Дискусије : Философија

 Коментар
Univerzalna Istina
Adonis
01. јун 2014. у 13.13
Svi tragaju za njom, a postoji li uopste nešto takvo, ili je ovaj svet samo skup individualnih istina?
mournblade
(life)
01. јун 2014. у 21.51
2+2=4
mournblade
(life)
01. јун 2014. у 21.53
Is ugla religioznih to izgleda malo duže:

Question: „Is there such a thing as absolute truth / universal truth?”

Answer: In order to understand absolute or universal truth, we must begin by defining truth. Truth, according to the dictionary, is „conformity to fact or actuality; a statement proven to be or accepted as true.” Some people would say that there is no true reality, only perceptions and opinions. Others would argue that there must be some absolute reality or truth.

One view says that there are no absolutes that define reality. Those who hold this view believe everything is relative to something else, and thus there can be no actual reality. Because of that, there are ultimately no moral absolutes, no authority for deciding if an action is positive or negative, right or wrong. This view leads to „situational ethics,” the belief that what is right or wrong is relative to the situation. There is no right or wrong; therefore, whatever feels or seems right at the time and in that situation is right. Of course, situational ethics leads to a subjective, „whatever feels good” mentality and lifestyle, which has a devastating effect on society and individuals. This is postmodernism, creating a society that regards all values, beliefs, lifestyles, and truth claims as equally valid.

The other view holds that there are indeed absolute realities and standards that define what is true and what is not. Therefore, actions can be determined to be either right or wrong by how they measure up to those absolute standards. If there are no absolutes, no reality, chaos ensues. Take the law of gravity, for instance. If it were not an absolute, we could not be certain we could stand or sit in one place until we decided to move. Or if two plus two did not always equal four, the effects on civilization would be disastrous. Laws of science and physics would be irrelevant, and commerce would be impossible. What a mess that would be! Thankfully, two plus two does equal four. There is absolute truth, and it can be found and understood.

To make the statement that there is no absolute truth is illogical. Yet, today, many people are embracing a cultural relativism that denies any type of absolute truth. A good question to ask people who say, „There is no absolute truth” is this: „Are you absolutely sure of that?” If they say „yes,” they have made an absolute statement—which itself implies the existence of absolutes. They are saying that the very fact there is no absolute truth is the one and only absolute truth.

Beside the problem of self-contradiction, there are several other logical problems one must overcome to believe that there are no absolute or universal truths. One is that all humans have limited knowledge and finite minds and, therefore, cannot logically make absolute negative statements. A person cannot logically say, „There is no God” (even though many do so), because, in order to make such a statement, he would need to have absolute knowledge of the entire universe from beginning to end. Since that is impossible, the most anyone can logically say is „With the limited knowledge I have, I do not believe there is a God.”

Another problem with the denial of absolute truth/universal truth is that it fails to live up to what we know to be true in our own consciences, our own experiences, and what we see in the real world. If there is no such thing as absolute truth, then there is nothing ultimately right or wrong about anything. What might be „right” for you does not mean it is „right” for me. While on the surface this type of relativism seems to be appealing, what it means is that everybody sets his own rules to live by and does what he thinks is right. Inevitably, one person’s sense of right will soon clash with another’s. What happens if it is „right” for me to ignore traffic lights, even when they are red? I put many lives at risk. Or I might think it is right to steal from you, and you might think it is not right. Clearly, our standards of right and wrong are in conflict. If there is no absolute truth, no standard of right and wrong that we are all accountable to, then we can never be sure of anything. People would be free to do whatever they want—murder, rape, steal, lie, cheat, etc., and no one could say those things would be wrong. There could be no government, no laws, and no justice, because one could not even say that the majority of the people have the right to make and enforce standards upon the minority. A world without absolutes would be the most horrible world imaginable.

From a spiritual standpoint, this type of relativism results in religious confusion, with no one true religion and no way of having a right relationship with God. All religions would therefore be false because they all make absolute claims regarding the afterlife. It is not uncommon today for people to believe that two diametrically opposed religions could both be equally „true,” even though both religions claim to have the only way to heaven or teach two totally opposite „truths.” People who do not believe in absolute truth ignore these claims and embrace a more tolerant universalism that teaches all religions are equal and all roads lead to heaven. People who embrace this worldview vehemently oppose evangelical Christians who believe the Bible when it says that Jesus is „the way, and the truth, and the life” and that He is the ultimate manifestation of truth and the only way one can get to heaven (John 14:6).

