Дискусије : Родитељи

 Коментар
Moje dete i njegovi drugovi
ApacheRosePeacock
25. април 2012. у 14.11
Dakle, odvedem jutros dete u skolu, i prisustvujem sledećoj sceni:

Decak koji mog sina smatra za najboljeg druga (i koji je, dve godine u obdanistu, vazio za najboljeg druga mog deteta) stoji pored ograde u dvoristu - vidi mog klinca, i sav odusevljen krene prema njemu. Moj sin se okrece prema meni i pocinje da kuka kako hoće da ostane sa mnom, neće u skolu. (Inače, ima 6 godina, ide u prvi razred i nije krenuo pre vremena nego, zbog meseca kad je rođen, upada u tu grupu koja je sada u 1. razredu.) Ja mu kažem da ne izvodi nego da ide da trci i zeza se dok ima vremena jer će uskoro da pocnu casovi, i onda on iznervirano baca svoj ranac i „lunch box” i pocinje da bezi od tog svog druga koji pokusava nešto da mu kaže. Ja sam sve posmatrala minut samo, ali to je izgledalo tako - on bezi, a ovaj mali, sav tuzan, trci za njim, i pokusava da prica/igra se... nešto, sa njim.

Srce me zabolelo za to dete. On je super jedan decacic, i ja bih najviše volela da moj sin to shvati ali on je već dugo u nekoj fazi idealizacije druge dece, i nema veze sto ta druga deca znaju da budu gruba ili sto su zrelija od njega pa im nije zanimljivo da se igraju onako kako bi on najviše voleo, on juri za njima a zapostavlja ove sa kojima ima mnogo vise dodirnih tacaka i koji ga zaista vole. Ja pokusavam da objasnim na sto bezbolniji način sve to, ali ne vidim da se ista menja.

On u teoriji sve zna, „da ne treba da se igra sa onima koji mu pricaju ruzne stvari” npr., ali će njima uvek da oprosti sve prethodne greške i da im da još jednu - i još jednu, i još jednu...-sansu, dok će oni koji su zaista OK da ispastaju za najmanju sitnicu. Sad, ja znam da ja ne mogu svoje iskustvo da prenesem na njega, da mora na svojoj kozi da oseti mnoge stvari, i razocarenja i radosti, da sam izvuce pouke i ispravi greške, ali bih volela da ga nekako, kad su drugovi u pitanju, usmerim na neki bolji put od ovog na kome je sada. Nemam bas utisak da sva deca prolaze kroz takve faze, njegovi drugovi svi imaju svoje „krugove”, decu sa kojom se uvek druže, a on nekako samo ide od grupe do grupe, danas voli jednog, sutra drugog, nekako je sve to kod njega nepostojano i promenljivo... Jel ima nekoga sa sličnim iskustvima? Predlozima? Hvala!
elektra4-
06. мај 2012. у 10.53
Ti si zeno ispricala poantu zivota. ovo se desava i kod odraslih . Zanimljivije je kad te neko neće.
ApacheRosePeacock
08. мај 2012. у 11.40
Pa biće onda da je tu problem - ja u tome ne vidim poentu (još manje „poentu zivota”), niti mislim da je lepse kad te neko neće...
berfin
29. мај 2012. у 00.32
tvoj sin ti je najbolje rekao „neće sa onima koji pricaju ruzne stvari” ...porazgovaraj sa njim umjesto sto sazaljevas i idealizujes tudje djete..ti imaš jednu sliku u svojoj glavi o toj drugoj djeci..tvoj sin je sa njima i ko zna šta mu se desava .šta je to ruzno sto govore ...ako neće da se igra sa njima onda postoji i razlog za to..ovo govorim iz vlastitog iskustva..
ja sam mislila za jednog djecaka da je divan dok nisam čula kako nagovara mog sina da popije bleach i dok ga nisam vidjela da mi je ugrizao sina za ledja...
-Nadja
30. мај 2012. у 09.28
Boze, Boze veću glupost nisam čula!?!????
-----------------------------------------------------------------------

On u teoriji sve zna, ”da ne treba da se igra sa onima koji mu pricaju ruzne stvari„

(ovo gore je tek glupost, ne bi čak ni da komentarisem)
a tek ovo dole, leleeeee, neki ljudi napamet žive!

