Eifach so
spectator45
(you can`t touch this)
2015-08-17 05:12 PM
Tvoje nježne godine
što mi mogu dati
tvoje srce dugo znam
neće da me shvati
tvoje oči pune sna
kako da me slijede
moje pjesme tužne su
za te još ne vrijede
Ti bi htjela zauvijek
što sam davno dao
tebi život nudi sve
ja sam ljubav krao
svoje nježne godine
ti ćeš dati drugom
jer ja bih tvoje poljupce
ispunio tugom
Ne budi, ne budi se mala
ti ne znaš ni dobro ni zlo
ne budi, ne budi se mila
jer nije još vrijeme za to
Tvoje ruke malene
kako da me grle
jer dok moje traže mir
tvoje nekud hrle
tvoje nježne godine
nježne misli tvoje
mogu da nas razdvoje
prije nego spoje
Arsenije Dedic+2015
kolibrii55
(sanjivi ukus mesečine)
2015-08-20 09:07 AM
Raznesene valima i vjetrom
tu su tople ruševine ljeta
na rubu napuštenog mora
i jednog izgubljenog svijeta
Ničeg nema, ničeg nema
od tebe od mene
Ostala je samo prazna kuća
malo stvari ljetovanja nešeg
na stolu novine još leže
sa nekim datumima jula
Naša ljubav sad se ruši
kao pješčana kula
Al još sam uvijek ovdje
još zagledan u more
na vratima vile
u kojoj tuga spava
a kiše su se slile
u cvjetove agava
i ljetu je kraj
Od vremena poezije i mira
ostala je samo prazna kuća
u noći okrenuta moru
sad čeka ljubavnike nove
Ničeg nema, ničeg nema
od tebe od mene, od nas
kolibrii55
(sanjivi ukus mesečine)
2015-08-27 03:39 PM
Ono sve što znaš o meni
To je stvarno tako malo
U d vje riječi sve bi stalo
Kada pričala bi ti
Ono sve što znaš o meni
To i drugi ljudi znaju
Što mi ruku samo daju
Il na pozdrav mahnu tek
Ne znam da l dan će doći
Kad ćemo sami ostati
Kad ćemo dugo pričati
Jedno drugom sav, sav život svoj
Jer ono sve što znaš o meni
To je samo stara priča
Ja sam jedan od mladića
Koje viđaš svaki dan
