Дискусије : 30+

 Коментар
Klizanje
kidu
(spavalica)
26. октобар 2015. у 12.50
Posle mnogo godina ponovo na klizaljkama. Kakav osecaj, kao ono nekad na Tasu. Obrazi se zacrveneli, ti još mislis da možeš I hoćeš, a ono realnost te udara u glavu, samo da ne padnem, da ne slomim kuk ili neku kosku. Jao, a ono dete u tebi hoće još I još.
Nove klizaljke, krute, kao nova cipela, sve te nešto zulji, gde su one tvoje stare, u koje uleces kao u staru razgazenu cipelu. Ostale negde daleko.
Secam se tih prvih klizaljki sa cipelom i sreće da više ne spadaju. Ne znam da li se neko pamti one sto smo ih zavrtali na gojzerice dok smo klizali na ulici. Bila je posebna mala kozica koju si stavljao između onih ‘kandzi’ I pete da se zimska obuca ne osteti, pa sa onako smrznutim rukama zasrafis, a one ti spadnu kad se taman zaletis.
Onda smo se preselili – dosli u Beograd I nove klizaljke sa cipelom ispod jelke - ta sreća – pa cela grupa iz razreda (vise im se imena ne secam), pa virsle (ulicarke) dok cekas tramvaj.
Nema vise virsli (ulicarki) kod crkve, nema vise poznatih lica na ledu. Nove klizaljke – krute I prvi put kao po jajima. Mnogo dece oko tebe (mogli bi unicici da budu), ali lepo ti je. Gledaju te cudno, najstarija osoba na ledu, ali Boze moj, ne znaju da ono dete u tebi želi da razgazi nove klizaljke, ponovo se zaleti I zarumenjenih obraza oseti da ponovo leti.
SimonidaKraljicaПорука негативно оцењена. Покажи

SimonidaKraljica
(Dum spiro spero.)
26. октобар 2015. у 14.11
I ja se radujem da je ponovo pocela sezona klizanja... Prvih nedelju dana besplatno na klizalistu... Volim kada je led još neizgreban, samo letis preko njega i možeš na miru da pravis figure... Nekada dodjem na klizaliste između izravnavanja leda, kada je sav izgreban i izrovan na ulazu, ali ni to ne smeta mnogo... Po neki klinac se uhvati za mene da ne padne, zadržim ga, i mene su na Tasu ranije zadržavali kada izgubim ravnotezu... Sada sam na velikom klizalistu, super muzika, dobro osvetljenje... čak ni umor ne osecam posle dva sata... Dobra kondicija se isplati... Sledi par meseci ledenog uzivanja...
kojekud
(citam sa usana)
28. октобар 2015. у 18.33
Sto sam ja kao dete uzivala u klizanju ali na zalost samo gledajuci
tv :( Jedno vreme to mi je bio neostvareni san koji sam vremenom
prerasla I pocela da sanjam 'ozbiljne' snove za odrasle

U mom slučaju sanke su bile java I ostvarenje zimske carolije, decijih
ludosti I radosti. I secanja... na trku uzbrdo, spust nizbrdo, sneg
koji prsti na sve strane, sudare sa drugom decom, prevrtanj, smeh,
promrzle noge, tople cajeve I kompote.
escada
(ɐpɐɔsǝ)
28. октобар 2015. у 19.49
Ja sam, kao tinejdžer, bila majstor na rolerima, čak sam išla i na takmičenja na kojima sam osvajala nagrade.
Na klizanje sam otišla na uporno insistiranje mog društva.
- Ne znam da klizam.
-Nema problema, sve ćemo ti objasniti, samo se opusti i nemoj da se plašiš.
I tako odem. Objsnili su mi, nadugačko i naširoko.Rentaju mi neke klizaljke, moj broj, ali me žuljaju oko članaka. Tvrda neka koža.Kažu tako treba.
O.K. Udjemo na led, dvoje me drže ispod miške da ne padnem.
Kažem, aj sad me pustite, moram sama, pa i ako padnem, neću dalje od leda.
Puste oni mene, a meni prelepo. Klizam, idem u krug, pravim piruete, fantazija! Ide mi kao da sam klizala ko zna koliko. Ni jednom nisam pala.
Jedino što nemam kondicije, brzo sam se umorila.
Sačekali su me sa ljuti, kao zeznula sam ih. Rekla da ne znam da klizam a vidi sad ovo.
Pokušavam da im objasnim da nema pojma kako se to desilo, kad se uključio trener klizača, koji me je gledao i bio pored nas u raspravi.
-Da li si ti vozila rolere?
-Jesam.
-I to jako dobro? Vidim da znaš mnogo više od amaterskog.
Onda me je on spasao. Rekao je društvu da su roleri teži od klizanja, a ko to savlada, klizanje mu ide lako.
Na klizanje sada idem retko. Ili mi smeta kiša, ili temperatura, ili...već ću naći nešto.
Za rolere je već druga priča.

Pozdravljam ovu divnu temu!
snajka
(♡)
28. октобар 2015. у 22.01
Sram te bilo kidu, bacila si me u nostalgiju.:)))A sve sam mislila da sam to zaboravila.
Da sam zaboravila „Taš”, klizanje pod reflektorima, muziku i smeh, zajapurena lica mojih drugova i drugarica. Svi smo nosili vunene šalove koje su nam naše majke isplele.
Posle smo išli na viršle kod crkve Sv.Marka. Zemičkeza 2 viršle (to samo srpski um može da smisli) i senf koga više nema u belom svetu. Ali ozbiljno.
U studenskim danima smo viršle zamenjivali „Poslednjom šansom.”
U moje vreme je to bila boemska kafana, gde su pesnici recitovali svoju poeziju a pisci se bunili protiv rezima.
Posle je sve to otislo u 3 lepe, kao i država, ali to nije tema.

Hvala ti na ovom podsecanju kidu.
aom
((ime_u_kucici))
01. новембар 2015. у 07.11
klizanje nedeljom u Pioniru je bio specijalan provod.
hehehe tako smo bile ponosne kada smo prvi put otisle na klizanje same, busom (br 16) u terminu od 10 uvece...moja sestra i ja :)
ima tome sigurno 35 i vise godina! (katastrofa covece)
kojekud
(citam sa usana)
03. новембар 2015. у 09.29
drage dame, zar ste klizale bez haljinica??
ne zavidim vam onda :)
escada
(ɐpɐɔsǝ)
09. новембар 2015. у 00.26
Ova tema me...
E sad ima da idem na klizanje makar se polomila.
A neću sigurno.
Ko jednom nauči da kliza, to ostaje. Kao plivanje.
VolEM ovakve teme. :))
coertel
20. новембар 2015. у 20.07
Pozdrav generaciji sa Taša! Vrteli smo se u krug uz muziku koju više niko ne prepoznaje. Zemička sa duplim viršlama i senfa koliko god hoćeš. Beše nekad...
Oberstaatsanwalt
26. новембар 2015. у 07.23
Aj sam poceo sa30 plus sa inlin a poslije i klizanje. Ma dodju i stariji, mad imam preko 40.
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Necklace?
.