Дискусије : Брак и породица

 Коментар
Šta ciniti?
sokolovo_oko
(student)
21. октобар 2013. у 10.41
U braku smo 10 godina, imamo jedno dijete.Suprug se bavi/o gradjevinom, zadnje 4 godine vrlo neuspjesno,recesija nas ubi. Ja sam bez posla već godinu dana, svakodnevno obijam pragove firmi, saljem prijave i ništa.Odbijenica za odbijenicom. Ljudi mi se otvoreno smiju kad cuju da tražim posao, kažu na pragu 40.ih godina spadam u kategoriju koja se teško zapošljava. Racuni se gomilaju bez sanse da ih platimo. U dugovima do guse. U gradu u kojem živimo more nezaposlenih.Suprug odlazi rano ujutro u nadnicu, sto je ovdje 10 Eura dan. Za proteklih mjesec dana samo su ga jednom uzeli, strahota. Vrhunac je nastao jutros kada su u kuci njegovih roditelja, gdje mi živimo,isjekli struju i vodu. Ja sam pokupila nešto najnuznijih stvari i presla sa kcerkom kod roditelja u 1.soban stan, dok se nešto ne rijesi ;-( Njega je sram pa je ostao kod svojih.U mraku, bez vode, bez grijanja. Nisam pametna, šta ciniti. Moji roditelji cute,očajni su, ali ništa drugo ne mogu da mi ponude sem krova nad glavom.Kako ostati normalan, pitam se?
polako_bolan
21. октобар 2013. у 10.57
Vrhunac je nastao jutros kada su u kuci njegovih roditelja, gdje mi živimo,isjekli struju i vodu. Ja sam pokupila nešto najnuznijih stvari i presla sa kcerkom kod roditelja u 1.soban stan, dok se nešto ne rijesi ;-( Njega je sram pa je ostao kod svojih
„”„
Mogu samo pretpostaviti u kakvoj se materijalnoj krizi nalazite, kad ni struju ne mozete platiti:( zalosno

U kojoj državi živi tvoja familija?

sokolovo_oko
(student)
21. октобар 2013. у 11.02
Bosna, Rep.Srpska
polako_bolan
21. октобар 2013. у 12.03
Zemljakinja:)

Pokusaj da uskaces na radna mjesta kad je neko bolestan ili na odmoru. U kriznim vremenima se teško živi od plate, tako da se najviše isplati svastarenje, bavljenjem sitnim poslovima za manje novca

Na odmoru vidim mnogo ljudi koji žive od roditelja i njihove penzije:(

Predlazem im da rade bilo šta, za bilo kakvu dnevnicu, jer svaki propusten dan (bez ikakvog prihoda) uvecava rashode. Ja da sam tamo, ne bi mi bilo mrsko iscijepati drva za bilo koju cifru, pokositi travu, oprati nekome auto, tepih...

Ja sam ljetos placao 30 evro majstorima koji su nešto radili na i oko kuce, toliko i je i vrijedio kvalitet i kolicina posla koju su uradili

Meni se niko nije ponudio da opere auto za 10 evro, zato sam ga prao u praonici za 3-4 evro
Radije bih dao poznaniku 10 nego 3 evro u praonici, ali...

U DE perem auto sa djecom zajedno ili sam, nije mi teško:) imao sam i krizna vremena, radio sam ispod cijene, sve dok nisam nasao bolji posao

Ne znam da li ti moji savjeti mogu pomoći ali sam se bar potrudio
sokolovo_oko
(student)
21. октобар 2013. у 12.24
Problem je što uopste nema posla,naravno da nam nije ispod časti raditi bilo šta, naposlijetku tako smo se snalazili čitavu godinu, ali sad je bukvalno SVE stalo! Ja sam provela ljeto u Austriji radeći na crno, odvojena od porodice i tako smo preživjeli taj period, poslije je suprug otišao takođe za Austriju, ali je proveo svega 15 dana tamo, od kojih je 5 dana radio za nekog gulikožu(da ne pričam da je spavao napolju, u nekom temelju, na gradilištu, ma užas)...A ovdje bukvalno nema ništa.Pošto pričam 2 svjetska jezika sasvim solidno, pokušavam da pronađem neki posao na riječnim brodovima, to ide teško i sporo, ukoliko prođem, mogu otići tek na proljeće (naravno, ukoliko mi i oni ne kažu da sam „prestara”)...Ovdje postoji fabrika koja angažuje sezonce za obradu voća/povrća u ovom periodu, čak i tu su mi se nasmijali, kažu samo „stranački” se dobija posao sa dnevnicom od 9 Eura i 12 h rada, pa mislim se...
slatkoodsljiva
(glumica)
21. октобар 2013. у 12.32
Bila sam u Bosni I dijelila pare Ali Sam im I rekla:
„ ja sam navikla da imam I dok imam zdravlja trudila bih se da imam. Ceste I baste zarasle, niko ne krci I ne sijece. Ja bih svojoj djeci nabavila ogrijev od tog granja a sijala bi sve I jednu bastu koju nema ko pa bih imala luka, krompira, zita, psenice, povrca I ne bih bila gladna. Ako ne bih imala zamrzivac ili struju susila bih povrce na vijence kao sto su nekada ljudi radili. Gladna ne bih bila I imala bih šta naloziti. Ljeti bih dijaspori lizala dupe I tražila da im cistim kuce, docekujem goste I glumim sluskinju. Te bih pare ostavila za zimu kada nema posla.
Dakle, radila bih, ne bih bila gladna ni smrznuta!
Ne bih imala za luksuz Ali bitno je prezivjeti.
Ko je navikao da ima, imat će. Ko nije I neće!
Ja MORAM da imam I nije me briga kako ću zaraditi dok je to postenim radom.
A radila Sam svasta bas iz tog razloga. Ni sekunde se ne bih upitala šta će ljudi reci ako postanem sluga I nadnicar. Ja se nikada ne predajem!
polako_bolan
21. октобар 2013. у 13.27
Fino je sto si se pokrenula sa muzem u potragu za poslom, od austrije pa do poslova u vasem gradu:)

Vjerovatno ste neki dinar zaradili? Možda je bolje da razmislite kako raspolazete sa tom malenom kolicinom zaradjenog novca? Kako Sljivka rece, drva se mogu eventualno skupljati a ne kupovati ili napraviti zimnicu a ne kupovati gotove proizvode u prodavnici

Vi niste totalno bez ikakvih prihoda, moguće je da ne umijete rasporediti to malo para
xzy
(ing)
21. октобар 2013. у 13.38
Ne zna gdje se tačno doticna nalazi ali vjerujem da je u RS situacija jadna. Vidim i sam i ne znam kao da joj pomognem. Po pravilu tamo ti treba šta za sve pa i za cijepanje drva koje placaju 30 KM (15E) za 10m3 koliko čujem. A to je uzasno niska cijena

Za ostale, da se ne naljute, „lako je tudjim qur!$##$ gloginje mlatiti”
sokolovo_oko
(student)
21. октобар 2013. у 13.41
Jel vi uopste znate koliko može da se zaradi vani, na crno, ako si srećan 400 E za cuvanje djece (to da se udaras u dupe),novac se potrosi vrlo brzo,a pogotovo još kad saljete svojima da prezive...S tim sto u EU smijemo ostati maksimum 90 dana,ma kome ja i zašto objašnjavam ;-)
Bezveze je bilo i pokrenuti ovu temu, svako dobro vam želim
PljucPljuc
(Fertig.)
21. октобар 2013. у 13.43
U braku smo 10 godina, imamo jedno dijete.Suprug se bavi/o gradjevinom, zadnje 4 godine vrlo neuspjesno,recesija nas ubi. Ja sam bez posla već godinu dana, svakodnevno obijam pragove firmi, saljem prijave i ništa.Odbijenica za odbijenicom. Ljudi mi se otvoreno smiju kad cuju da tražim posao, kažu na pragu 40.ih godina spadam u kategoriju koja se teško zapošljava. Racuni se gomilaju bez sanse da ih platimo. U dugovima do guse. U gradu u kojem živimo more nezaposlenih.Suprug odlazi rano ujutro u nadnicu, sto je ovdje 10 Eura dan. Za proteklih mjesec dana samo su ga jednom uzeli, strahota. Vrhunac je nastao jutros kada su u kuci njegovih roditelja, gdje mi živimo,isjekli struju i vodu. Ja sam pokupila nešto najnuznijih stvari i presla sa kcerkom kod roditelja u 1.soban stan, dok se nešto ne rijesi ;-( Njega je sram pa je ostao kod svojih.U mraku, bez vode, bez grijanja. Nisam pametna, šta ciniti. Moji roditelji cute,očajni su, ali ništa drugo ne mogu da mi ponude sem krova nad glavom.Kako ostati normalan, pitam se?

---------------------------------------

u Marinkovoj Familiji ima i gradjana sa kucama vechinom teshke zanatlije, stolari, elektrichari sve to radi u firmi i posle firme privatno nekad po 12 sati nisu kod kuce a ljeti i duzhe, ostali su poprilichno shkolovani pa rade u zdravstvu, kriminalistichkoj i shkolstvu tako da i oni imaju solidnu platu ima ih na selima bave se poljoprivredom, uzgajaju bikove, svinje, kokoshke i ostalu zhivinu.

moji su u hercegovini i tamo ti je vetj dosta tezhe ali i tamo se mozhe uspjeti imam strica koji tjera po 200 ovaca ispred sebe i dva sharplaninca cijelo ljeto provede na planini bude po 3 mjeseca, muze ovce kajmachi i siri zhena mu naleti u odredjenim intervalima pokupi taj mrs i prodaje hrvati da joj ruku otkinu kolko se otimaju za te produkte sve rasproda a josh ne raspakuje --> vetj prodato. isto se vazhi za janjce shkutori se otimaju da mogu prodavati po splitu i dubrovniku. uopshte nije lak zivot al se poslije rata opredijelio za to jer je video da ništa neće na drugacij način moc stvoriti, ima kuchu na selu boli glava.

ja ti savetujem ako imate zemlje ili imanje izvan grada idite i pochnite tamo da zhivite. mozhesh muzha poslati i u Sloveniju mada je za zidare u ovo godishnje doba jako loshe.

da dole zhivim nebi htjela zhiveti u gradu pod uslovima u kojim mnogi zhive gnjechiti se u malim stanovima, jedutji pasulj kupus a u avgustu da me vetj pochne glava boljeti kako nabaviti bozhichnu pechenicu

ne znam šta da ti kažem zao mi je sto ste ochito nasjeli na to uzimanje kredita pa se sad duguje to je jako teska situacija ali isto tako mislim da u gradu skoro pa nema sanse da se izadje iz tog zacharanog kruga.
polako_bolan
21. октобар 2013. у 13.53
Dje'ćeš bona?