npr., ali će njima uvek da oprosti sve prethodne greške i da im da još jednu - i još jednu, i još jednu...-sansu, dok će oni koji su zaista OK da ispastaju za najmanju sitnicu. Sad, ja znam da ja ne mogu svoje iskustvo da prenesem na njega, da mora na svojoj kozi da oseti mnoge stvari, i razocarenja i radosti, da sam izvuce pouke i ispravi greške, ali bih volela da ga nekako, kad su drugovi u pitanju, usmerim na neki bolji put od ovog na kome je sada. Nemam bas utisak da sva deca prolaze kroz takve faze, njegovi drugovi svi imaju svoje ”krugove„, decu sa kojom se uvek druže, a on nekako samo ide od grupe do grupe, danas voli jednog, sutra drugog, nekako je sve to kod njega nepostojano i promenljivo... Jel ima nekoga sa sličnim iskustvima? Predlozima? Hvala! ”
miand
21. јун 2012. у 09.12
Nadja mislim da ti je jako ruzan komentar. Ako nemas ništa konstruktivno da napises bolje ne pisi uopste.

Rose, prolazim isto kroz mnoge faze „šta bi i kako bi” kao i ti. Razumem te u potpunosti : sve tvoje brige i nedoumice. Jako je teško podvuci granicu i pustiti dete da se „uci na svojim greškama”. Tako se mnogim mamama (i tatama) desi da žele iz najboljih namera da svojoj deci izaberu sport kojim da se bave, koji fakultet da upisu,kakvu ženu ili muza da nadju itd... Ne vredi! Moras da ga pustis da se sam izbori za svoje mesto pod tim, skolskim suncem.Svakom detetu njegovog uzrasta prija druzenje sa starijima od njega (ne znam da li sam ispravno shvatila da on bira za drugare decake iz njegovog trenutnog odelenja, a decak s kojim je pre bio dobar je možda još u mladjoj grupi). Možda mu ovaj „klinja” ne imponira sada kada je on „ veliki decak”.
Nekada mislim da smo i mi kao roditelji malo krivi. Kod kuce ih stitimo i držimo na pijedestalu, predemet su obozavanja i gle cuda kada nije tako u belom svetu zaprepasteni smo i mi i oni.Takodjer znaš da u skoli pa i u drustvu sire postoje oni koji su sledbenici, vodje i oni koji najcesce sami.Možda trazi kojem vodji da se prikloni ili pokusava da oformi svoju grupu samo je jedan od mladjih pa ne ide..Tvoj sin je sada kao deo neke dzinovske slagalice proba tu ne uklapa se, proba tamo opet ne valja - naći će već svoje mesto u to sam sigurna.
Deca njegovog uzrasta eksperimentisu i još nisu zrela za „drugove do groba”. Pusti ga da se snalazi sam (ovo i ja pokusavam, moj sin je isto 6 g3m). Ono sto je dobro po tvom mišljenju, ne mora da se podudara s njegovim.Kod kuce možeš da utices na to koga ćeš da zoves i s kim ćeš da se družite porodicno - skola je njegovo carstvo , možda te bas prijatno iznenadi za koji mesec svojim ponasanjem i izborima. Sve ono sto im trubimo kao roditelji mora da proklija negde u nekom trenutku - iako deluje da ne paze i ne pamte šta mi pricamo znaju vise nego sto im pripisujemo. Puno sreće ti želim:)))
pravda_i_istina
30. јун 2012. у 18.55
ne možeš ti da teras tvog sina da se druzi sa onima koje ti zalis (tuzni), dok tvoj sin kuka i baca ranac!!
a naravno da deca teze starijoj deci, ništa novo da im mladji nisu zanimljivi, čak i kada ih starija kinje
MilicaNYC
29. новембар 2012. у 00.29
Interesantna tema. Kad videh naslov pomislih da je dete starije i uhvatilo se lošeg drustva...:)
A sama si već dala odgovor na svoje nedoumice...dete i „NJEGOVI drugovi”...Pa pusti ga da sam bira i da se snalazi. Možda mu je interesantnije kad mora da pridobije i stekne prijatelje koj ga ne jure, a ovi sto ga jure mu nisu interesantni...Ja bih samo intervenisala ako se ponasa bahato ili je zao prema nekom detetu, al ga ne bih terala da se druzi ako neće. Ja sam pomalo kao i ti, zao mi da vidim da bilo kome budu povredjena osecanja il ocekivanja i ja sam ranije intervenisala, al sam uvidela da dete samo treba da nadje svoje mesto i da donese odluke o druzenju.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Necklaces Sterling Silver?
.