Manja je vjerovatnoća da će roditelji udarati dijete poslije čitanja kratkog članka o vezi između batina i problema kod djece.

Nova studija zasnovana na audio snimcima u realnom vremenu roditelja koji primjenjuju „fizičko kažnjavanje” otkriva da se batine mnogo više primjenjuju nego što to roditelji priznaju (50 puta više od prijavljenog prosjeka, pokazuje ova studija), da su djeca udarana za trivijalne stvari i da su u prosjeku u roku od 10 minuta poslije batina djeca ponovo bila „nestašna”.

Zagovornicima „tjelesnog kažnjavanja” su date smijernice, „najbolja praksa” za primjenu „odgovornih batina”. Ali u realnom vremenu audio snimci iz ove studije otkrivaju da roditelji ne slijede smjernice, rekao je psiholog George Holden, koji je glavni autor studije i stručnjak za roditeljstvo i razvoj djece na Southern Methodist University, Dallas .

Audio interakcija u realnom vremenu otkrila je da roditelji nisu bili mirni, kako smjernice preporučuju, već su često bili ljuti kada su udarali svoje dijete; nisu ih tukli kao „posljednje sredstvo”; i koristili su batine za manje prekršaje, a ne samo ozbiljno nedolično ponašanje. I dok su mnogi zagovornici batina preporučili udaranje djece ne više od dva puta, roditelji su češće šamarali i udarali svoju djecu.

„Na audio snimkama, čuli smo roditelje kako udaraju djecu većinom za izuzetno obična, svakodnevna djela, obična kršenja društvenih konvencija” rekao je Holden. „Takođe, tjelesno kažnjavanje ne koriste kao posljednje sredstvo. U prosjeku, roditelj je udario samo pola minute nakon što je sukob počeo .”

Roditelji koji koriste „tjelesno kažnjavanje” najčešće krše tri od šest „preporučenih” smjernica koje su istraživači ispitivali: batine koristiti rijetko, koristiti samo za ozbiljne prekršaje ponašanja, a samo kao posljednje sredstvo.

„Snimke pokazuju da je za većinu roditelja odgovor bio impulsivan, bio emocionalan, a nisu djelovali 'namjerno disciplinski' ”, rekao je Holden , koji favorizuje humane alternative tjelesnom kažnjavanju.