Znam dobro kako je bilo onim ženama koje su cuvale moju djecu i morale trpiti podyeebavanje moje bivše supruge

Mnogo su radile i to samo za 500-700 evro mjesecno:(

U momentu kad sam ostao potpuno sam bez žene sa cetvoro djece, nudio sam besplatno sobu, komp, TV i pomoć u trazenju posla, a za uzvrat sam tražio 2 sata dnevno pomoći u kuci. Na nekoliko oglasa mi se javilo desetak žena, zainteresovanih da se udaju i dobiju vizu! Ni jedna jedina se nije sazalila i dosla da pomogne mojoj djeci i meni, a sigurno bi joj nasli nekakav posao

Ne smeta mi sto su trazile vizu, samo im nije jasno da je cijena vize 10-20 hiljada evro! Ne mogu one platiti tu cifru, isto kao sto ni ja nisam imao 600evro da im platim za pomoć u kuci

polako_bolan
21. октобар 2013. у 14.01
Jel vi uopste znate koliko može da se zaradi vani, na crno, ako si srećan 400 E za cuvanje djece (to da se udaras u dupe),novac se potrosi vrlo brzo,a p
„”
Ja sam placao 500-700 evro i to u vrijeme kad je evro imao veću vrijednost na našim prostorima odnosno kad je sve duplo jeftinije bilo

400evro je stvarno malena plata ako pogledamo trenutne cijene proizvoda u Rep Srpskoj

CPHA
(Istina i pravda na nasoj su st)
21. октобар 2013. у 15.06
Ако живиш у граду, можеш ли давати приватне часове језика које говориш? Не знам у ком си граду, имаш ли школе страних језика да тамо аплицираш за посао.

Буди стрпљива јер све ово што се дешава није у твојој моћи и моћи твог супруга.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
21. октобар 2013. у 15.19
Švabo, sećam se kad si ovde tražio ženu za pomoć u kući i čuvanje tvoje dece, to je bilo humano i o.k. sa tvoje strane, ali moraš da shvatiš da će retko koja normalna osoba prihvatiti da tek tako ode da živi u tudjoj kući sa nepoznatim ljudima, još u inostranstvu.
To je opravdan strah, znaš i sam šta se sve dešava.

Poznata mi je situacija, što se zaposlenja tiče, i u Srbiji i u Republici Srpskoj, jad i beda!,
opet, sa druge strane ne mogu da shvatim ljude koji se zalepe za jedan grad i neće da mrdnu iz njega.
U mnogim malim gradovima i varošicama u Srbiji traže se lekari specijalisti, nastavnici iz raznih oblasti..., ali niko neće da mrdne iz Beograda, a svi kukaju kako nema posla.

Sokolovo oko, rad na crno po inostranstvu zaboravite, jer od toga možete imati više štete nego koristi. Za to su kazne rigorozne, ako vas uhvate možete i u zatvoru završiti, i vi i onaj koji vam je dao posao i smeštaj.

Moj predlog vam je da krenete nešto privatno da radite, za početak uz minimalna ulaganja. Možda možete da dobijete neku novčanu subvenciju države, pa da krenete sa nekim privatnim poslom.
Imam poznanike koji su bili u sličnoj vašoj situaciji, oboje ostali bez posla, a dvoje maloletne dece.
Predprošle godine u jednom malom gradu u Srbiji otvorili su prodavnicu polovne robe, tzv. second-hand. Prodaju sve i svasta, od koriscenih kucnih aparata, bele tehnike, polovnih kompjutera do garderobe.
Nedavno su kupili polovan kombi, pa robu nude po okolnim selima i varosicama, kad su vašari i pijačni dani.
Posao im je bas dobro krenuo, nedavno su u obližnjem gradiću otvorili još jednu takvu radnjicu i tu zaposlili jednog radnika. Kažu da im se isplati.

njezna_zverka
(manitanje)
21. октобар 2013. у 15.31
sokolovo oko,
ostavi email adresu. možemo ti poslati nekakve polovne robe. to je ovdje dzaba pa da krenes prodavati. ne treba ti prodavnica,može to i na pijacama ako se ne varam.

kako se placaju paketi u RS?

PljucPljuc
(Fertig.)
21. октобар 2013. у 15.37
sokolovo oko,
ostavi email adresu. možemo ti poslati nekakve polovne robe. to je ovdje dzaba pa da krenes prodavati. ne treba ti prodavnica,može to i na pijacama ako se ne varam.

kako se placaju paketi u RS?

--------------------------------

ihhhhhhhhhhhhhh

za to joj treba struja i voda

roba se treba preprati i popeglati da na neshto lichi to se ne prodaje iz kesa ili kartona ako je jeftino nash narod netje da kupuje zguzhvano sa chudnim mirisem

+

chini mi se da to treba prijaviti tezge na pijaci su skupe ko svetog petra kajgane

mora plachati porez
njezna_zverka
(manitanje)
21. октобар 2013. у 15.43
pa opracemo mi prije nego posaljemo.

lako je nama djeliti savjete,nešto treba preduzeti..pomoći joj da krene.

ja skupljam antiku i naletim na mjesta sa dobrim markama i ocuvanom robom.

PljucPljuc
(Fertig.)
21. октобар 2013. у 15.48
pa opracemo mi prije nego posaljemo.

lako je nama djeliti savjete,nešto treba preduzeti..pomoći joj da krene.

ja skupljam antiku i naletim na mjesta sa dobrim markama i ocuvanom robom.

-----------------------------------

ajde
:))

neshto je nema mozhda je otishla muzhu u goste da mu odnese koju svijetju

:)))))))
njezna_zverka
(manitanje)
21. октобар 2013. у 15.54
joj,strasno..

NYC40
21. октобар 2013. у 15.54
Ja imam jednu rodjaku u sličnoj situaciji. Oko 40 g stara, nema posao, sve skupo, hrana skupa ... A dedino imanje pusto al na njemu ima voca koliko hoćeš radjda se i propada a sve zdravo ne prskano. Koliko ja znam ima i maline i kupine , visnje, sljive, jabuke l kruske čak i musmule. Ovde se grdne pare daju da se kupi bas takvo voce. Duplo skuplje. Imanje udaljeno od pijace sat vremena autobusom a manje autom. Kad joj kažem što ne ode i bere celo leto i jeseni i proda , kaže ja sam se rodila u gradu ne znam, da berem vose. Pa pobogu koliko je to teško da se popne na merdevine i ubere korpu jabuka?! Stavi natpis, neprskano zdravo za bebice i prodaje. Mogu da zamislim kako bi mlade mame pre kupile to voce kod nje nego sa druge tezge.

Ako imaš zemlju u selu, vocnjake možda bi mogla da pravis neki plan u tom smislu za na proleće. Ja živim u Njujorku pa kad bih mogla da imam parce zemlje blizu grda na sat vrmeena vozenje bas bih se bacila na uzgajanje zdravog voca i povrca za sopstvene potrebe radi zdravlja. Ali nazalost zemlja je nenormalno skupa osim ako se ide daleko od grada a to se ne isplati.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
21. октобар 2013. у 16.02
Ne znam kako je u Republici Srpskoj, ali u Srbiji zakup tezge na pijaci nije skup. Mnogi ispred pijace sa robom dolaze kolima ili kombijima i ne moraju da zakupe tezgu, ne znam da li se i to nešto plaća.
Ovi moji poznanici što se bave time stvari kupuju na kilo. Bukvalno na kilo, u dzakovima i dosta je jeftino, ali tu ima dosta skarta ne možes da biras robu, nego šta ti zapadne.
Ima opcija i da biras, malo je skuplje, ali roba bude super kvaliteta, ocuvana skoro kao novo.

Zverka, da bi mi iz inostranstva legalno slali robu moramo biti registrovani, tj. imati svoju firmu.
Možemo mi da posaljemo neku sitan paket busom, ali to nije rešenje. Postoje ljudi koji se time bave i imaju registrovanu delatnost za rad sa takvom robom.
Koga zanima da se bavi ovom vrstom posla kod nas neka progugla malo, ima na netu informacija gde se može nabaviti polovna roba na veliko.
njezna_zverka
(manitanje)
21. октобар 2013. у 16.03
moja prijateljica salje mami u Pariz da sverca jer ovdje imaš super pogodne markirane naocare,garderobu,..nekidan sam vidila Puma trnerku za 10$ pa tommy hilfiger,nike,novo..a takve polovne stvari su oko par dolara. kupi suncane ocale za 6-8$ ,isto neke talijanske,guess..

ona kaže da je to u evropi jako skupo..ne znam.

kako može izbjeci placanje carine za paket?

kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
21. октобар 2013. у 16.28
Pa stvar je u tome da se teško može izbeci carina, pogotovo vi sto morate avionom da saljete. Ja kad posaljem iz Minhena busom paket cerki do Beograda, sve sitnice i nešto od garderobe sto mi naruci lično za nju, vozac mi naplati 20 evra po torbi.,
nego kažem, ako ima zainteresovanih za prodaju polovne robe u Srbiji, mogu se lako naći kontakni osoba koji na veliko prodaju takvu robu.
njezna_zverka
(manitanje)
22. октобар 2013. у 08.33
dobra ideja kriska.

kakva je trenutna situacija u bosni i RS?

mene je strah da tamo opet ne zarati..nadam se da me osjecaj vara ali treba bjezati od fanatizma koji se shiri.

polako_bolan
22. октобар 2013. у 09.10
Ako prodajete polovnu robu sa zapada, naše firme će otpustati radnike i tako ćemo imati još vise okica-sokolovih
europa
22. октобар 2013. у 13.07
U mom sirem krugu porodice ima ih dosta sto žive u sličnim uslovima.Moram nazalost potvrditi sto je već neko gore rekao da pojedini neće svasta ni da rade pa makar bili gladni.Svi nekako žive u nekom iscekivanju da im neko pruzi nešto da bi izgurali mjesec ...sto bi kod nas rekli na guzove...! Sve im nešto iz ponizenja a niko banke u dzepu nema..kao po onom bolje marka u hladu nego dvije na suncu:)))
mrsolj1971
(veterinar)
22. октобар 2013. у 13.12
Eh balkanska filozovija zivoata, kao sto je par ljudi ovde pomenulo „Bolje da ništa ne radim nego da radim za male pare”, I niko da pocne za male pare pa da racuna da će da napreduju u poslu, da možda u međuvremenu dobiju neku ideju pa sami krenu nešto, da će možda neko da ode u penziju pa, ako su dobri da će njima da se ukase prilika, da će možda... ma šta ja znam, bitno je nešto početi pa makar I kao dobroljac ako ništa drugo. Jok, svi bi derktorsku poziciju sad I odma I ako može do kraja zivota.

