko voli i ti nekog volis to bi trebalo da se postuje obostrano tj. da druga strana ako je iskrena to sama želi.

Sve devojcice su pocele da koriste i kad su veze prestale euro krem, recimo dzem od sipka. Jedna je pocela da pije koktu. Kad sam pravio przenice sam video od amerikanke da je stavljala slatke namaze na njih pa sam i ja probao i slozio se da je ukusno. Ima primera milion pogotovo muzickih. Meleodija i ton su geometrija, matematika, bez granica, religije, nacija... bilo kakvih podela. Duse su univerzalne.
Već ako neko ima zelju da bude janjicar i samo želi da mrzi i da siri i raspiruje mrznju prema svemu Srpskom onda stvarno to ama bas nikako nije moguće.

Dal je lakse deci kupiti mobilni telefon ili video igrice, unajmiti dadilje, trenere i sve zivo da ne bi ja ni prstom mrdnuo ?? Verovatno ali nisam probao i kad sam mogao da priustim hteo sam sto vise da budem sa svojim detetom. Volim svoje dete i dan danas i volim ga sve vise i vise. Ali dobro ja sam samo neka teska budeletina. Kakva deca, kakav Srpski jezik, obicaji i zavicaji to su gluposti evo Pi Didi je izdao novi album a bas juče jedna od Kardesijana se strasno obukla evo idem odma u prodavnicu da kupim i ja isto ??? Ceca je bas bila kupila nešto slično sad ću i ja pa idemo u crkvu na piknik ???

Jasno je meni i to, razumem, samo još jednom u zivotu nisam tako nešto praktikovao.
Meni skup auto, garderoba, zlatan sat, dijamantska mindjusa ama bas ništa nikad nisu predstavljale. Dusa i mozak, licnost, za mene imaju jedini značaj.

Zadnji primer je bio da je sin odbio stipendiju i ide na lokalni fakultet jer su u prvih godinu dve krediti i predmeti apsolutno isti samo sto je cela godina ukljucujuci i leto sa knjigama bez ekstra kirije, komunalija oko 5-6 tisuca dolara umesto 40-50 pa i vise.
Mi nismo morali da se drugima pravdamo preko fejsbuka, selfija i kuloara oko crkve na piknicima. Jednostavno mi smo teski idioti i to bi bilo to u vezi mene i moje porodice.
A moj sin će uzeti prvu diplomu na univezitetu ilinoisa, u urbani. Na toj diplomi neće pisati kako je poceo već gde je zavrsio fakultet a slava Bogu pa je i on kreten video da
će nam biti obostano lakse i daleko jeftinije. On dete uziva sve mu je spremno i ima neopisiv mir da se skončetirise da pruzi svoj maksimum. Bas se sa nama onako kretenski slozio da fejsbuk i selfiji, tracevi i prostakluk ni malo nisu u zivotu bitni.
A ja ne mogu da budem ponosniji kreten. Od četiri predmeta imao je jedno B a sve ostalo AAA i uzeo je 14 unita, sad ima 15 isto za četiri predmeta stim sto biologija i hemija imaju laboratorijski deo. Vecina prijatelja i poznanika su isto kreteni, ni jednom nismo razmenjivali bilanse bankovnih racuna i takmicili se ko ima vece dvoriste, krov i novije automobile. Šta da vam pricam, kretenluk opsti.

CPHA
(Чувари ћирилице)
2018-02-05 06:20 PM
Како год ми разумјели једни друге, мислим да је богатство имати домовину и завичај.
Лијепо је завичај носити у срцу, чувати од заборава...макар то био завичај наших родитеља, предака.

Вјерујем да сви овдје добро знате, радо се сјећате завичаја ваших предака.
Ја гледам на све то мало другачије, само сам једна карика у низу.
Карика може и да недостаје, ја то не желим нити желим да то буде неко од мојих потомака.

И ви сте дјеца која нису заборавила на завичај. Види се из писања, из времена проведеног баш овдје... Међу земљацима.
Зашто не заборављате завичај, дјецо?
:-)
baresh
(zanatlija)
2018-02-05 07:40 PM
„Лијепо је завичај носити у срцу, чувати од заборава...макар то био завичај наших родитеља, предака.”