Tolerance has become the one cardinal virtue of the postmodern society, the one absolute, and, therefore, intolerance is the only evil. Any dogmatic belief—especially a belief in absolute truth—is viewed as intolerance, the ultimate sin. Those who deny absolute truth will often say that it is all right to believe what you want, as long as you do not try to impose your beliefs on others. But this view itself is a belief about what is right and wrong, and those who hold this view most definitely do try to impose it on others. They set up a standard of behavior which they insist others follow, thereby violating the very thing they claim to uphold—another self-contradicting position. Those who hold such a belief simply do not want to be accountable for their actions. If there is absolute truth, then there are absolute standards of right and wrong, and we are accountable to those standards. This accountability is what people are really rejecting when they reject absolute truth.

The denial of absolute truth/universal truth and the cultural relativism that comes with it are the logical result of a society that has embraced the theory of evolution as the explanation for life. If naturalistic evolution is true, then life has no meaning, we have no purpose, and there cannot be any absolute right or wrong. Man is then free to live as he pleases and is accountable to no one for his actions. Yet no matter how much sinful men deny the existence of God and absolute truth, they still will someday stand before Him in judgment. The Bible declares that „…what may be known about God is plain to them, because God has made it plain to them. For since the creation of the world God's invisible qualities—his eternal power and divine nature—have been clearly seen, being understood from what has been made, so that men are without excuse. For although they knew God, they neither glorified him as God nor gave thanks to him, but their thinking became futile and their foolish hearts were darkened. Although they claimed to be wise, they became fools” (Romans 1:19-22).

Is there any evidence for the existence of absolute truth? Yes. First, there is the human conscience, that certain „something” within us that tells us the world should be a certain way, that some things are right and some are wrong. Our conscience convinces us there is something wrong with suffering, starvation, rape, pain, and evil, and it makes us aware that love, generosity, compassion, and peace are positive things for which we should strive. This is universally true in all cultures in all times. The Bible describes the role of the human conscience in Romans 2:14-16: „Indeed, when Gentiles, who do not have the law, do by nature things required by the law, they are a law for themselves, even though they do not have the law, since they show that the requirements of the law are written on their hearts, their consciences also bearing witness, and their thoughts now accusing, now even defending them. This will take place on the day when God will judge men's secrets through Jesus Christ, as my gospel declares.”

The second evidence for the existence of absolute truth is science. Science is simply the pursuit of knowledge, the study of what we know and the quest to know more. Therefore, all scientific study must by necessity be founded upon the belief that there are objective realities existing in the world and these realities can be discovered and proven. Without absolutes, what would there be to study? How could one know that the findings of science are real? In fact, the very laws of science are founded on the existence of absolute truth.

The third evidence for the existence of absolute truth/universal truth is religion. All the religions of the world attempt to give meaning and definition to life. They are born out of mankind’s desire for something more than simple existence. Through religion, humans seek God, hope for the future, forgiveness of sins, peace in the midst of struggle, and answers to our deepest questions. Religion is really evidence that mankind is more than just a highly evolved animal. It is evidence of a higher purpose and of the existence of a personal and purposeful Creator who implanted in man the desire to know Him. And if there is indeed a Creator, then He becomes the standard for absolute truth, and it is His authority that establishes that truth.

Fortunately, there is such a Creator, and He has revealed His truth to us through His Word, the Bible. Knowing absolute truth/universal truth is only possible through a personal relationship with the One who claims to be the Truth—Jesus Christ. Jesus claimed to be the only way, the only truth, the only life and the only path to God (John 14:6). The fact that absolute truth does exist points us to the truth that there is a sovereign God who created the heavens and the earth and who has revealed Himself to us in order that we might know Him personally through His Son Jesus Christ. That is the absolute truth.