Evo je, kaže „samo 400e za cuvanje dece”... alo bre, pa jel bolje 400e i da se ima da se plati struja i voda ili bez struje i vode... za ne poverovati.
polako_bolan
22. октобар 2013. у 13.13
Bolje dzaba sjediti nego dzaba raditi
Ne mogu me malo platiti koliko mogu malo uraditi
Radio ne radio sviro ti radio

mrsolj1971
(veterinar)
22. октобар 2013. у 13.15
pardon, ne dobrovoljac nego volonter, ovih dana mi se srpski mnogo uzyebao,
Simba
(...)
22. октобар 2013. у 13.52
Prije par godina mislila sam otvoriti prodavnicu polovnih stvari u sumadijskom kraju da bi se uspostavilo kako bi to bre bilo sramota uci u polovnjaru nešto pogledati a kamoli kupiti i staviti na sebe.
Mislim...pa šta reci na to?
Ne živim dole vise od pola svoga zivota ali sam mislila na taj način pomoći rodbini koji su tamo domaći i na svome terenu vjekovima, ali kako su se ponjeli sa izjavama digla sam ruke i danas sam vise nego sretna zbog toga. Sve sto imam nosim i odlazem u kontejnere za crveni krst a nekada sam znala i sama odnjeti na marknad i prodati. Pa bolje i tako nego da se neko dole izruguje a ovamo kukaju kako ne mogu i nemaju a meni ovdje sve pada sa nebesa,blam !
polako_bolan
22. октобар 2013. у 14.27
Da iamam para, napravio bih prvu fabriku na svijetu, u kojoj bi se proizvodila polovna roba
Moje nove farmerice su svakako kupljene izlizane i pocepane
europa
22. октобар 2013. у 15.50
Bas tako Simba,sve gospoda bog te mazo...gdje oni da obuku polovnu robu:)))) ma hajde.
Ova prica datira od prije nekih 15tak godina.
Pitali jednog dole koliko zaradjuje u Njemackoj,ovaj im kaže pa tu oko 2000e neto...Da bi njih par onako u glas:U ebote... sto si se ti slabo snasao u toj Svabiji!!! A ovamo svi kokuzi živi,nemaju pola marke u dzepu.:))))e to je slika našeg drustva.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
22. октобар 2013. у 16.11
Ma izvode Simba, i te kako se kod nas kupuje takva roba. Ima nekoliko takvih prodavnica sirom Srbije, može se naći super roba skoro nova.
Pa i ovde u Minhenu ima nekoliko takvih radnji, kupuje narod.
MAKPO
(косингас)
22. октобар 2013. у 17.37
Nema tu dovoljno detalja napisanih!

Molio bih iskrene odgovore ako može.

Da li pusite? Izlazite ponekad? Popijete po koju u kafani, restoranu, kaficu, podrumu, prodavnici...? Jel placate internet? Jel imate mobilni telefon?

Ništa lično, al' posla ima ako hoće neko da radi!!!

Da se mi ne zamajavamo oko toga vise!

Kvalitet posla, kolika je zarada, redovno placanje je sasvim druga stvar!

Ljudi kukaju kako niko nema da im cuva ovce...'neće niko da radi taj posao'.
Na imanje ili kako vi kazete u nadnicu...j38iga nije neka lova al' je opet nešto...bolje ista nego ništa.

Rusija...eno pola Vojvodine je otislo u rusiju ;o)

Radi nešto sto ti ne trazi dva svetska jezika, a u međuvremenu opet trazi, ganjaj posao gde možeš da iskoristis dva svetska jezika.

Mnogi nasi tamo bi radije da ispijaju kafu na kredu, nego da rade za nekih 20-ak evrica i još vode neku politiku...

Nekad covek treba da zaboravio svoju skolu i znanje da bi preziveo.

Pamet u glavu i srećno!

Pozdrav
polako_bolan
22. октобар 2013. у 17.58
Ljudi kukaju kako niko nema da im cuva ovce...'neće niko da radi taj posao'.

Radi nešto sto ti ne trazi dva svetska jezika
„”„
Za cuvanje ovaca su ti potrebna najmanje tri strana jezika”
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
22. октобар 2013. у 19.11
Evo još jedne ideje, kako da uz mala ulaganja pokrenete posao.
Ako imate neki prostor koji se može renovirati u lokal, ili u dvoristu kuće sazidati neki poslovni objekat, ili jednu prostoriju pretvoriti u prodavnicu.
Nabaviti ili napraviti rafove i police, pa te rafove izdavati ljudima koji žele i imaju nešto da prodaju.
Vi biste bili prodavac njihove robe, a zarada bi vam bila od izdatih rafova i usluge prodaje.

Evo kako to izgleda:

http://www.24sata.rs/vesti/beograd/vest/ostavite-stare-stvari-u-regal-i-zaradite/63778.phtml
njezna_zverka
(manitanje)
22. октобар 2013. у 19.28
e,lako je nama predikati kad smo u zemljama gdje ima posla na svakom koraku.
sto mi nismo ostali da cuvamo ovce i beremo jabuke.

kriska ima dobre ideje al ko zna ima li žena s čim i započeti.

ako joj ne možemo pomoći ne treba ni da je podyebavamo i držimo predavanje. vidis da žena ne zna kako da sacuva zdrav razum vise. nismo svi jednako sposobni i probitačni a socijalna pomoć je tuga na balkanu.

NYC40
22. октобар 2013. у 20.03
Ja ne vidim da se neko provocira. Mi smo se snasli I otisli ,ali oni koji nisu onda nek probaju da se snadju na bilo koji način u mestu u kome su sada. Možda I mi da smo ostali tamo bi razmišljali ko ova osoba ali posto smo van I mnogi nemaju mamu I tatu , babu I dedu da ih sacuvaju od gladi , morali su da zasuku rukave pa I najprljavije poslove da rade da prezive, bez obzira koju skolu su zavrsili. Mi smo videli da u stranim zemljama nije ispod casti da se rade mnogi poslovi važno da su posteni. Što se tiče Amerike vecina ljudi ne radi posao za koji su zavrsili skolu tj. fakultet. Prosecan Amerikanac promeni 6 poslova u svom zivotu. Pocnu još kao tinejdzeri. Tezak I prljav rad se ne podcenjuje ko kod nas. Mnogi fizicki poslovi su bolje placeni nego kancelarijski.
njezna_zverka
(manitanje)
22. октобар 2013. у 20.52
shvatam NY ali ovo sa ovcama nema smisla.

eto,ja sam promjenila sto zanimanja al ovce nebi mogla cuvati i treba znati te seljacke poslove a ne poluditi jer si skolovan i rođen za bar malo bolje. možda kad se penzionises pa da uzmes dvije koze iz dosade..i da si u prirodi..

krivo mi je sto žena ne može naći posao ni kao cistacica ili prodavacica. nešto skromno ali da prezivi.

MAKPO
(косингас)
22. октобар 2013. у 21.43
Za cuvanje ovaca su ti potrebna najmanje tri strana jezika„
_______________________________________________________________
Eto srpski je treci ;o)

Nego zverka ovo nije nikakvo podje8@vanje da se odma razumemo!

Ti kažeš da nebi mogla cuvati ovce, a takvih po bivšoj jugi ima mali milion...bolje im je ispijati kafu i zaduzivati se i filozofirati kako je cuvanje ovci mnogo los posao...primera radi.

Jod jedan problem tamo dole je što se seljak zagospodio (svaka cast izuzetcima), niko neće kravu da muze hoće kupovno mleko, niko neće sir da pravi hoće kupovni sir, niko neće hleb da mesi hoće kupovni, neće 'majstor' da obavi posao za 25 evrica jer je 'njegova' dnevnica 35 evrica i radije će piti hladno pivo i zaduzivati se gazdi...

Pozdrav”
njezna_zverka
(manitanje)
22. октобар 2013. у 21.57
ma znam makro:)

dobro je niste poslali u lov na divlje veprove:)

jednom sam ja ko djete navalila da me vode rodice sa sobom na cuvanje ovaca jer je mene zivo interesovalo šta se tu radi. nakon sat vremena mi je doslo da blejim skupa s njima.

možda posljedica traumaticnog dogadjaja iz djetinjstva pa imam averziju:)

Pzdrav Makro:)

polako_bolan
22. октобар 2013. у 22.15
Vremena su se promijenila, danasnje chobanice nose tangice i imaju smart telefone:)

5-6 jagnjadi za samsung 4-tvorku!
vantika
22. октобар 2013. у 22.18
Ja znam samo jedno
Od nemaštinje niko poludio nije, ali od imanja i posjedovanja vecina jeste. Nikoga ne bi da savjetujem, da grdim i kudim ali svake godine 40,000 radnika iz Bugarske i Rumunije(dakle iz „evropske unije”) dodju da rade kupljenje voca i čuvanje ovaca u Srbiji, a našim ljudima je to ispod časti. Onakva zemlja a niko je neće. I u RS i u Srbiji po gradovima i selima po 10 stranih banaka. Valjda i oni gladuju jer 'raja' nema para. Vrlo čudna stvar se uvukla u nas narod da je određen posao ispod časti.
njezna_zverka
(manitanje)
22. октобар 2013. у 22.24
a koliko se to placa?

da li je veca satnica ako zahtjeva rvanje sa vukovima i medjedima?:)
vantika
22. октобар 2013. у 22.42
Nema potrebe dramiti. Nikada u istoriji ljudskog roda nije bilo da radan čovjek gladuje ili nema. Ko hoće raditi, posla će uvijek naći. Ko neće, tražiće da posla ne nadje. Ako ti je teže se hrvati sa medjedima i vukovima a ti izadji na gradsku ulicu i umri, jer i u gradskoj šumi nisu samo vjeverice i zečevi!
polako_bolan
22. октобар 2013. у 23.39
Zverka se poodavno rvi sa medom:)
MAKPO
(косингас)
22. октобар 2013. у 23.43
Svaka cast Vantika! I ja to uvek kažem, posla ima za onoga ko hoće da radi.

J381ga zverko, tu se zalis da p0dj38av@mo, a nas ovde malo zavrces...ako ako ;o)

Ne moras se rvati uopste, jer gazda ti da i pusku i prenociste i hranu...znaci sav novac sto zaradis je cisto tvoj, jer nemas apsolutno nikakvih troskova.

Jedino ne znam za cobanski stap...da li gazda daje il' sam nabavis ;o)

Svabo jel ti mogu oprati auto za 4 flase piva? ;o)

Pozdrav
MAKPO
(косингас)
22. октобар 2013. у 23.45
A čuo sam da u toplijim krajevima naročito u sezoni ima super posao.
Za neke posao dobar, a para laka, cuva se voce...