U prilog recenog,da malo iskoracim iz senke i pomenem još
neke pojedinosti koje se nose sa sobom i brane od zaborava. Od
jedanaest učinjenih poseta zavicaju-starom kraju tokom 48 leta doneo sam:
rodoslov o poreklu mojih predaka napisan u 19-om veku,ugovor
o deobi imanja pradede Zaharija N. sa bracom aprila 1904-e,
narodne nosnje oca i majke koje su imali s` početka 30-ih
minulog veka,gusle 'javorove',cuturu,neke od domaćih tkanina,
mlin za kafu i nešto od suvenira.Inače još uvek posedujem sva licna dokumenta iz Otadzbine kao sto su: licna karta (prva i jedina)zanatsko svedocanstvo,zdravstvennu i stednu knjizicu,
fotografije, prvi i jedini pasos bivše nam SFRJ,izvod iz knjige rođenih (krstenica)...
Osim recenog,sacuvao sam mnoga pisma iz Otadzbine - dok je tel.
bio preskup,tj. do kraja minulog veka, mnoge casopise; NIN,Ilustr.
Pol. Pogledi,Duga, itd. kao i mnoge isecke iz ovdasnjih dnevnih
novina za vreme bombardovanja 'ojadjene' Srbije,gramofonske ploce,
audio & video kasete...

p.s. nije da se hvalim, ali ne odoleh na neke od komentara,pa da
nastavimo...
;-)
Novak
2018-02-05 07:44 PM
... i kad ti je zavicaj manje od 50km od Jasenovca zapadno, i
kad odes u zavicaj po stoti put i ovde kažem, osecam se kao
svinja u Teheranu.
Znaš mnogo, još vise pamtis, i onda ti dodje neko dete da ti
kaže, ne znaš ti mama šta je to roditi i odgojiti dete...
Sreo sam ovde jednom nekog rumuna, i posto smo konstatovali da
smo eto u neku ruku zavicajne komsije, kroz daljni razgovor
pohvalim se ja da dobro poznajem njegovu bivšu zemlju i gradove,
i u tom prijateljskom caskanju on mene lepo prekine rečima
jeste, ali dragi moj prijatelju meni ta f... zemlja u opste više ne
nedostaje...
skoljka
(student)
2018-02-06 01:42 AM
Zavičaj - moja definicija - mjesto gdje se steknu uspomene kad je život u bezbriznoj fazi (do možda neke 18-te). Naravno da mojoj djeci zavičaj neće biti isto mjesto sto je meni.
One te uspomene stiču sad i ovdje gdje živimo.
Ali, ali, ja se trudim (mada ništa na silu) da znaju odakle im dolaze geni, da razumiju i po mogućnosti pričaju srpski, da posjecujemo tamo kad god možemo. Meni je to bitno jako bitno (Al razumijem i kad nekom nije, iskreno, mnogo zla su naši ljudi u toj zemlji dozivjeli).
Ja inače imam vrlo zeznut osjecaj prema svom rođenom zavičaju - love/hate odnos reklo bi se. I ne volim da odem tamo zbog svega što se desilo, a opet mi negdje milo oko srca samo kad recimo čujem taj naglasak jer me sjeti na te divne dane prije svega sto je posle bilo:(
Ja djecu i ne vodim u svoj rođeni zavičaj nego moj ‘adopted’ zavičaj (Srbija)😊 Ja znam da će njima srpski jezik i ljudi s našeg kraja (s kojima se mi ovdje dosta družimo, baka, deda, tetka, naši prijatelji), ostati negdje u srcu kao ‘zavicaj’, taj osjećaj sigurnosti i toplote.
One kad na ulici čuju nekog da priča srpski, to ih tako nešto razveseli, starija se obavezno okrene prema meni i namigne kao razumijem šta pričaju a oni ne znaju da mi razumijemo:) Kad smo otišli u BG kad je imala samo 4.5 god, to je njoj bilo otkriće života da postoji mjesto gdje bas svi pričaju srpski i čak je j tv i crtici na srpskom, jako nešto simpatično:))
CPHA
(Чувари ћирилице)
2018-02-06 03:30 AM
Будите поносни сви ви који сте успјели да пренесете својој дјеци макар зрно љубави о завичају.
Та сјеменка ће изродити љубав, на израшће онолико колико буде његована.
И то мало је довољно.
Ја сам дјеци увијек причала само лијепе приче. Знају и о тешким судбинама али без убијања у појам таквим стварима.
Иначе, сама некако памтим лијепо, запажам лијепе ствари, а оне друге су заиста друге и у запећку.
Ја рецимо никада нисам била у мјесту одакле су нам коријени.
Али знам одакле смо, кад кажем одакле, мислим на оно што ми је покојни отац оставио на знање.
Мој ђед јесте рођен у Сарајеву али његов отац у Колашину.