Read more: http://www.gotquestions.org/absolute-truth.html#ixzz33RVJrezo
Adonis
02. јун 2014. у 07.42
Religija daje detinjaste „dokaze” koji su u njihovom interesu. U smislu eto, postoji bog i sve je stvorio sa odredjenim ciljem.
Ali dokaza za to nema bas nikakvih. Nema dokaza o postojanju boga (takvog kakvim ga oni zamišljaju na celu sa Isusom) a još manje o tome da je, pod pretpostavkom da postoji,sve stvorio sa odredjenim planom.
Odakle im ta ideja da nekakvog plana mora biti?
Ili oni možda znaju bolje i od samog boga, koji su njegovi planovi?
Imati nekakav plan znaci stvarati iz potrebe.
To je u potpunoj suprotnosti sa idejom boga koji je savrseno biće i kojem ništa ne treba, dakle koji nema nikakvih potreba.
mournblade
(life)
02. јун 2014. у 10.13
Adonis,

„Odakle im ta ideja da nekakvog plana mora biti?
Ili oni možda znaju bolje i od samog boga, koji su njegovi planovi?
Imati nekakav plan znaci stvarati iz potrebe.
To je u potpunoj suprotnosti sa idejom boga koji je savrseno biće i kojem ništa ne treba, dakle koji nema nikakvih potreba.”

**

Isto kao što ne možemo znati koji su to Boziji planovi tako isto ne možemo znati šta je „savrseno biće” jer mi nismo „savrseno biće”. Pa s toga ne možemo znati šta „savrseno biće” dela, ne dela ili šta mu treba ili ne treba.

**

„Imati nekakav plan znaci stvarati iz potrebe.”

**

To si napisao zato što ti tako mislis i zakljucujes. Kao covek, ne kao Bog, ne kao „savrseno biće”

**

Zato su ovakve diskusije cisto gubljenje vremena.
Adonis
02. јун 2014. у 13.29
Bog po definiciji predstavlja entitet koji je savrsen, sve može i sve zna.
Kao takav ne stvara iz potrebe, jer nema nikakvih potreba. Svaka potreba je manjak nečega, pa bog kao savrsen i kompletan ne može imati potrebu za bilo čim.
S obzirom da ne stvara iz potrebe, znači da ne postoji nikakav cilj stvaranja, pa samim tim ni plan.
Postoji i druga opcija, da bog nije savrsen, ni sveznajuci ni svemogući, i da ima potreba...u tom slučaju možemo govoriti o nekakvom planu.
Sama ideja da je na početku stvaranja bog seo pa razmislio kako mu je i šta raditi, da je crtao planove i racunao gde bi mogao da se zezne, pre nego sto je prionuo na sam akt stvaranja je cista glupost.
Ako ovo nije jasno onda si u pravu, svaka daljnja diskusija je uzaludna.
Wakan
(Doors)
02. јун 2014. у 17.09
mournblade
(life)
02. јун 2014. у 19.14
Adonis,

Zakljucke do kojih si dosao su is premisa koje si sam postavio. Pokusavas logikom objasniti Boga ili neko 'savrseno biće'

Ako ovo onda ovo, s obzirom da je ovo isto sto I ovo sledi zakljucak.

Ovakva 'logika' se pokazala pogresnom. Ovo sam ucio u prom razredu Klasicne Gimnazije. Secam se dobro primera:

Ko laže, taj krade
Ko krade, taj ubija

Sledi dakle: Ko laže, taj ubija!

Međutim, Svi znamo iz prakticnog zivota da to nije tačno.

mournblade
(life)
02. јун 2014. у 19.20
Ako sam kažeš da Bog sve može I sve zna.
Šta Ga onda sprečava da pravi planove.

Zar planovi takođe ne spadaju pod to 'sve'

mournblade
(life)
04. јун 2014. у 06.09
Adonis,

„Bog po definiciji predstavlja entitet koji je savrsen, sve može i sve zna.”

**

U ovoj recenici je sadrzan i odgovor na tvoje pitanje.
Obrati paznju na ove reci koje si napisao: „sve može i sve zna”

Ako SVE može i SVE zna, onda može i da ima potrebe da stvara nešto, jer i ta potreba spada pod to SVE. U ostalom zašto bi to uopste bila potreba?

Šta ako On stvara iz zabave? I zabava spada takođe pod SVE.

**
„Kao takav ne stvara iz potrebe, jer nema nikakvih potreba. Svaka potreba je manjak nečega, pa bog kao savrsen i kompletan ne može imati potrebu za bilo čim.”