Pozdrav
polako_bolan
23. октобар 2013. у 00.25
Svabo jel ti mogu oprati auto za 4 flase piva? ;o)
„”„
Kupim nam gajbu i peremo zajedno, uz narodnjake sa svih zvucnika u autu:)”
polako_bolan
23. октобар 2013. у 00.27
Evo i Zverka će nam pomoći

http://m.youtube.com/watch?v=Lvztrbw2Qis
Simba
(...)
23. октобар 2013. у 04.35
Je Kriska kažeš kupuju,jeste da ima eno i u Vrnjackoj Banji u kojoj sam ja i odlazim tamo ali gledam ko kupuje? pa to su starije žene ili izbjeglice sa manjom djecom a ove Pink I Grand cirkus show „dame” i „frajeri” sa torbicama pederusama takve nećeš vidjeti,to su „dame” koje sjede na promenadi u kaficima i još po mogućnosti kafe Milano jer znaš sam taj naziv dava ambijent i „nivo” a ta ista kafa i kapucino samo tri kafica dalje jetinije za 70 dinara ali eto to njima ne znaci ništa ali kukaju sestro do bola a takve i takvi „frajeri” bi se prije ubili nego usli u polovanjru.
Ja sam ovdje u Svedskoj znala kupiti stvari da boli glava šta znaci od porculanskih tanjura do garderobe i nikad me to nije bilo stid i ne znam zašto bi me bilo? nekapiram?...ludnica kojih stvari ima i naravno da gledam da je skoro novo a voda sve opere osim prljavog obraza a naravno da kupujem i novo.
Kriska,neće dole mladi u tu vrstu kupovine i treba posten biti pa priznati jer sto ih branit? jer to je njima na cast a ne nama koji živimo vani imamo super mogućnosti za kupovinu svega novog pa opet vecina nas je skromna a ne da bjesni i divlja za trendom a ovamo racuni neplaceni,blam za njih!
Simba
(...)
23. октобар 2013. у 04.41
I kao sto neko već napisa ko hoće posla ima i kod nas da se nadje ali eto...
Eno moja svekrva bolesna i nemocna ali neće niko od mladih u selu da dodje da kucu pocisti generalno i da se plati i još i da jede (fuj koji obicaj) jer su ljencuge već moram ja lupit generalku kada dodjem i kakav je to godisnji? a firme za ciscenje kuca i stanova ni ne postoje,makar u tom djelu gdje sam ja.Nikad nisam u zivotu rekla za 400 evra „samo” treba to zaraditi,samo neka se zna.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
23. октобар 2013. у 08.29
Znam Simba, u pravu si. Ni nama u belom svetu ne padaju pare sa neba, nego se radi od jutra do mraka, a imam utisak da smo skromniji od mnogih koji žive u Srbiji.
Vecina naših ljudi koja je u potragu za boljim zivotom otisla u inostranstvo napatila se i namucila u početku, dok nisu stali na svoje noge.
Meni je pricao jedan covek, koji je radio u Francuskoj da je, kad je otisao, spavao u kartonskoj kutiji i radio najprljavije i najteze poslove, ali nije odustao.
Bio je posten i vredan, pa je nalazio sve bolje poslove, vremenom je u Parizu otvorio snajdersku firmicu, sad je to maltene fabrika sa puno zaposljenih radnika.
Od ničega stvorio je puno, obezbedio je i decu i unuke, pa sad ako su njegovi naslednici pamenti da ne procerdaju to sve.

Radnje polovne robe, koje sam dala kao primer i ideju i nisu osmišljeni za besne i snobove, već za skromne i ekonomicne ljude a sigurna sam da takvih ljudi ima u Srbiji.,
pa šta ti je ebay i npr. Srpski Limundo. Hiljade ljudi svakodnevno tu pazari.
Ja koliko sam stvari kupila i prodala preko tih sajtova, ne zna im se broj. Nije da ne mogu sebi ponekad da priustim kupovinu u elitnim radnjama, ali zašto da se razbacujem kad ovde sve to mogu da nađempo pristojnim cenama.

Simba
(...)
23. октобар 2013. у 09.02
...pa šta ti je ebay i npr. Srpski Limundo...

Upravo tako Kriska! ali eto,nedaj boze prave krize dole(bilo gdje) drugacije bi se, a hvala bogu krize nema ni ono od „K” jer dole sam često pa zato i znam,pusti ta kukanja a kukalo se od pamtivjeka a da ima sirotinje ima i te kako ali upravo ti siromasi i sute.
Cuj neće da ocisti kucu i zaradi,ma hajde molim te jer znaš... šta će pricat selo, a spava se do iza podne,hm...
Simba
(...)
23. октобар 2013. у 09.12
I ovo da ti kažem,pa sad kad sam bila dole izasao oglaz za ciscenje u Tempu i žena mi kaže koja tamo radi neće niko metlu jer par ih je reklo kako nisu se skolovali oni zato a kao ni plata nije nešto,pa eto onda šta reci? svaka cast onoj i onom ko ustaje i odlazi na posao kod privatnika za 100 evra a možda i manje i nebune se,to su ljudi borci i nije im sigurno lako ali eto bolje ista nego ništa,tako makar ja mislim i odajem im priznanje. Ima ljudi koji nebiraju ali boga mi vecina neće da radi a kamoli bilo šta već se grebu od roditelja koji ih slepaju čitav zivot a onaj ko nema nikog taj se i bori i uspjeva.
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
23. октобар 2013. у 11.05
Ma znam Simba, i ja idem često u Srbiju, tačno znam o cemu pricas.
Čoveče, kafane i kafanske terase prepune, od bela dana do kasno u noć.
Ima i veoma skromnih ljudi, koji zaista gledaju na sve moguće načine da zarade i prehrane svoje porodice i ni jednog posla se ne libe.

U mom komšiluku u zgradi stanuje jedna porodica sa dvoje odrasle dece.
Otac invalid sa minimalnom srpskom penzijom, majka domaćica, ide po šumama i bere pečurke i šumske plodove, sprema fantastične pekmeze, dzemove, ukiseljeno povrće... koje prodaje.,
njihova deca, brat i sestra (dečko fakultetski obrazovan, ali nema posla u struci), idu po kućama i za novac obavljaju sve kućne poslove, od čišćenja do krečenja. Ma to su toliko fina, vredna i mila deca da nemam reči.
Mi smo im ostavili kljuc od stana, samo da povremeno obidju i izluftiraju, ali kad god odem meni je stan sređen, blista od čistoće iako nemaju nikakvu obavezu da mi čiste stan.,
i takvim ljudima bih u svakom momentu pomogla i učinila za njih sve što mogu.
Povremeno im posaljemo neki evro i paketić, ali kad ih pitamo šta im treba konkretno da im kupimo, kažu ne treba im ništa.
U jednom razgovoru spomenuli su mašinu za pranje tepiha, meni sine ideja i kupim im preko ebaya neku super univerzalnu mašinu koja cisti sve od rerne, prozora, podova do tepiha.
Ne mogu vam opisati njihovu radost! Oni sa tom masinom idu i ciste stanove, kuće i poslovne objekte, kažu da su bas angažovani i da imaju posla, a i solidna parica se zaradi.
Mexico1
(Trust_Nobody)
23. октобар 2013. у 11.31
Slazem se sa svojim kolegom Makrom...Ko hoće da radi može se naći nešto.Ja sam za vrijeme izbjeglistva radio svasta...Kopo kanale,tovario i istovarao blokove po gradilistima,mjesao maltu,kupio bale sijena,cistio wc-ove i istresao smece,kupio voce,pa svercovao autima,radio kao fitness trener u teretani(Najbolji posao gdje sam spojio ugodno sa korisnim)...Poslije sam dosao u usa...Radio kao elektricar,pa kao vodoinstalater,pa opet cistio po bolnicama,radio podove...i tako sve dok se nisam usarafio u ovaj posao koji radim evo već 10 god.
Odem kod rodjaka u yugu u posjetu,znam da se teško živi,treba otici u sumu da se pripreme drva za zime,par njegovih prijatelja sa motorkama i ja ustanemo ranom zorom i ozezi,a sin mu 25 godina spava li spava,dosao negdje skoro pred kraj kad smo zavrsili glavni poso.Svu noc negdje lumpovo po kafanama ko će ga znat,mati ga zvala jedno 100 puta odjutra da ustane i da nam pomogne...Kaže rodjak,eto šta da mu radim,a svaki dan dodje daj 5 maraka ili 10 za kafu i nepita odakle mi.
Danas je stvarno teško i razumijem ja i postavljacicu ove teme,nema šta...Yebena vremena dosla evo ti kažem.
Ja bih radio i dan danas sve samo da mi djeca nebudu gladna,a kad bi doslo do tog da nemam sa čim nahranit dijete,dok se drugi vozaju u bmw i audi,mercedes te se izvode na ica i pica od nekih para koje pitaj boga odakle dolaze,sigurno bi poceo i ujedat ako treba...
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
23. октобар 2013. у 12.28
e moj druže Meksi, svaka ti čast!

Iskrena da budem ja nisam nikada osetila nemaštinu, pa samim tim nisam nikada morala da radim teske poslove, ali mnogo cenim i postujem vredne i preduzimljive ljude.
Nisam ćorava i vidim šta se sve dešava u našoj državi.
Bilo je dobro dok je trajalo, sad kad je čarolija nestala i kad ljudi treba da zapnu i zaista samo od svog rada da žive, teško se snalaze, jer navikli smo da malo radimo, a da svega imamo.

Kod nas je problem sto je mnogima poniženje da rade bilo kakav posao, a još je veće zlo što ih i roditelji u tome podržavaju.
sto puta sam od mnogih roditelja čula:
„Nisam dete skolovao da bi kopalo kanale, nego da bude gospodin covek”.
Ja mogu da shvatim i gnev tih mladih obrazovanih ljudi, koji su prinudjeni da budu baba sere u javnim wc-ima, svinjari, ovčari i berači malina i kopriva.
To je stvarno žalosno i poražavajuće, ali boriti se za opstanak i preživeti se mora.

Sokolovo oko, nadam se da citaš sve ovo i imam utisak da si osoba koja se lako predaje i odustaje. Ne valja ti to.
Postavila si dobru temu, koja ne pogadja samo tebe, nego i hiljade drugih judi, koji su u sličnoj situaciji.
Nemoj da negativno gledaš na komentare i kritike, nemoj da se povlačiš, već izvuci nešto poučno i korisno za tebe i tvoju porodicu.

Eno, na diskusiji „Nemacka” neko je stavio oglas da preko skajpa drži časove Nemačkog jezika.
Meni je ta ideja sjajna!
Mnogima su potrebni učitelji stranih jezika, a nemaju mogućnosti ni vremena da idu na kurseve i lakše im je da to savladaju učeći kod kuće,
pa, kao što si rekla da govoriš dva svetska strana jezika, eto ti ideje da unovčiš svoje znanje.
Simba
(...)
23. октобар 2013. у 13.04
Postavljacici teme ne da nije lako već nedaj boze bilo kome da je u njenoj kozi i ne vjerujem da je pisala tek tako da je pokusavala sve ali da posla nema i ja joj vjerujem da je teško ali bez obzira na sve ne smije se lako predavati jer i ovako i onako izbora nema nego i dalje pokusavati i pokusavati pa dok nešto neispadne.

Kako mi je teško bilo kad sam bila u Srbiji jesenas pa kada sam upoznala covjeka na licu „radnog mjesta” gdje cjepa drva 8 metara za 10 evra čitav dan a u međuvremenu 6 blindiranih limuzina prođe u pratnji Ivice Dacica koji je bas taj dan sletio na trstenicki aerodrom helikopterom na zakazanu privatnu veceru u Vrnjackoj Banji dok ga je pratnja iz Beograda pratila praznih limuzina a na ciji trosak? da bi mu ovaj jadnik okrenio ledja nastavljajuci da se saginje cjepajuci drva i kukajuci na sav glas. Tuga i zalost šta se desava i dogadja sa narodom i znaci dok jedni bjesne,biraju i izvoljevaju drugi muku muce za dnevnicu od 10 evra. Na zalost i muku takvih prica zalosnih i jadnih je na tone,da je takvome jadniku sansu da bilo šta radi eee kako bi ju iskoristio dok drugi otvoreno pokazuju da neće. Pa Kriska ti živis tu pa reci ima li veze ko je šta zavrsio? mislim u smislu fakulteta? pa ako nema posla prihvacas bilo šta da ti ponude ili sto nadjes. Ovdje gdje sam ja ljudi rade i po tri posla uz svoj posao od 9 sati dnevno,da da ima i takvih pa sad jel se može birati ili ne? strava!

p.s.a u R.Srpskoj odnosno BiH ne može se ništa usporediti sa Srbijom. U Srbiji je raj na zemlji kako je tamo.
baresh
(zanatlija)
23. октобар 2013. у 13.47
„Kako mi je teško bilo kad sam bila u Srbiji jesenas pa kada sam upoznala covjeka na licu ”radnog mjesta„ gdje cjepa drva 8 metara za 10 evra čitav dan a u međuvremenu 6 blindiranih limuzina prođe u pratnji Ivice Dacica koji je bas taj dan sletio na trstenicki aerodrom helikopterom na zakazanu privatnu veceru u Vrnjackoj Banji dok ga je pratnja iz Beograda pratila praznih limuzina a na ciji trosak?”

