Дискусије : Политика

 Коментар
Srebrenica: Gde su tada bili vojnici UNPROFORA
Tarpe-
26. април 2024. у 15.12
Koliko se sećam šta sam tada čitao po medijima o tome šta se tamo u Srebrenici desavalo dok su ubijani ratni zarobljenici, tamo su pored tih ubica stajali vojnici Unprofora koji su bili iz Holandije. Stajali, gledali i nisu reagovali. Onda, takođe sam pročitao u medijima da prvi koji je počeo da puca i ubija te ratne zarobljenike bio je Hrvat koji je bio u sastavu Vojske Republike Srpske koja je sastavljena od dela dotadasnje JNA koja je i u tako teškim uslovima za srpski narod u Bosni podržavala bratstvo i jedinstvo što je bila užasna greška. Mislim da se taj Hrvat zvao Dražen Erdemovic koji se posle nekoliko godina setkao slobodno uglavnom po Vojvodini a onda se sam prijavio Hagu da je i on pucao u te ratne zarobljenike, kao jako se kajao, pa nije mogao više da izdrži već je morao da se sam prijavi Hagu. Hag ga je odmah uzeo za svedoka i on je tada u Haškom tribunalu rekao kako je morao da puca u te ljude jer su mu to naređivali srpski oficiri.

I epilog toga je da je taj Hrvat Erdemoviv dobio u yHaskom tribunalu 5 godina zatvora, odlezao je oko 2,5 godine, onda je pušten na slobodu i on sada uživa a ti se srpski narode suočavaj već dve decenije sa ovakvim optužbama.

A sve ovo samo ukazuje da su taj ratni zločin organizovale strane sluzbe koje su verovatno naredili Unproforu da ne reaguje već da mirno stoji tamo da sve to gleda i naravno da nalogodavce obaveste kako je sve to prošlo.

Ne znam da li gresim ali zaista je čudno da ti Unprofor vojnici jesu tamo stajali i sve to gledali a nisu obavestili taj Unprofor da posalje pomoć i da to spreče. Koliko se sećam Holandija je i optužila te svoje vojnike zašto nisu reagovali ali ne znam da li su oni i dobili neku kaznu ili je to bila optužba tek onako.

Dajte malo progooglajte o ovome i videćete da piše da sve to tamo u Srebrenici i jeste bilo ovako. Zar to onda ne liči na organizovan zločin od strane stranih službi.
Simo
26. април 2024. у 18.03
„Ne znam da li gresim ali zaista je čudno da ti Unprofor vojnici jesu tamo stajali i sve to gledali ”

To im je i bio posao da gledaju i da se ne mesaju.
Gde je bio Unprofor u vreme Oluje u Dvoru na Uni, gledali su kako
se streljaju civili i imali čak i naredbu da se ne mesaju.
Kada je Beograd u Jauaru 1992 dao saglasnost za dolazak UN, rekao sam
samo ovo je THE END, zbogom seljacine nema vise hebacine ode Mara preko okeana.
Hobo
(Pacifing by force)
26. април 2024. у 21.23
Koja sluzba , možda ruska? bio je tamo neki Bejara a radio je za valjda oznu ili db bivše nam države . Sad ceo Srpski narod mora da izpasta zbog tamo nekih komunjara koi u stvari i nisu Srbi.
Vartolomej
(Student)
26. април 2024. у 22.15
UNPROFOR je bila jedna od zaracenih strana u ratu iskljucivo protiv Srba. Svaku srpsku ofanzivu su zaustavljali bombardovanjem, u Bihacu, Gorazdu I Sarajevu nekoliko puta. Oni su imali naredbu da paze na Vojsku RS a ne da stite civile tako da je ta njihova uloga jasna kao dan.
dulebg
(posmatrach)
27. април 2024. у 18.50
У Сребреници је око 1000 мушкараца и свакако преко 20.000 жена, деце и стараца дочекало Србе. Мушкарци су ухапшени и послати аутобусима за Зворник, одакле би се организовала њихова размена за заробљене Србе. Ту су затворени у хале неке живинарске фарме, не знам како се зове село.