**

Ti ne možeš znati da li Bog ima ili nema potrebe, to ti je bar jasno.
Taj si zakljucak izveo iz postavke da savrseno biće ne može imati potrebe jer onda nije savrseno ako ima potrebu za necim. Ti ne možeš znati da li je ono sto ti smatras „potrebnim” takođe ima isto znacenje i za Boga.
Isto kao sto kritikujes druge iznad za Boga da znaju šta radi, hoće ili nameravsa, to vazi i za tebe takođe!

**

Postoje mnogi primeri gde se lako može primetiti kako nam „logika” ne može objasniti savrseno biće. Jedan od popularnih primera je i paradoks sa kamenom.

Kad neko pita: „Ako je Bog svemoguć, sve može i sve zna. Može li stvoriti kamen toliko velik da ga ne može i On sam podici?”

Ako onaj ko odgovara kaže: „Može, jer je Bog svemoguć!” Onda postavljac pitanja odma kaže: „Aha, pa kako je onda svemoguć ako ne može podici kamen koji je stvorio?”

Ovo može da izgleda kao dokaz da Bog nije svemoguć, međutim to je prost paradoks i igra reci za one koji ne misle dublje u tu tematiku.

**
„Ako ovo nije jasno onda si u pravu, svaka daljnja diskusija je uzaludna.”

**

Da, tako je, ako tebi nije jasno da se filozofija ne bavi samo Biblijskim Bogom onda diskusija i jeste uzaludna.
toplap
(Neumorni)
04. јун 2014. у 10.15
Neko je stekao mogućnost da dobija informacije direktno od Boga ili da s Njim razmenjuje SMS poruke!!!...
Svaka cast!

Kad sam procitao sledeće:

„Ti ne možeš znati da li Bog ima ili nema potrebe, to ti je bar jasno.
Taj si zakljucak izveo iz postavke da savrseno biće ne može imati potrebe jer onda nije savrseno ako ima potrebu za necim. Ti ne možeš znati da li je ono sto ti smatras ”potrebnim„ takođe ima isto znacenje i za Boga. Isto kao sto kritikujes druge iznad za Boga da znaju šta radi, hoće ili nameravsa, to vazi i za tebe takođe!”

A kako ti možeš znati?
mournblade
(life)
04. јун 2014. у 19.01
Blagoja,

Gde sam napisao da ja znam?
toplap
(Neumorni)
04. јун 2014. у 23.47
Tačno - ti nisi napisao da znaš, ali nisi naveo ko to zna.

Analogne tome - ti valjda znaš ko to zna?...
toplap
(Neumorni)
05. јун 2014. у 05.05
Analiziraj:

„Ti ne možeš znati da li Bog ima ili nema potrebe,...”?

To je tvoj opsti stav kao tvrdnja...

Seti se Dekarta: „Sumnjam - dakle postojim”?

Nije mi namera da nekog „vesam”, zbog toga sto si naveo „Ti ne možeš znati...” kao da tvrdis u prvom licu: - Ja znam!
mournblade
(life)
05. јун 2014. у 08.56
Blagoja,

Ja sam mogao upotrebiti ličnu zamenicu 'MI' da otklonim svaku sumnju.

Međutim, možda ima neko ko smatra da zna, pa da ne uvredim takvu osobu :)
toplap
(Neumorni)
05. јун 2014. у 09.20
Mornblade - u redu - nastavi!...
mournblade
(life)
06. јун 2014. у 20.47
Blagoja,

Neću nastavljati iz razloga sto ovakva diskusija nikad nije donela niti može doneti ništa novo.

Tema je takva da dozvoljava veoma sirok krug nagadjanja i pretpostavki.

Kao sto sam naveo gore, logika i logicno zakljucivanje nam može u mnogome pomoći ali samo ako to radimo malo po malo (step by step). Skakanje s brda s dola i proizvoljno blebetanje je odlika Dovle i njegovog facebook sarlatana Wenkana. Oni pate za tim vremenima kad se moglo nasiroko i nadugacko proseravati i to nazivati filozofija.

Cudi me da je Adonis uopste i postavio ovu temu. Imam utisak da to nije ono sto je imao na umu.
mournblade
(life)
06. јун 2014. у 20.51
Ovo kažem zato što znam ko je iza nick-a Adonis :)
toplap
(Neumorni)
07. јун 2014. у 00.57
Tačno je to si napisao, ali 2 + 2 = 4 je odvec prost zakljucak...