Milostiva, ovo sto Vi zamjecujete,Baresh odgledao davnih 60-ih i
s` početka 70-ih. Isto @@anje - drugo pakovanje. I onda puni kafici,
i onda neki odlazili 'trbuhom za kruhom' i naravno na more. Razlika
je u tome sto umjesto na plavi Jadran, vise odlaze u Grcku,Tursku pa čak i Bugarsku.

P.S. prilikom posjete zavicaju pre 20-ak ljeta na jednoj zgradi(u gradu na Djetinji)bio grafit sadrzine: bolje dinar u hladu nego dva naradu. Prošlog ljeta primjetim da još uvijek postoji. Jes da je nešto izbljedio, no tradicija se ipak nastavlja...
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
23. октобар 2013. у 13.47
Nisam znala da je u RS i BIH još grdje nego u Srbiji, pa to je Bogu plakati!

Simba, sve zavisi kako se ko snašao. U principu nema veze obrazovanje sa poslom koji radiš, jer ovde ti je borba za opstanak i jurnjava za što većom zaradom. Rade i ovde ljudi po još 2 posla uz redovan i prijavljen.

Neki naši fakulteti su priznati u Nemačkoj, uz još nešto dodatnih ispita i prakse ljudi su se na dobrim mestima zaposlili i rade u svojoj struci.
Mali je broj takvih ali ih ima sve više među mladjim obrazovanim kadrovima.
Eto, u Nemačkoj su zaživele tzv. plave karte i veliku šansu za zaposlenje imaju naši fakultetski obrazovani ljudi.
Retardo
23. октобар 2013. у 14.32
Тужно је како нас је природа неравноправне направила.
Мушко треба цео дан да цепа дрва за 10 евра, а женско може и дупло више да заради за далеко краће време.
Шта бре дупло, тродупло!
Pantija
23. октобар 2013. у 14.57
„krivo mi je sto žena ne može naći posao ni kao cistacica ili prodavacica. nešto skromno ali da prezivi.”

Ja se nadam da oko sokolovo gleda i takve poslove, jer cistacica bez posla NEMA. Nemam drugi savet, jer ne mogu da shvatim da odrasli ljudi sede u kuci bez struje i vode i da nisu nasli barem neke sudove koje mogu da peru za novac.

Samo 400 evra za cuvanje dece? I to sa placenom hranom i placenim smestajem i bez placanja poreza na prihod? Kada bi svako od njih odraslih iz te price (sestoro ih ima valjda sa roditeljima) zaradjivalo po 'samo' 400 evra mesecno, bila bi im drugacija situacija.
tajka
(trener)
23. октобар 2013. у 15.05
Za početak predlažem berbu pečurki iz okolnih šumaraka.
Ulaganje nikakvo a dobit dobra.

Zaradjen novac uložiti u posao za koji će mo *javiti kad berba počne!
Simba
(...)
23. октобар 2013. у 15.21
Je Kriska bas tako ko sto kažeš ali možda nas neće razumjeti ti drugi o cemu pišemo ali boze moj...zivot je borba i nema posustajanja ili će bit ili neće,druge nema.
MAKPO
(косингас)
23. октобар 2013. у 18.04
Joj Mexi, uvhati me jeza kad procitah kopanje kanala.
Kad zemlju mraz uhvati, j380 ti kramp ;o)

Bolje je ceo dan biti na mesalici i prosejavati pesak neko kopati ;o)

Nego taj tvoj rodjak od 25 god. samo mu može biti roditelj kriv sto mu dozvoli tako.

Moj otac je razumeo da smo mladi, da treba malo uzivati, al' bogami isto je tako znao da nas gura da radimo...sto na kraju nije uopste loše ispalo ;o)

Pozdrav
Mexico1
(Trust_Nobody)
23. октобар 2013. у 18.27
Moj Makro kopao sam i po Hercegovini,a znaš kako je tamo,sve kamen na kamenu.Kopam po metra 3 sata...Krampa poluautomatska...Ja je ljuljnem dole,a ona sama odskoci gore :)))...samo vidis varnice sijevaju.Ma suti ne volim se ni prisjecat nekad,ali opet kažem...Nije me nimalo stid,radio sam svasta i svojom krvlju i znoju zaradjivao,pa evo me još ziv i uzbrdo brz.
polako_bolan
23. октобар 2013. у 19.12
Mex, da si dvanestoj poceo krampati, zayeebo bi Noleta
polako_bolan
23. октобар 2013. у 19.40
Kod nas u drustvu je kompleksan problem

Mnogo ljudi je podleglo propagandi kvalifikovanog posla i opisa radnog mjesta, navikli da im država ponudi posao, roditelji im pricali uchi skolu da se ne patis kao ja, navikli se u svojoj sredini da se pomaze nesposobnim i neradnicima a ne obratno, prevelik oslonac na familiju...

Uostalom, zaboravljamo glavnu cinjenicu „jednostavno nema posla za sve nas”

Mi se kao narod precjenjujemo ili podcjenjujemo, ne znamo kakav kvalitet odnosno slabosti koje imamo

U mom kraju je vise od pola stanovnistva bilo u inostranstvu, vrlo malo se zadrzalo tamo ili se uspjesno vratilo
Zapad probrao u prosjeku kvalitetnije a ostatak vratio nazad

Postavljacicu teme procjenjujem kao osobu koja je dosla na ideju da bi na internetu na brzaka mogla pronaći nekog mekanog srca, koji će joj ponuditi posao na osnovu njene teske situacije
Za nju je diskusija zavrsena, ne vjerujem da će ovdje virnuti:)

U mom postu iznad sam opisao, tražio sam ženu za cuvanje djece, a javljale mi se žene za brak:))

Masa naših ljudi mashta da cuva neku stariju osobu u inostranstvu i da naslijedi kucu ili stan od milion evro. Kako im objasniti da u DE ja kao njegovatelj zakonski ne mogu naslijediti kucu od pacijenta dok pacijentov advokat ili doktor mogu naslijediti

Kad nastupi moralna i materijalna kriza, ostaje nam samo posjeta kod vrachare
tajka
(trener)
23. октобар 2013. у 20.12
Bolan a dobar osvrt!
Mexico1
(Trust_Nobody)
23. октобар 2013. у 20.39
0
polako_bolan
23. oktobar 2013. u 19.12

Mex, da si dvanestoj poceo krampati, zayeebo bi Noleta
-----------------------------------------------------------
Mislim da sam poceo i prije 12-te...Zato se danas mnoge zeMske dive mojoj figuri :)))
polako_bolan
23. октобар 2013. у 20.51
Mislim da sam poceo i prije 12-te...Zato se danas mnoge zeMske dive mojoj figuri :)))
„”„
Koja figura? One se dive muskosti koju još uvijek zrachih zahvaljujuci krampanju:))”
Mexico1
(Trust_Nobody)
23. октобар 2013. у 20.59
Hehehehehe
polako_bolan
23. октобар 2013. у 21.01
0

tajka
(trener)
23. oktobar 2013. u 20.12

Bolan a dobar osvrt!
„”„
Fala:)

Lako mi osvrnuti na osnovu od skoro pola vijeka iskustva:))

CPHA
(Istina i pravda na nasoj su st)
24. октобар 2013. у 01.05
Соколово око, као што неко већ помену и ја се слажем да не треба сједити у свом граду ако се нема прихода.
Сели се са мужем и дјететом у градове који имају боље прилике.
Прошла су времена звана - држи се свог мјеста по сваку цијену.
Тако је са радничком класом.
Сељак фармер никада није без примања.
NYC40
24. октобар 2013. у 07.41
Mexico dobro je da Nema cvaraka kod tebe inače bi ti se figura zaokruglila. :)
NYC40
24. октобар 2013. у 07.45
U Vezi teme još I ovo :
Moja rodjaja kuka Kako nema I u dugovima je a na fejsu stalno stavlja slike Kako sedi u kaficu sa kaficom I cigaretom , doterana ... Deda I baba joj žive na selu I kaže ne seca se kad je zadnji put bila da ih poseti, Nema novac za autobus . :)
Simba
(...)
24. октобар 2013. у 08.25
...Moja rodjaja kuka Kako nema I u dugovima je a na fejsu stalno...

Pa to je to što ne mogu povezati kod vecine kad dodjem dole,tipicno i kod moje rodbine ali kad oni meni krenu kukat ja onda duplo i sve tako...ma nikad na dosadi.
sharlota
(bez zanimanja)
24. октобар 2013. у 09.11
bez namjere da te uvrijedim reč ću ovo; kada sam bila, dole,kod nas, ljetos, imala sam priliku da gledam na tv kako apeluju sa državnih plantaza, u okolini BL, da su im potrebi sezonski radnici za berbu jabuka.

navodno zarada je isla i do 2000KM u ljetnoj sezoni, odaziv je bio slab.

kada je moja familia stigla u sebmeriju 96 moje tetke i mama su često isle na rad po okolnim gazdinstvima i bile su zadovoljne zaradom,dobro im je doslo dok nisu stali na svoje noge

moja mama i danas često ode da pomaze ljudima koji se bave poljoprivredom u toku sjetve i berbe a za uzvrat dobije od njih prozvode.

ono sto sam ja primjetila u RS i BiH,i sire na našim prostorima, da svi kukaju,zapomazu kako je kriza,kako se nema, svi imaju i phone, skockani su, a ogromna vecina pusi ko smuk,kafici se prelamaju u po radnog dana.

trzni se malo,okreni se ok osebe, posteno zaradjivati nije sramota, pa čak i tih navedenih 400eura uopste nije malo,ako se uzme u obzir da su ti placeni troskovi smjestaja i hrane.
ovdje se filipinke satrase od posla cuvjauci djecu,i birnuci se o kuci za minimlanu sanicu na koju plate porez, možda zarade malo vise od tebe.

imate li igdje ista na selu,ja bih se uhvatila sea,sijala bastu drzala koke i gledala da nabavim makar kozu.

ima li igdje iko da mu treba pomoć na zemlji u RS- seberiji,vojvodini,sumadiji???

ebes zemlju gdje je blam baviti se pljoprivredom

polako_bolan
24. октобар 2013. у 10.26
Ima li neko da mu je potrebna pomoć u muzenju?
NYC40
24. октобар 2013. у 14.36
Ima li neko da mu je potrebna pomoć u muzenju?
___________________________________________________________________

