Umbrela
damijan
(primenjeni matematicar)
25. мај 2013. у 12.02
O,kako mirise
Posle kise;
Sve do usti
Nebo se spusti.
Na zici,
Mokri cvorci
se zbise...
Mora da je kaplja svaka;
Sto sred noćikatkad pljusne
Sa latica majskog maka
Ofarbala nekom usne.
A te divlje ruze...
-Na utrini tepih sto je-
U rukama,uz trn drže
Kicicu da svet boje.
,,,Svasta,svasta.
Ispod maka ,divljih ruza,gloga
Pred olujama kao plasta
Neko trazi doma svoga.
... I,Zalosne neke ive...
Povazdan uz uzdah bde;
A ne znaju da im u kosi žive
Popci,vrane,dzivdzani...
Svi oni,
Sto nemaju često gde.