Matematicki je tačan - u sustini je promenljiv i ne može biti tačan.
Adonis
11. јун 2014. у 08.39
Tačno je da ste otplivali na pucinu i tamo se udavili u sirini i dubini.
Pitanje koje samom sebi postavljam je veoma jednostavno...ima li globalnog plana ili ne.
Da pojednostavim objašnjenje.
Materija je u stalnoj interakciji. U srcu svake kreacije postoji gen, ideja, potreba ili kako je kome drago...da evoluira i bude bolje od predhodnog.
Dakle jednostavno stvara komplikovanije, i siri se u svojoj razlicitosti omogućava da svaki element reaguje sa drugim elementom.
U tom smislu nije potreban nikakav globalan plan na samom početku, kad se zna da će ove dve osobine, interakcija i usavrsavanje, dati na kraju najbolji rezultat koji je moguć bez neke posebne potrebe da se zna unapred koji je taj rezultat.
Ili plan postoji, ideja koja je sposobna da sve objasni...
Bog je stavio kasikicu secera u svoj caj, i dobro promesao znajuci da će na kraju time dobiti sladak caj. Potpuno mu je svejedno koji atom vode će reagovati sa kojim atomom secera, nema nikakvu potrebu da intervenise,na samom početku je unapred znao koji će biti rezultat.
toplap
(Neumorni)
12. јун 2014. у 05.25
Adonis - bez pucine i davljenja - vise si priklonjenj Darvinu...

Uopsteno govoreci ti pripadas evolucionistima - ne mislim samo na zivotinjski svet - bolje receno na kreaciji posle Big-benga sa dozom Svemogućeg-Bog.

Niko od nas unazad 600.000. godina nije bio svedok stvaranja Univerzuma ili bio uz Boga...

Što se materije tiče ona je nepromenjljiva.
Ukoliko dodje do bilo kakve materijalne promene ostaje energija koja se prema zakonima fizike preobraca u nešto za sto nemamol ujvida ukoliko se isto dogadja izvan naše planete.

Sve spekulacije izvan toga su slične rezultata bebe od godinu dana koje ponavlja iste recenice iz kojih se ne može saznati da li govori o Ajnstajnu, Tesli ili o Bogu.

Ne ismevam nikoga - već se radi o Covecanstvu sa izuzetkom priznatih bardova nauke.

Sa koje strane posmatras kocku nikad ne znaš zbog čega je nacinjena kocka i šta se u njoj nalazi?

Puno veselja u tvom zivotu...
Adonis
12. јун 2014. у 15.41
Najlakse je posmatrati evoluciju kod ptica. Kad se covek zamisli, od ribe pa do ptice, koliko je tu samo bilo promena i usavrsavanja.
U pravu si nije samo usavrsavanje u pitanju. U pitanju je go opstanak.
Kad bi doslo do nuklearne, hemijske, bakterioloske, itd promene na zemlji, to bi dovelo do mutacije vrsta, onih koje bi bile sposobne da prezive takvo zagadjenje.
Nova vrsta ptica koja bi nastala ne mora da bude bolja od predhodne, možda čak ne bi umela ni da leti. Priroda bi se samo pobrinula da bude prilagodjena novim uslovima za zivot.
Dovla1
12. јун 2014. у 15.49
Pošto si ti zagovornik egzaktnosti a vidim pominjes i evoluciju,gde su dokazi evolucije?
Nema ih naravno,i to Darvinovo ucenje koje je danas onakvo kako su ga njegovi ucenici izmanipulisali,je ostalo samo teorija.
Niko nije stvorio pouzdane dokaze evolucije.
Naravno,ja neću ni reći da je sve nastalo onako kako piše u Bibliji.
Adonis
12. јун 2014. у 16.28
Ptice su najlakse za posmatranje evolutivnih promena. Ima dokaza i fosilnih ostataka koliko hoćeš, od primitivnih ptica koje su imale zube ali ne i perje, pa do danasnjih bez zuba i sa perjem i koje su sposobne da lete s jednog kontinenta na drugi.
Ja sam sklon mišljenju da mutacije imaju vise značaja od evolucije. Dakle promena zivotne sredine (hrana voda zemlja temperatura itd.)dovodi do promena vrsta koje se prilagodjavaju toj sredini.
Ostala usavrsavanja tipa ko je jači, lepsi, pametniji, samo povecavaju mogućnost jednoj jedinki da se pari sa većim brojem partnera...pa na kraju njeni geni dominiraju u celom jatu, krdu, grupi itd jedne vrste.
Ovo drugo su vise genetske a manje evolutivne promene.
Adonis
13. јун 2014. у 12.10
U okviru ovog pitanja, krajnjeg cilja, ako on postoji, može se postaviti pitanje koje je mesto coveka u celom tom planu.
Da li će danasnji covek stvoriti novog coveka ili biti zamenjen nekom drugom vrstom. Može li uopste danasnji covek ostati isti za milion godina, pod uslovom da još uvek postoji.
toplap
(Neumorni)
15. јун 2014. у 02.45
Adonis - milion godina!?