E ovo je komentar dana ! :)))
xzy
(ing)
24. октобар 2013. у 15.00
e ova diskusija je potvrda one narodne
„sit gladnom ne vjeruje”
NYC40
24. октобар 2013. у 15.27
Žena je postavila pitanje:„ Šta ciniti?” svi su dali komentar onako kako su najbolje znali a ona zna dal je nešto za nju od toga izvodljivo ili ne.
sharlota
(bez zanimanja)
24. октобар 2013. у 15.32
nije da joj ne vjerujemo,već smo mi prekaljeni ratnici
xzy
(ing)
24. октобар 2013. у 15.53
pitam se koliko bi prekljeni bili da nismo imali sreću da odemo otuda.
PS: Ajde sada mi zveknite još koji -
sharlota
(bez zanimanja)
24. октобар 2013. у 16.10
pa bas sto smo otisli otuda smo prekaljeni

iziskuje odredjenu dozu hrabrosti otisuti se preko bijela svijeta

xzy
(ing)
24. октобар 2013. у 16.17
iziskuje veću dozu hrabrosti ostati tamo a još veću vratiti se. Ajde da se svi zajedno dogovorimo pa se vratimo tamo i radimo ono sto smo sada ovdje predlagali:
- beremo gljive
- beremo voce
- pravimo pekmez
- sadimo povrce

Šta ono još bi?
kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
24. октобар 2013. у 16.28
Pa dobro, a šta da joj predlozimo?
Eto neka gleda da ode negde u inostranstvo, ako ikako uspe da dobije legalan posao i boravak.
Imaš li ti neko konkretno rešenje?
xzy
(ing)
24. октобар 2013. у 16.31
ne, konkretno „rjesenje” sam joj rekao a to je da trazi dobru vezu da normalan posao. Ali, nemaju svi veze a oni sto ih imaju tupe kako su sposobniji od ostalih - to je barem ono sto ja vidim kada odem tamo
Drugo konkretno rjesenja je da se pocne baviti kojekakvim svercoma ali niti je to vis etoliko ispaltivo a niti je to za svakoga
Ovo sto joj mi predlazemo sa gljivama i malinama ili cime već je samo da umru od gladi ali ne da žive od toga

Barem ja to vidim tako
sharlota
(bez zanimanja)
24. октобар 2013. у 16.37
potrebnija je veca hrabrost da se covjek otisne prekobijela sviejta u nepoznatoi u nezivjesnost, nego se vratiti u domovinu- gdje nam je sve poznato.

ja se ne plasim rada i da kojim slucjem mogu doći u posjed dedovine, a u istoj situaciji kao sokolovo oko svakako bih se bavila poljoprivredom i stocarstvom da prehranim djecu.

dalje, i mi smo zivjeli u doba embarga u srbiji, ili mjesecima bez struje i posla u ratu, pa smo opet gledali da zaradimo.

ne znam šta drugo covjek da predlozi,atomski fizicar nije, profesor je dva svjetska jezika, da li je u sanju da bude prevodilac, neka pokua u nekoj tv kuci.

i moja rodica je profesor dva jezika daje prviatno casove tu i tamo i podize djecu, vrlo nezahvalno zanimanje i u srećna vremena.

polako_bolan
24. октобар 2013. у 18.11
- beremo gljive
- beremo voce
- pravimo pekmez
- sadimo povrce

Šta ono još bi?
„”„
Zaboravio si kako se sve teme zavrsavaju na diskusiji:(
NYC40
24. октобар 2013. у 19.05
Prijatelju tebi treba žena da se zenis pa zašto ne ides u svoj rodni kraj I odaberes sebi srodnu dusu pa je dovedi u Nemacku I spasi nemastine?
Neka od oko 40 godina bi ti bas pasala, ni premlada niti je još stara a neće hteti decu jer verovarno do sada već ima veliko dete (decu). Tvoja četiri njena jedno il dva I kuca puna veselja.
Samo gledaj da nadjes neku koja nije emancipovana I nezna šta to znaci.
:))))
polako_bolan
24. октобар 2013. у 19.46
:))))

Prijo, bivša se izgubila u svabinoj emancipaciji, koja je bila nekoliko koraka ispred emancipacije kojoj se divis i trenutno uzivas

Cika svaba nema „nikakve” potrebe da „dovodi” „neku ženu” iz bosne! Cika svaba ima žene razlicitih nacija od 27 do 51 godinu starosti:)

Znam da mi nećeš vjerovati, ali su to emancipovane žene, udate-razvedene-slobodne:))

Nedaj boze da sam bolja faca za žene, umro bi među nogama

Još par godina Prijo, onda ćemo pricati o karakteru i shetanju za ruchice:)
NYC40
24. октобар 2013. у 20.55
Bolje ti sad da nedjes nešto vredno sa karakterom za setanje I drzanje za rucice jer za par godina se neće naći ni jedna za to ali će se naći za Svabinu penziju i glumiti karakter. :))
CPHA
(Istina i pravda na nasoj su st)
25. октобар 2013. у 01.15
pa bas sto smo otisli otuda smo prekaljeni

iziskuje odredjenu dozu hrabrosti otisuti se preko bijela svijeta

Јашта ради. Отиснути се у државе са солидном социјалом док се не снађеш је 'висок ризик', а да не причам о миту званом обећана земља.
Да се не лажемо мис'м, сви смо прошли слично и 5 дека.
Што ниси отишла у Албанију, Непал...

ПОстоји још нешто, људи у РС, СРБ без обзира на примања живе живот са стилом, помало боемски. Можда им ви многи завидите али се носе са бесправном државом, носе се са идиотима и корумпираним скотовима од шалтеруша па на даље. Али сви знају да се среде са стилом и да живе достојанствено са стилом.

Што нисте остали да радите сезонске надничарске послове. Искористили сте прилику јер се тада могло отићи и сада кењате по 'нерадницима'.

Инг, свака част за резон.
Истина, сит гладном не вјерује и покондирених тикви има свуда.
slatkoodsljiva
(glumica)
25. октобар 2013. у 03.06
Pa kad se vi tako dobro razumijete pomozite ženi, šta ste se stisle?
;)
Pantija
25. октобар 2013. у 08.10
„pitam se koliko bi prekljeni bili da nismo imali sreću da odemo otuda.”

E ovo mi je diglo pritisak. Nikakve to veze nema sa srećom, već sa tim da se stisne petlja i napusti sve sto smo imali, svaka sigurnost i zastita i krene u nepoznato. Ja kad sam dolazila, zaduzila sam se do guse, imala sam pare samo za avionsku kartu. Napustila siguran državni posao (placen taman kol'ko za kikiriki). Srno, kakva bre socijala? Prihvatila prvi posao koji mi je ponudjen, bez obzira na platu i pocela da radim, a prva plata dosla tek za mesec i po dana. U međuvremenu sam potrosila svaku crkavicu koju sam donela i te poslednje nedelje sam imala da platim samo za prevoz i ništa vise. Nisam imala vise ni za prevoz sledeće nedelje, morala bih da idem pesice da nije dosla plata (kakav auto!?) Moja prijateljica živi već dve godine u iznajmljenom podrumu i radi nocnu smenu, eto koliko je „srećna”, pa se opet ne zali. Moj teca je ceo zivot radio u Nemackoj, a porodica ostala u Hrvatskoj, pa svaki drugi vikend isao nocnim autobusom da ih vidi. Bio je i on „srećan”, aha, sve je dobio na tanjiru. Moji prijatelji, izbeglice iz Bosne, kada je poceo rat žene i deca su presli u Srbiju kod rodbine, a muskarci su otisli u Grcku da beru pomorandze. I tako dve godine. Opet „sreća”. Svi fakultetske diplome. Kada su otisli u inostranstvo, otisli su u neku ledaru od zemlje jer su tamo najbrze mogli da odu i radili su poslove koji blage veze nemaju sa njihovim skolama i nivoom. Danas su puni kao brod i neka su.

Ja ako izgubim posao, ne mogu da se pokupim sa detetom kod mame u stan. Mogu ili da radim bilo šta da bih prezivela ili da idem na ulicu. Treće, sigurne i lake opcije nema.

Cutim i jedem go*na u rudniku zvani „dobro placen posao na zapadu”, biram poslove po tome koliko su placeni, a ne kakvi su i da li su dostojni moje fakultetske diplome i znanja tri jezika i kada mi neko kaže „lako je vama” samo mogu da porucim da svi mogu, kao i mi, da odu u inostranstvo gde se beru banane po drvecu. E, ali onda nema sigurnosti kod mame i tate, nema druzenja sa rodbinom, nema prijatelja iz detinjstva, nema podrske, mentalne i finansijske, nema sedenja kod roditelja i nema eliminisanja poslova od „samo 400 eura”. Da svi njih sestoro ima po „samo” 400 eura, ne bi sedeli u mraku.
Pantija
25. октобар 2013. у 08.22
Nadam se da oko sokolovo sve ovo cita, jer nam uopste nije namera da je potcenjujemo, već samo da pokazemo da nas finansijski uspeh nije rezultat sreće, već puno odricanja, mucenja i spremnosti da se krene u nepoznato i neizvesno. Neka menjaju grad, zemlju, neka rade ono gde ima novca a ne ono sto bi hteli ili za šta su se skolovali. I nijedna plata nije za potcenjivanje, ako nemas priliku za veću.
Usput, evo još jednog primerka „sreće”. Rodjaka, bolnicarka (uz to još i izbeglica) cisti po kucama beogradjskih gospodja i još pride sama izdržava dvoje dece, bez muza sebičnjaka koji je kupio stan za sebe čim se razveo, a do tada „nije imao”. Pre podne vuce gajbe po prodavnici, a posle podne cisti. Kaže da jako puno zaradjuje i posla ima koliko god hoće i može da radi.
sharlota
(bez zanimanja)
25. октобар 2013. у 09.02
srna,ne znam u kojem si ti aranzmanu stigla u tu tvoju zemlju dembeliju i gdje je ta zemlja na svjetskoj mapi?

u mom aranzmanu ja sam bila single,a država me je pogurala sa nekih $650 mjesecno u prvoj godini.

kada sam se obrela u torontu uhvatila sam se usisisivaca i praska u vecerjim casovima,odam drugi dan, a po danu sam bila u skoli.

da li tu postoji faktor sreće,vjerovatno postoji,ostala sam pri zdravoj pameti,nisam zavrsila u moru homelessa među kojima ima i naših ljudi a koje sam često gledala sa prozora stana u kraju u kojem sam zivjela.
da je bilo kakvog vocnjakau blizini do kojeg se može stici gradskim prevozom ili pjesice vjerovatno bih i voce brala.

moja finansiska sigurnost je rezultat moga rada i moje odgovornosti, da li sam bila kapacitet za nešto više, jesam,ali sticajem okolosti pocela sam a se bavim s ovim čim se bavim, i u tom poslu sam gledala da nađemsatisfakciju- sto je zdravije nego da očajavam i kukam na zlu sudbinu.

nema leba bez motike,ili sto rece moja baba nema nigdje objesenih komada.

moja generacija je mogla da okusa sreću u nekoj od zemalja koja jeuvoila stanovistvo tih godina.