Одатле су их изводили припадници 10.диверзантског вода и стрељали. Не верујем да су Унпрофорци могли бити ту. Што се тиче стрељања - за 400 њих може бити да је истина. Када се сревни сведочење Дражена Ердемовића и реконструкција на лицу места - није могло да се стреља више од тог броја.

А хашки трибунал не наводи ниједно друго стрељање. Говоре о инциденту такође на једном пољопривредном добру, где је заробљеник напао стражаре, а они одговорили ватром, али нема наратива о стрељању. Сва се прича врти око примарних и секундарних гробница и премештања тела; а што је уствари правилником прописана пракса: да се неко одмах сахрани где је затечен, и место забележи; а онда се после преносе у масовне гробниве.

Извори ЦИА и АрБиХ цне губитке на 2500-3500, али то је резултат пробоја колоне од 15.000 мушкараца кроз 90км српске територије - при чему је договор управо био да они не пролазе, како не би помогли Сарајевском корпусу.
dulebg
(posmatrach)
27. април 2024. у 18.52
Оно што се заташкава јесте - да је улазак српских снага у Сребреницу без борбе - био резултат договора: Сребреница за Вогошћу. Можда је ту и била клопка - да се добије скандал, који би за почетак замаглио ОЛУЈУ.
Pjer
(svratio samo na 5 minuta)
28. април 2024. у 09.53
Vladika Grigorije: Zaustaviti ubijanje u ime Boga

Problemi među ljudima mogu se rešiti samo razumom i rečima. Nasilje nikada ne donosi rešenje. Čak i kada se mora silom odgovoriti na nasilje radi odbrane nemoćnih i čovečnosti, i tada, kada se sve završi, moraju nastupiti reči i razum. Saglasili smo se i da u zajednicama u kojima služimo ima mnogo ekstremnih pojedinaca i grupa koji ubijaju u ime Božije
Ponovo iste, toksične priče… Ponovo mi i oni, ponovo nas svi mrze, ponovo nas nepravedno optužuju. Ponovo se gordimo, ponovo ne damo na sebe.

Ponovo ne smijemo da se pogledamo u ogledalo. Ponovo ne želimo da vidimo sebe očima drugih – a u tome je, duboko sam u to uvjeren, sva tajna čovječnosti.

Empatija, jednom riječju.

Ponovo ne želimo da razumijemo ono o čemu govori sva istorija, nedvosmisleno jasno, uvijek i iznova. Da, uvijek i iznova, nažalost. Problemi među ljudima mogu se riješiti samo razumom i riječima. Tamo gdje nema mjesta za razum i riječi nastupa nasilje. A ono nikada ne donosi rješenje. Čak i kada nema izbora, čak i kada se mora silom odgovoriti na nasilje radi odbrane nemoćnih, radi odbrane čovječnosti, i tada to nije rješenje – i tada, kada se sve završi, moraju nastupiti riječi i razum.

Prije više godina sam, nakon jednog veoma dobrog i otvorenog razgovora sa reisom Kavazovićem, osjećao potrebu da mu se obratim i pismom u kome sam se trudio da sažmem svoje stavove u vezi s onim što tako duboko i bolno opterećuje odnose naših bratskih naroda, srpskog i bošnjačkog. Za taj razgovor, kao i za plodove koje je donio, osjećam potrebu da to istaknem, zahvalan sam mu i danas.

Saglasili smo se reis Kavazović i ja da su „naše” tuče i svađe prečesto bivale za tuđi račun, da dijalog među našim narodima u BiH nikada ne sme biti na štetu trećeg, da moramo otkopati sve naše jame i izneti kosti na svetlost sunca. To je jedini pravi put ako hoćemo da skinemo skramu koja je toliko puta zaslepila naše oči i umove i učinila da postanemo gori od zveri
Pjer
(svratio samo na 5 minuta)
28. април 2024. у 09.55
Nakon što smo zaključili da je ovo jedini put i način, naš razgovor je tekao lagano poput tihe vode.

