balansero011
(.)
19. oktobar 2014. u 09.51

***Da bi doshli do stanja najvishe svesti prvi preduslov je da budemo na najstrozijem postu duzi vremenski period. O ovom strogom nachinu ishrane govore sve religije, jer bez ovog nachina ishrane nemoguće je razviti najvishu svest, a samim tim i upraznjavati religiju.„
ž***
.
.
.

To nema nikakve veze sa Istinom. Doduše, neće ti se desiti dok halapljivo jedeš i prežderavaš se (dakle dok je tvoja volja i pažnja usmjerena isključivo na hranu) da baš tad uspiješ da se uzdigneš iznad svjesnosti nagona koji potiče iz 'stomaka'. Ali normalna količina hrane, dakle ona koja zadovoljava tvoje dnevne potrebe ne ometa te u dostizanju najvišeg nivoa Svjesnosti. Ono što ti omogućava dostizanje tog nivoa Svjesnosti nije 'post' već je nešto što je sasvim drugačije prirode; to je želja za samo-saznanjem Istine. To nije isto što i želja za spoznanjem (Nagon za konzumiranjem hrane, kao i svijet, se realizuje kroz spoznaju). Da bi ostvario-la SA-ZNANJE moraš da prođeš i proces otkrovenja nižih nivoa Svjesnosti, dakle da aktiviraš i praktikuješ INTUICIJU. Kada se u tvojoj Svjesnosti 'otkrave zaleđena ubjeđenja', dakle kad uspiješ da sagledaš istinsku prirodu iza osnovnih zabluda (kao recimo zablude o materijalnosti svijeta) i da se oslobodiš od njih, jedino tada se tvoja Svjesnost može pomjeriti ka svojim Višim sferama, jer tada svojim stvorenim ubjeđenjima ne blokiraš otvaranje prema najvišoj sferi Svjesnosti kao ni prema samoj Istini.

Međutim, najviša Svjesnost (Svjesnost Univerzuma) još uvijek nije Istina, nije Svijest. Svijest (koja je Istina) se dostiže, tačnije uzdiže prema 'tebi', Sebi-apsolutu (kao duh apsoluta) jedino kada je tvoja pažnja usmjerena na Sebe-apsolut. To se dešava jedino kada se u potpunosti oslobodiš svih projekcija, pa i same projekcije Uma, stoga i 'sebe' u Umu. ”

Čim ti znaš za te stepene pravoslavnog posta,verovatno o tome znaš i nešto više.U pravoslavlju je post dosta ozbiljniji,dok kod zapadnih hrišćana je on sveden na minimum.Ako podjemo da je post jedenje posne hrane,to je konfuzno jer posna su i lignje,kavijar,ostrige,losos..sto je sve luksnuzna hrana.Ako to jedemo kakav je to onda post? Po meni post je ako je hrana u malim kolicinama,nemasna i skromna,jeftina.
Monasi,neki, celog zivota jedu hranu koja je neukusna,bez zacina i sl jer to kada jedu samim tim im je i manji apetit.Ali brzo se naviknu,pa im i ta hrana deluje super ukusno.Iz svog iskustva znam kada dugo nisam jeo,da posle toga i obično parce hleba bi mi bilo veliki delikates,a znamo ako na ulici i kera zaustavimo,pruzimo mu parce hleba,da neće hteti da jede.
Inače u pravolsavlju postoje četiri stepena posta.

1.Prvi i najtezi stepen posta,njega praktikuju uglavnom u manastirima , je tezak a manje ga primenjuju svetovnjaci.To je strogo uskracivanje hrane,to je takozvana „kserofagija”.
Ne jede se nikakva hrana do 3h popodne,posle toga samo voda,hleb i voce.

2.Sledeći nizi stepen posta je onaj najcesci,vegetarijanski, koji nedopusta jedenje mesa,jaja,ribe,mleka i mlecnih proizvoda,ulja,vina.

3.Treci i još laksi stepen posta dozvoljava jedenje ulja,vina,lignji,skoljki.

4.A najblazi vid posta dopusta i ribu.

Da napomenem da onog prvog stepena posta ni u manastiru se ne pridržavaju često već najcesce samo u doba Velikog posta pred Vaskrs,a obični gradjani samo na Veliki petak.

„Lično iskustvo je subjektivno, prema tome probaj 'post' pa zakljuci sam. ”

Ako je moje iskustvo subjektivno,onda je i bilo cije.

„korolacija” - hoćeš reci koleracija?

Check mate, I win, system loses. Thanks for the info.

Opet si citao Sopenhauera.