mi koji smo imali sreće u zivotu zivjeli smo zivot u socijalnoj izolaciji, najljepse godine zivota(čitaj mladost meni je bilo 23 leta i bila sam sama)smo potrosili na prekaljivanje i pocinjanje zivota iz početka- za to vrijeme moje rodice su nesmetano zijele svoju mladost, mjenjale frajere,birale muza, udavale se i dobijale poklone za svaki veci zivotni dogadjaj;zavrsetak skolovanja,vjencani pokloni,babine, useljenja,baka i deda servise- a mi srećnici za šta god zapenemo moramo da platimo.

ko je imao vise sreće u zivotu i ko se prekonto to je veliko pitanje

na stranu velki oblak nezivjsnosti nad nasom djecom koja sa četiri god ulijecu u masinu,i ako ne živis u odredjenom djelu grada gdje su pristojne skole,- a sto svakako kosta, preostaje samo vjera u boziju milost.

ja ne vjerujem usrecu,već u rad odgovornost i lično zalaganje tj u se i u svoje kljuse

sokolovo_oko
(student)
25. октобар 2013. у 09.37
A red je da se javim barem još jednom, iako ,nisam mogla ni da pretpostavim da će tema pobuditi interesovanje uopste...Elem, besmisleno je i pravdati se, ali samo da pojasnim da ja niti jednom nisam podcijenila 400 Eura, samo se bojim da me niste razumjeli. Radi se o cifri koju vecina naših ljudi zaradi kad ode u Austriju, Njemacku za mjesec dana, pa sad vi to pomnozite sa 3 i recite mi koliko biste zivjeli sa tim novcem, ali iskreno...I da bude još jasnije, radi se o radu na crno, ukoliko sam srećna, mogu da odem 2 x godisnje, ali sve je to cupavo..Ne, mi nemamo ni sljivike ni livade, ni njive komsijske niti djedovine koje bismo mogli obradjivati.Neko je pominjao broj clanova u porodici 6, odakle vam sad pa to ( a još mi je zanimljivija racunica koju je neko napisao „njih 6 x 400 Eura”, kojih 6, i o kojoj zemlji dembeliji vi pricate?Nas je troje,trenutno jesmo kod mojih roditelja koji imaju penziju 200 Evra i to je to..Ne, ja nisam profesor niti jednog stranog jezika, odlično ih govorim, a imam neku sasvim drugu diplomu koja je sasvim nebitna.
Debelo se nismo razumjeli, to je jedino sto sam uspjela da vidim iz komentara, da se niko ne ljuti...
Neko je napisao da sam „osoba koja lako odustaje”, zašto pitam se, na bazi čega tako zakljuciste?Živim u gradu od 100.000 stanovnika, ne prođe dan da ne odem negdje traziti posao, a o poslatim prijavama da ne pricam-cifra od 130 prijava za 12 mjeseci (malo li je, pitam se)?
I da, da ne davim dalje, bilo je tu par ok diskutanata, prepoznace se oni sami (da ne navodim nikove), te im se zahvaljujem..
xzy
(ing)
25. октобар 2013. у 09.55
Pantelija smiri zivce.
I ja sma napustio siguran posao od 200KM (danas bi imao nesiguran posao i ~600KM da sam ostao) i zaputio se preko bare. Mala doza hrabrosti je trebala ali i nije jer nisam imao ništa da izgubim u tom trenutku jer sam prije toga izgubio sve (državu, rat, grad, imanje, komsije,..) i postao izbjeglica
ALI imao sam SrećU da mi je profesija bila ono sto je ovoj zemlji tada „trebalo”. Da su davali papire i nekih 900$ pomoći za nas dvoje prvih godinu dana. Dosao sam ovdje poceo da radim bezveze poslove za minimalu ali ubrzo dogurao do svog posla u struci i dobre plate. I dalje to pripisujem dobrim dijalom SrećI (struka, papiri za ovamo, itd). Pitma se šta bi bilo da sam ostao tamo a vjerovatno bih oboliio do sada jureci lične karte po 15 dana na salterima, -- o ostalim nebulozama preko kriminala, korupcije itd da ne pricam

PS: Da, i pored sreće treba i rad ai truda i samo da ti kažem da me ljudi smatraju radnom i odgovornom osobom - čak i oni koji me ne gotive nešto :)

PPS: Samo hoću da kažem da me dusa boli za ljudima koji su ostali tamo, trude se, rade gledaju kako da prezive u onim uslovima kakvi su.
sharlota
(bez zanimanja)
25. октобар 2013. у 10.02
sve koje boli dusa neka se obrate srbizasrbe i neke pomognu koliko mogu

jer ima ima prica da ti pukne dusa

kriska
(Kakve su ti misli, takav ti je)
25. октобар 2013. у 10.05
Sokolovo oko, drago mi je da si se opet javila i iskreno mi je zao svih porodica koji su u tvojoj ili sličnoj situaciji.
Ja sam rekla i pomislila da lako odustajes zato što si odmah posle par komentara kazala da si se pokajala sto si uopste i postavila ovu temu.
Nemoj da te pogadjaju ni negativni i malo grublji komentari, jer iz svakog ima i po nešto korisno da se izvuce.

Ja sam ti rekla par predloga koji mi se učinili prihvatljivim za tebe, ne znam šta bi još kod nas moglo da se radi uz minimalna ulaganja.
Možda da potrazite posao u nekom drugom mestu, ako kod vas stvarno nema nikakve sanse.
Da li tvoja opstina i država daju neke novcane subvencije za pokretanje privatnog posla?
Znam da u Srbiji ima toga i mnogi ljudi koji su ostali bez posla na taj način su zapoceli privatan posao.
Poznajem porodice koje su dobile i bespovratne kredite za otpocinjanje posla.

Znam da je teško, ali moras da budes uporna, snalazljiva, da se boris i izboris.
Sve najbolje želim tebi i tvojoj porodici, da sto pre dodjete do posla!

polako_bolan
25. октобар 2013. у 10.06
Situacija vam je nezgodna ali ste u prednosti sto niste podstanari, zdravi ste, oboje mozete raditi, imate samo jedno dijete koje vjerovatno nije maleno, naslijedicete stan i kucu
Imate dobru osnovu za buducnost, samo vam treba da se iscupate iz trenutne krize i poplacate otvorene racune:)
PustaZelja
(i posle mene - ja)
25. октобар 2013. у 10.43
Ako znaš da pravis kolace, možda da probaš neki biznis od kuce da pocnes. To se brzo procuje. Zadjes po restoranima, prodavnicama, kaficima, vidis treba li im neko u pozadini da spravljanje kolaca.

Možda možeš I kao kuvarica po restoranima; ili da probaš „catering biznis”, tj da spravljas hranu po narudzbi za neke zabave, skupove, firme, itd. Možda nadjes neki vrtic koji je u tom fazonu „zdrava/domaća” ishrana pa da probaš sa njima da radi I pravis klopu za klince.

To je to oko kuvanja, e onda imaš I ciscenje. Napravis jednostavnu reklamu, 1 str. neki pamphlet I zaredas po bogatom naselju, svakome stavis u sanduce. Možda se nadje neko da te pozove kome treba da se održava kuca.

Zatim, imaš starih ljudi tamo kojima treba pomoć u kuci I oko kuce a cija djeca žive u inostransvu I mogu da plate tu pomoć I čak I traže nekog pouzdanog da im obidje roditelje, skuva jelo, itd.

Možda da negdje udjes kao volonter, pa odatle da pokusas preci na neko stalno radon mijesto.

Obzirom da govoris 2 strana jezika, imaš opciju kao prevodilac, ili čak I casove možda da dajes. Dobro mjesto za početi je konzulat npr zemlje gdje se pricaju ti jezici koje ti znaš. Zatim velike svjetske firme koje imaju predstavnistva u tvom gradu. U njima je glavni covijek obično stranac (tj iz parent kompanije) I treba mu neko pouzda I sa dobrim znanjem jezika za obavljanje administrativnih poslova itd.

Pokusavam da se sjetim još kojecega... ne znam, za šta si se skolovala? Šta si po struci? Možda mi nešto I u vezi toga padne na pamet...

Čula sam da tamo mogu relativno brzo kursevi za kozmeticarku da se zavrse, a to možeš I u kuci da radis (depiliras ljude npr a kasnije se izverziris I za manikir/pedikir).
Pantija
25. октобар 2013. у 11.00
xzy, ja napustih posao od čak 100 maraka i sigurnu roditeljsku kucu u kojoj sam mogla da budem do kraja zivota, tako da u mom slučaju sigurnost i podrska je izgubljena i puno toga je stavljeno na kocku. To sve stvarno nema veze sa srećom.

Da, ja pomenuh 6x400, koliko sam shvatila sestoro vas je odraslih (sa dva para roditelja) i niko tu nema siguran i pristojan prihod. Da svako zaradi po malo, nakupilo bi se. Ovde i penzioneri raduckaju koliko mogu i dok god mogu, moj rodjak i sa 70 godina radi na masinama, pa ne može niko da se cudi sto on nema šta nema. Ne može niko da me ubedi da nema bas nikakvog posla. Nema finog posla, nema cistog posla, nema dobro placenog i lakog posla bez veze, to verujem, ali da nema NIKAKVOG placenog posla, to nikako ne verujem.

Kada sam otisla u posetu prošle godine, obidjoh i jednu stariju tetku koja kuka kako njen ekstra talentovani unuk zavrsio visu dizajnersku, a ne može da nadje posao, a takav talenat. I dok smo sedeli, tamo negde oko podne, digao se ljubimac iz kreveta, dosao da se pozdravimo i još onako bunovan zapalio cigaretu pa krenuo da mi prica kako je neshvacen i nepriznat i kako je ne shvatam kako je tamo teško. Baba otisla da mu spremi dorucak da dete jede. Onda se ja setih kako sam u njegovim godinama i sa vise diploma od njega dizala se u 6 da odem na posao na kome sam zaradjivala taman za sargarepe i toalet papir i nije mi bilo teško.

Od mene dosta, sharlota je sve to lepo objasnila, pa ko razume, shvatice.
PljucPljuc
(Fertig.)
25. октобар 2013. у 14.32
A red je da se javim barem još jednom, iako ,nisam mogla ni da pretpostavim da će tema pobuditi interesovanje uopste...Elem, besmisleno je i pravdati se, ali samo da pojasnim da ja niti jednom nisam podcijenila 400 Eura, samo se bojim da me niste razumjeli. Radi se o cifri koju vecina naših ljudi zaradi kad ode u Austriju, Njemacku za mjesec dana, pa sad vi to pomnozite sa 3 i recite mi koliko biste zivjeli sa tim novcem, ali iskreno...I da bude još jasnije, radi se o radu na crno, ukoliko sam srećna, mogu da odem 2 x godisnje, ali sve je to cupavo..Ne, mi nemamo ni sljivike ni livade, ni njive komsijske niti djedovine koje bismo mogli obradjivati.Neko je pominjao broj clanova u porodici 6, odakle vam sad pa to ( a još mi je zanimljivija racunica koju je neko napisao „njih 6 x 400 Eura”, kojih 6, i o kojoj zemlji dembeliji vi pricate?Nas je troje,trenutno jesmo kod mojih roditelja koji imaju penziju 200 Evra i to je to..Ne, ja nisam profesor niti jednog stranog jezika, odlično ih govorim, a imam neku sasvim drugu diplomu koja je sasvim nebitna.
Debelo se nismo razumjeli, to je jedino sto sam uspjela da vidim iz komentara, da se niko ne ljuti...
Neko je napisao da sam „osoba koja lako odustaje”, zašto pitam se, na bazi čega tako zakljuciste?Živim u gradu od 100.000 stanovnika, ne prođe dan da ne odem negdje traziti posao, a o poslatim prijavama da ne pricam-cifra od 130 prijava za 12 mjeseci (malo li je, pitam se)?
I da, da ne davim dalje, bilo je tu par ok diskutanata, prepoznace se oni sami (da ne navodim nikove), te im se zahvaljujem..