A nas progres odvec da ima 7. hiljada godina?...

Niko ne može pogadjati ponasanje coveka posle milion godina.

Ako nasa Galaksija broji 800. milijardi zvezda i da u čitavom Univerzumu ima oko 10. biliona galaksija nikako se ne može govoriti da neko kontrolise bilo kakvo stanje materije ili da se sve odvija po nečijem planu.

Fizika ne može biti kontrolisana od Fizike.
Adonis
15. јун 2014. у 10.21
Da, bas tako, milion godina.
Ako je ovim pitanjem ocigledno da je odgovor ne, onda je sasvim opravdano hteti i promeniti coveka koliko sutra.
Adonis
15. јун 2014. у 12.50
Tačno je to što kaže mournblade, o ovoj temi može da se diskutuje vekovima bez mogućnosti da se mrdne sa početne tacke.
Nazalost nema ni jedne jedine teme u filozofiji, bilo da je u pitanju smrt, zivot, smisao,itd, a da to isto ne vazi.
Ova tema nije izuzetak.
Ceo nas zivot i univerzum je jedna sredina nečega gde ne naziremo ni početak ni kraj.
Šta nam ostaje sem izvoditi logicne zakljucke iz ovog sto imamo i hipoteze bazirane na statistickoj verovatnoci bez mogućnosti provere.
Ono sto je zanimljivo u celoj toj situaciji je to što u oba slučaja, bilo da plan postoji, ili ne postoji, covek nema izbora ni slobodu reagovanja.
U oba slučaja jedna domina obara drugu.
Adonis
15. јун 2014. у 13.09
U koju istinu je bio ubeđen Dekart sem istine da sumnja postoji i da je moguće sumnjati u sve.
Ali ako sumnjamo i u samu sumnju onda shvatimo da smo ponovo na toj istoj mrtvoj tacki od koje nema odstupanja i sigurnog opredeljenja ni za jednu opciju.
Sve na ovom svetu ima svoju suprotnost ekvivalentnu svojoj vrednosti i sve te mrtve tacke nisu ništa drugo do prirodna ravnoteza svega postojeceg.
Dakle jedini ispravan odgovor je prihvatiti obe opcije kao tacne ma koliko to bilo u suprotnosti sa prirodom ljudske logike.
Naravno uvek će se naći neko ko će reći da je isto tako i sve pogresno, ali konstrukcija nečega jedino jeste moguća ako se jedna ideja prihvati kao aksiom, dozvoljavajuci da se na nju nadgradjuju druge ideje.
Tako se razvila i nauka, bazirajuci se na aksiomima.
Adonis
15. јун 2014. у 20.39
Sa druge strane, ipak se sve kreće i menja, od najsitnijeg do najveceg. To kretanje i promene nisu ništa drugo do pokazatelj opste neravnoteze.
Kako je to moguće posle zakljucka da je sve u ravnotezi svoje suprotnosti?
Da li suprotnosti dovode do kretanja i hoće li se to kretanje ikada zaustaviti?
Pod pretpostavkom da do kretanja dolazi usled mesanja dve suprotnosti, može se zakljuciti da će se sve zaustaviti onog momenta kad dve suprotnosti postanu jedna celina.
Ali ni tada nema garancije da je ta celina odrziva, i da njenim raspadom sve neće krenuti iz početka.
mournblade
(life)
16. јун 2014. у 08.11
Tako nekako...
saschaein
27. септембар 2015. у 18.40
ovaj svijet i nije istina
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Unicorn Gifts?
.