Имам жељу посјетити тај крај, била сам свуда али ето тамо никада и заиста бих вољела посјетити као и манастир Морачу гдје су књиге о поријеклу.
Већ сам замолила да ми провјере има ли мог дјевојачког презимена и коју славу славе.
Од тога, чињеница, нема матерјалне осим духовне користи.
Kenny
2018-02-06 10:15 AM
Zavicaj za mene predstavlja poreklo. Nisam siguran da bilo kome sve uspomene mogu da budu lepe a pogotovo ne meni jer jedna od stvari je samo da mi je sin bio sedam meseci kad je pocelo bombardovanje 99. Onda pa nikad nisam bio u stanju da se naljutim na zemlju, drvo, biljku, jezik, obicaje, grobove... sa ljudima je nešto drugo i to sasvim sigurno da nema postene, dobre nacije. Daleko od toga.

Marka smo pitali kako i šta oseca a sad je već deset godina tu, još malo. Kaže dete da je zavoleo svoje drugove i drugarice i da od svih ima svega po nekoliko pravih prijatelja (ja isto mogu da kažem za naše u svom primeru). Ali kad ga pitas jel voli svoj nov zavicaj dete se smeje i kaže da ga zezamo i pita nazad... jel volis i ti sve ulice da budu iste, lrazne i sa istim biznisima i malim varijacijama od grada do grada ? Kome je Cikago zavicaj kad moji vrsnjaci iz vecine skola hoće da pobegnu jer je strahovito opasno ? I tako dete kreten pa pita gluposti.

A logika je ta valjda za mnoge da nevaljaju one bedne popare, kacamak, proje već kad ti ernesto uruci dupli sa sirom i malo vrucih krompirica da će to da ti ostane u secanju i da tamo u snovima dok sanjas trcis ka znojavoj lepoj koka koli. Valjda je to taj vrhunac ljudskog dostignuca u novom zavicaju ?? Kakve babe i dede, ocevi i majke i ono sto je tvoje nego kad u paneri prozovu tvoj broj pa kad opalis selfi. Ili sve te kutije. Kuca, auto, banka, crkva i prodavnice. Kakvi one krave i konji tamo nego kad tocis benzin pa im posaljes selfi u srbiju da vide kako to super uspesni rade da ti zavide.

Mislim sve ja vas razumem nego ovo bi mogla nova tema da bude. Pricalo nam dete da skoro svi poju neke lekove, njegovi vrsnjaci. Ona super moderna medicina za kojom cela kugla pati da im deca gutaju. Verovatno kad je sve ovo već u startu opravdanao da je i jedan deo tog opravdanja da deca treba da piju lekove za sve. Osecaje, mišljenja, ako slučajno noga zaigra odmah dve tri bocice i tako. Kad svi drugi rade i kad je odobreno od strane vlasti sigurno da a meni odgovor nije potreban da vam deca piju lekove jer, to je nov zavicaj i šta sad ? Uspomene i to ?

Dobro braco i sestre, najmiliji moji i jedini Srbi i Srbkinje u svakom slučaju svako dobro vam želim. Izvinite mene ja sam vam pokvario temu, snove i zavicaje.
obicno1
2018-02-06 01:49 PM
Meni lično, a inače volim svoj zavicaj, ništa ne znaci podgrijavanje nekih osjecanja za zemlju u kojoj ne živim a još manje naturanje istog djeci. Ako ću ići naprijed a drzati glavu okrenutu unazad, brzo ću se spotaci i pasti. A ljudski zivot je suvise kratak da podnese tolike padove.
Zaobilazim u sirokom luku ljude kojima je nacionalna i vjerska pripadnost ispisana na celu, pa bilo ko i odakle da su. Ja cijenim ljude kao takve i do sada se uvijek pokazalo da se pravi covjek ne busa u prsa već pridje i pruzi ruku.
CPHA
(Чувари ћирилице)
2018-02-06 03:50 PM
То што сам поносна на свој завичај, на своје српске коријене ме не вуче у пропаст, у дубиозу нити вуче дјецу у амбис.
Напротив, то је само љубав и ништа више, а дјеца то носе онолико колико могу понијети у временима сеоба.
То ме ни у ком случају не разликује од неког ко цијени људе по доброти, а не по нацији или чему већ.
Свако добар ће да види добро у другима и тражи сличне себи.
Сјећам се њихових школских пројеката о поријеклу, традицији, музуци из завичаја.
Да, то је школски систем подржавао и његовао из поштивања различитости и богатства шаренила разних етноса.
Наравно, пројекти које су радили чувам и дан данас.
Снимала сам им Јелену Томашевић, наше коло јер је дио пројекта била и музика земље из које воде поријекло. Сјећам се и њиховог усхићења, дединог писма из завичаја и описа завичаја. Музички инструменти, па смо имали фрулу, сувенир из завичаја. Од одјеће су имали само шајкачу!
:-)
Приредба је била нешто незаборавно.
...He is so proud of his heritage...рекла је учитељица поносно.
Можда сам тек тада и схватила љепоту свега, јер не можеш да уочиш ако не одеш. Мени је сасвим нормално и позитивно да неко гаји љубав према завичају, поријеклу. Ако не...не може цијенити ни туђе.
Kenny
2018-02-06 04:08 PM
Evo skuvo kaficu, zivot tece, ljudi oko mene putuju svojim poslom. Mene niko kafu nije zaustavio da pijem, ja ove ljude nemam namere da jurim i da saznajem šta rade. Univerzalna sloboda.