--------------------------------------------------------

nadji neku baku cja djeca žive vani pa se malko baci na cuvanje bake, nećeš vjerovati kolko gastrisha trazhi zhenu na chuvanje majke samo da bi zaobishli starachki dom koji u vechini sluchajeva ne lichi na nishta. znam ih sto nude i cjeli sprat kuce + 500 maraka neki i vishe stavi oglas u novine po tom pitanju pa sachekaj vjerujem nechesh dugo chekati.

25. октобар 2013. у 15.45
Oko sokolovo, javi se molim te na moju e-post adresu. Nešto bi popricao sa tobom privatno.

[email protected]
NYC40
25. октобар 2013. у 15.48
Pljuc, ideja da se cuvaju stari cija deca su u inostranstvu bas dobro zvuci.
polako_bolan
26. октобар 2013. у 07.13
Još malo pa će neko morati brunuti o cika Svabi deviznom penzioneru:))
PljucPljuc
(Fertig.)
26. октобар 2013. у 15.59
ti shvabo uopshte nisi einfach pa da te neka more chuvati

dzhaba ti pemzija
polako_bolan
26. октобар 2013. у 18.08
Za ovakve kao sto sam ja, postoje bukagije
magenta
26. октобар 2013. у 23.07
Ja gledam da se vratim. Ovo u Kanadi nije zivot nego robija. A ko je ovdje naucio da radi, biće posla za njega i tamo
xzy
(ing)
27. октобар 2013. у 08.15
joj Preki nemoj i ti. Evo ti prijedlog - dodji malo sjevernije sa tog depresivnog juga, možda ti bude bolje ovdje (ili na pola puta do ovdje - recimo negdje kod Zeljke)

Za postavljaca teme - ovo sto ti je Pljuc predlozila uopste nije losa ideja.
magenta
27. октобар 2013. у 08.58
Samo po amerikama je jug depresivniji od sjevera. Gdje god Bog miluje, na jugu sunce sija.

Šta ti vrijedi sto sad imaš dobru platu, jest da je 200KM bilo malo al vas je bar bilo dvoje
obicno
(.)
27. октобар 2013. у 10.25
Nisam citala sve komentare, nemam vremena ali samo moj pomalo „iznervirani” komentar da napisem: znam da je situacija u RS teska, ali ja još uvijek, uprkos i najtuznijim pricama moram i ovo da dodam: kad trazis radnika za bilo koji posao - teško ćeš ga naći.
Prije dvije nedjelja sam tražila nekog da mi pomogne par fizickih poslova obaviti (vremenski sam bila bas jako ogranicena), niko nije dosao, a zvala sam bar 5-oricu ljudi. Komsije su tražili nekoga da im cuva starog oce i dvije žene su dosle i otisle jer on jadan „promasi solju” kad ide u WC (jedna je doslovice rekla da to ne bi cistila pa kad ni kruha ne bi imala, a ne mislim na veliku nuzdu), pa kako je onda onima koji rade po starackim domovima u zapadnim zemljama?
A i ovo da dodam na ovu recenicu:
„poslije je suprug otišao takođe za Austriju, ali je proveo svega 15 dana tamo, od kojih je 5 dana radio za nekog gulikožu(da ne pričam da je spavao napolju, u nekom temelju, na gradilištu, ma užas)”
Draga moja, u Austriji su svi poslodavci gulikoze, i to uz i pored zakona. Ali koji odu ovamo ili nauce raditi po „svapskom sistemu” i traže u tom i takvom sistemu svoje mjesto ili propadaju i kukaju.
Ne želim nikome loše a pomognem rado kome mogu i vidim da je pomoć neophodna, ali sam ipak mišljenja da samo bolesnima i nemocnima treba stvarna pomoć.
polako_bolan
27. октобар 2013. у 11.10
oce i dvije žene su dosle i otisle jer on jadan „promasi solju” kad ide u WC (jedna je doslovice rekla da to ne bi cistila pa kad ni kruha ne bi imala, a ne mislim na veliku nuzdu), pa kako je onda onima koji rade po starackim domovima u zapadnim zemljama?
„”„
Kako nam je?

Uzivam, za jednu nocnu smjenu napunim vrecu od 120 litara pempasima:))

Razumijem ljude koji ne mogu taj posao raditi:)”
njezna_zverka
(manitanje)
27. октобар 2013. у 12.34
joj svabo..treba imati nos za taj posao.

ništa nije teško ako je dobro placeno.

europa
27. октобар 2013. у 13.00
Obično svaka cast na komentaru!!Potpisujem sve sto si napisala...tačno si sve srocila...
xzy
(ing)
27. октобар 2013. у 18.16
Preki nas je i ovdje bilo dvoje a sada nas je jedno ne zato što smo ovdje, ne zbog 200KM ili zbog dobre plate. Totalno drugi razlozi a bilo bi nas jedno i da smo ostali tamo na tih 200KM. Možda i prije nego što se ovdje desilo.

Ja ne znam puno ljudi koji su se uspjesno vratili tamo.

Jug, pa zalostan je to jug gdje si ti. Doduse ni ovdje vise ruze ne cvjetaju ali su nekada cjetale da ti pravo kažem. Doduse, tada ni kodvas nije bilo loše. Ali sada jeste. Elem, opet ti kažem, kupi se sa tog juga pa ili kod Zeljke ili kod mene il ise fataj zapada
tufnica
27. октобар 2013. у 18.39
Opasan ing :)
Pa kod tebe, gde će drugo, kod Zeljke je guzva a u dvoje je lakse:)
xzy
(ing)
27. октобар 2013. у 19.52
a šta ja znam, možda voli guzvu :) a i Zeljka nije bas toliko „sjeverna” kao ja :)
njezna_zverka
(manitanje)
28. октобар 2013. у 17.16
svaka cast svabi!!
ti si pravi roditelj!

ja radim na morgidzima u banci ,već 10 godina al nije bilo dovoljno za preziviti pa svako vece ,svih 10 godina cistim nekad jednu a nekad dvije banke al uvjek imam bar po jednu:)mamu im j..zgadile mi se vise.
svih 10 godina ne znam kako izgleda biti kuci nakon jednog posla a mora biti da je lijepo. osjecala bi se kao da ne ne radim.

neki se žene i udaju a mi istraumirani vise ni bogu ne vjerujemo:)neka nama nasog upiranja..proce i to.:)

djete ti daje motivacciju..ma umro bi za djete a kamoli jeo govna.

polako_bolan
28. октобар 2013. у 17.49
Hvala Zverko:)

Opis mog zivota je nemoguće opisati:))

Već 2-3 godine radim samo 9-10 nocnih smijena mjesecno, ostalo sam slobodan:)

Živim u državi kao sto je bila nekad YU, radio neradio, sviro ti radio:))

Živio drug Tito i gospoja Merkel:)))
njezna_zverka
(manitanje)
28. октобар 2013. у 21.22
hahhhahha..ja sam vidis mislila da je to moguće samo u ex YU i USA:)
pa sjecas li se ti mog redovnog kucanja prije nekoliko godina i to je sve bilo sa posla..pa naplatila sam im za sve :)))

ovdje je sve s guza na guz:) pa nema sanse da me prozovu kad je ispred mene nekoliko crnijeh koji su 5-6 puta ljeniji i sporiji.
zlatna sredna,vaje sam vikala:)

i znaš šta,ženama ne zamjeram smotanost toliko koliko muskom svjetu. zenske su nekako krhke i sapete jadne..al muskarci moraju da kopaju kanale i da budu borbeniji:)
LeaDiKaprio
(shumska)
31. октобар 2013. у 02.46
Joj kako ima surovih i neosetljivih ljudi... Žena sama kaže da obija pragove i da je redom odbijaju, da muž ide da radi u nadnicu i da se ni njemu ne posreci.

Mnogo mi je zao zbog tvoje situacije, oko sokolovo. Vratiti se kod mame i tate u kucu nakon što si iz nje izasao je poraz, za tip borca kakav si ti.

Poslovno sam bila vezana za ljude koji su bankrotirali ili su pred bankrotom, u nezavidnoj finansijskoj situaciji. Ne znam zašto ljudi to olako shvataju, pa to je takav pritisak da se porodice rasturaju, ljudi se ubijaju zbog materijalnih problema.

Stvarno bre ako ista možemo da pomognemo ovoj ženi onda možemo da joj pruzimo razumevanje i podrsku. To je minimum, ali to svako može.

A što se tiče konkretnog saveta ovo je trenutak kada covek mora da razmišlja „out of the box”. Ako ides stalno i trazis posao i to ne ide, možda treba da pokusas neke alternativne metode? Ako ima iseljenika u tvom gradu možeš da im pazis na roditelje, recimo. Za takav posao je čak i bolje da bude neko u ozbiljnijim godinama a ne luftika od 20.

Za privatan biznis ne znam kako bi islo jer ako nema posla znaci nema ni biznisa. Plus sto nemate ni za struju, od čega da pocinjete biznis.
MAKPO
(косингас)
31. октобар 2013. у 03.35
Lea, ništa nisi napisala sto već nije napisano ;o)

Nego evo me sa organske teme pa rekoh ako ste u mogućnosti što se tiče nekog zemljista, baste/njive...početi uzgajati organsku hranu. Par omanjih plastenika sa navodnjavanjem i polako početi s tim poslom

Organik ili ti zdrava ishrana je drugi trend posle mrsavljenja ;o)

Pozdrav
polako_bolan
31. октобар 2013. у 07.49
Makro, pola ljudi se bori da ima bilo šta pojesti a ti joj predlazes da proizvodi bio hranu:)
MAKPO
(косингас)
31. октобар 2013. у 18.42
Svabo, pa od siromaha neće paru napraviti, al' od ovih 'postenih' će sigurno.
Njen je problem finansija, koliko sam ja shvatio.

Pozdrav
pata
(milijarder)
12. новембар 2013. у 10.47
>> a o poslatim prijavama da ne pricam-cifra od 130 prijava za 12 mjeseci (malo li je, pitam se)?

------------------------------------------------------------

Oko_Sokolovo, ako sama nisi zakljucila do sad, pa se pitas, evo malo pojasnjenje - MALO JE. Poslala si u proseku 11 prijava mesecno. Malo je i premalo.

U gradu od 100.000 ljudi sigurno ima posla, možda samo nisi tražila na pravom mestu. Puno sreće želim!
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Keychain ?
.