Samo da odgovorim na par stereotipa koji su ovde prrodno prepisujui. Nikad nisam svoje dete prisiljavao da igra bilo koji sport, mada imam na tisuce albuma, diskova ni muziku ga nisam terao da slusa moju, čak ga i za zvezdu nisam terao da navija (to jedino radi doduse isto ko i ja), nisam mu rekao ni koju ženu ni kad da se ženi.

Obratite paznju sad na ovo. Nikad se nisam zenio, smatrao sam da je to nešto nalik fejsbuku i selfijima ili digitalno silovanje, psihijatrija.ni jednom ga nisam pitao a ni spomenuo da uzme moje prezime. Macehi se obraca ni slučajno sa mama i ostale bolesti već sa teta... ili imenom. Cisto da malo udjemo u detalje da se to odma rascisti, da bude kristalno cisto.

Ni jednom a samo je znao srpski nisam pokazao solo janjicarluk a ni grupni i nisam ga terao da prica Srpski, mada ako nikog nema izuzev nekih domaći pricamo „cist” srpski ili cist engleski.

Ni na jednoj rvackoj borbi ga nisam pripremao za zlatnu medalju ili bilo kakvu vrstu lozenja već iskljucivo na odbranu imaksimalnu fizicku i psihicku kondiciju ili paraola daj sve od sebe svaki put za sve i bićeš sretan celog zivota samim sobom.

Ne da ne valja decu silovati i muciti svojim iluzijama ili kako bi ja nazvao slabostima nego ni slučajno niko ne bi trebao da forsira već da ponudite varijaciju, asortman. Ne samo jedan instrument već sto vise, ne samo jednu vrstu knjige, filma već od svega po malo. Deca su mali ljudi od samog starta samo sa potrebama, strasno puno pomoći. Nemojte se kreveljiti maloj deci ko budale jer će biti... nemojte uzvikivati, lupati, psovati ili jednostavno glumiti vase neke dijagnoze leciti na njima jer je pogubno.

Moj sin je upisao nutricionizam i ne mogu vise da budem ponosan na njega jer je prvenstveno sam odabrao šta želi da bude u zivotu. To je njihov zivot a ne vas.

Tako mogu u beskonacno.

Budite sa svojom decom jer ako niste vaspitace ih drugi. Drugi kad kažem znaci ulica i zandarmerija. Pokazite im ljubav strpljenjem nad knjigom. Budite nad njima konstantno ali iz daljine. Mi sad diskutujemo, on sad mene uci jer stvarno ja sam davno bio u skoli a i sve se menja, napreduje nauka stalno.

Male stvari mogu da ih puno povrede isto ko sto vas jedna reč ili kad nešto ne kažu može da vas povredi puno. Nemojte im kupovati telefone i igrice jer ćete biti ljuti isto kao kad bi pijanicama kupili alkohol pa se cudili sto piju. Tu se najviše roditelja zalilo da uce zle stvari. Već sa 12-13 prave planove kako da vas ni malo ne cuju i da vam zovu miliciju. Meni je marko pricao ovo i mnogo toga drugog sa cudjenjem i gadjenjem.

Mnogo druge dece nas posecuju a svi su otisli na razlicite strane i pitaju me za savete svih vrsta jer sa svojim ocevima i majkama nemaju ama bas nikakav odnos.

Nemojte pricati sa drugima o njima jer se sve ogovara i jedva cekaju dusebriznici na to. Pricajte sa njima, slusajte ih. Pricace i oni sa vama, slusace vas.
skoljka
(student)
2018-02-06 09:19 PM
Kenny ja tvoje pisanje ne mogu da pratim, ukratko šta je tvoja ideja?
Obično, ja isto nisam nit religiozna, a nit nacionalna (već sam pisala o tome, muž i ja smo ateisti), moje lično mišljenje je da je religija ‘thing of a past’, zaostavština nekih davnih vremena. Interesantna samo sa istorijskog stanovišta.
Srno svidja mi se kako je učiteljica rekla da ti je dijete ponosno na svoj ‘heritage’.
Mislim da se ovdje mijesaju 2 različite struje: ona koja se fura na svoje porijeklo u ekstremnom smislu, mi smo najbolji, najljepsi i te stvari. I ona gdje znamo dosta o svom porijeklu i kulturi (jezik, istorija, knjizevnost i sl), Al smo isto tako otvoreni prema svima drugima (gradjani svijeta- taj mindset).
Kenny
2018-02-07 12:09 AM
Pa to ti kažem, zbunite zavesu spustio sam se.
Kenny
2018-02-07 12:49 AM
Ideja je da su deca sekundarna. Das im zivot a oni ti ga oduzimaju.
Kako ih se najeftinije rešiti ?

Statistika kaže da je najbolje da znaju sto manje jer onda nisu ni u stanju da vam se suprotstave. Znaci jedan jezik ali ne ni priblizno usavrsen. Najvaznije u celom procesu dobro ih osigurati i pustiti da uzivaju u univerzalnoj slobodi. Telefoni i video igrice su dobre ali u ranoj mladosti. Igrice treba da budu sto ekstremnije i dobro ih je navikavati na lokalni patriotizam. Kad usavrse divljastvo na digitalnom nivou treba im dati sansu da čim pre probaju malo neki alkohol ili drogu eventualno im to malo i pomesati jer npr.lakse ih je tako stavljati na pocinak if you know what i mislim ;)

Tokom procesa važno je da vas slusaju dok se svadjate, eventualno preduhitrite drugu polovinu da bi vam bolje drzali stranu i da bi lakse pobedjivali. Dobro je navici ih da su svi predmeti u blizini kakva takva vrsta oruija dok ne dodju na određeni level gde će već i bez vas početi da nabavljaju konkretne sto hladne sto topla rešenja.
Znaci sto vise aktivnosti u tim pravcima da kad se nešto i desi ne dodje do toga da zandarmerija pocne da sumnja na vas. Znaci uvalite od starta drugoj polovini sav kredibilitet. Mnogo lakse je naterati „radi opste bezbednosti” drugu polovinu recimro da kupi samostrel umesto pistolja ili puske. Kad je već suprotna strana nasela na takvu vrstu kupovine svaki put kad se prilika ukaze dajte detetu da se igra i improvizuje. Kad dodajete ili ostavljate oruzije deci za igranje gledajte da imate neke rukavice ili neki peskir, majcu da vasi otisci u slučaju sreće ne ostanu zandarima kao dokaz. To je njavaznije brisati dokaze konstantno. Par usputnih primera. Uvek je dobro raditi šta vecina radi sa decom. Manje obaveza automatski za vas. Lakse se razbole, povrede, upadnu u haos dok kažeš keks a vi ste bezbedni jer radite po propisima, kao vecina.
Kad već napravite jedan sistem gde ih retko i vidjate zamislite koliko vremena ostaje za vasu slobodu. Vi ste njima dali zivot ali imate i vi vase. Pardon ovo mnogo bolje zvuci na engleskom. You gave them life but you have a life as well.

Pisaću još. Idem ovom mom da dam jedan koktel za lepse snove. Malo je jači i stariji pa kokteli moraju da budu mocniji. Moja majka pokojna lepo govorila... veca deca, veci problemi.
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
2018-06-20 08:32 AM
nedavno, kina, -jedna snajka sto je znam, predaje tamo engleskiklincima kineskim - i kao fale par klinaca od 4 godine. -gde su klinci, zašto fale? - pa na vojnoj obuci su. da da, 4 godine :) -ono, ajmo, zastava/himna/stroj/postrojavanje/... :)

*samo kažem.
** zanimljivo: zapadnjaci koji poducavaju tu decu tamo, za svog rada tamo, tu i tamo i nauce tu decu da kriticki razmišljaju (sto je u kini jako nepoželjno, kao i u bilo kojoj ozbiljnoj državi), ono predskolski uzrast. -al kad krenu u državnu skolu -uredno ih sistem prepegla.
inače isto misle o sebi, kao i ameri i rusi o sebi (s tim sto su ruski pametni ljudi mnogo pametni, ameri isto nisu losi, pa ni kinezi - kad su vunderkindovi jel').
 Comment Remember this topic!

Looking for Lava Rock Bracelets?
.