Složili smo se tom prilikom i dogovorili da neprestano naglašavamo kako Bosna i Hercegovina i bilo koji grad u njoj ne može biti više „naš” nego „vaš”. Bili smo iskreni i kada je riječ o politici i o takozvanim teškim političkim pitanjima, pa smo imali hrabrosti reći jedan drugome koja bi Bosna i Hercegovina bila neupitna. I lako smo se složili da bi to bila samo ona u kojoj su neupitne i Republika Srpska i Federacija Bosne i Hercegovine, u kojoj je svakom živom čovjeku zagarantovana sloboda, ljudska prava, ispovijedanje vjere i čuvanje dostojanstva drugome kao samome sebi.

Saglasili smo se i u vezi s onim što nas sve boli. Dogovarali smo se da obiđemo naša najveća stratišta Gradinu – Jasenovac, Srebrenicu, Prebilovce, Kazane, Bradinu, samo nas dvojica, kao ljudi, ne pred kamerama, nego pred Bogom i žrtvama. U celom našem iskrenom i ljudskom razgovoru preovladavalo je osećanje slobode i razumijevanja onog drugog

Saglasili smo se i u vezi s onim što nas sve boli. Dogovarali smo se da obiđemo naša najveća stratišta Gradinu – Jasenovac, Srebrenicu, Prebilovce, Kazane, Bradinu, samo nas dvojica, kao ljudi, ne pred kamerama, nego pred Bogom i žrtvama. U cijelom našem
iskrenom i ljudskom razgovoru preovladavalo je osjećanje slobode i razumijevanja onog drugog. Rekao sam reisu da znam kako su on i njegov brat hodža u ratu iskusili tamnicu i stradanje u pravom smislu te riječi. Rekao sam mu i da smo moj brat sveštenik i ja takođe direktno iskusili bol, kroz ranjavanje i razne druge muke.

Ni reisu ni meni niko ne može da spočitava nekakav nedostatak rodoljublja; da, bili smo tu obojica, sve vrijeme rata. Bili smo tu i trajno ćemo ostati vezani za svoju zemlju, čak i onda kada se dogodi da neko od nas nije stalno fizički tu. Jer nemamo drugu zemlju. Naš osjećaj patriotizma odnosi se na jednu i istu zemlju, Bosnu i Hercegovinu, onu za koju mnogi sa strane kažu da je najčudnija po tome što je njeni građani ne vole. Saglasili smo se onomad da je upravo to ono što želimo da promijenimo iz korijena.

Saglasili smo se i u vezi s tim da u zajednicama u kojima služimo ima mnogo ekstremnih pojedinaca i grupa koje mogu razumjeti sve osim ljudskosti i poštovanja. To su oni koji pretenduju da znaju šta misli i želi Bog. To su oni koji prisvajaju Boga. To su oni koji ubijaju u ime Božije. Saglasili smo se da se nećemo bojati. Otvaranjem dijaloga započećemo liječenje onoga što je bolesno u nama, ali ćemo još više i prije pospješiti ono što zdravo, a toga ima i te kako mnogo.

Ni reisu ni meni niko ne može da spočitava nekakav nedostatak rodoljublja; da, bili smo tu obojica, sve vreme rata. Bili smo tu i trajno ćemo ostati vezani za svoju zemlju, čak i onda kada se dogodi da neko od nas nije stalno fizički tu. Jer nemamo drugu zemlju

Naši ljudi, opet smo se složili, bilo da su Srbi pravoslavci ili Bošnjaci muslimani, prije svega žele život, dobro i mir. Vole da rade, vole da imaju, vole da pjevaju, vole da dijele dobro jedni s drugima. Nema kraja tome koliko dobrih osobina ima ovaj narod. Otuda i čudi kako ne uspijevamo da nađemo načina da spriječimo ovu vatru zla u nama i među nama.

Saglasili smo se tada i da ćemo pozvati sve ljude dobre volje da nam se u ovom našem poslu pridruže: intelektualce, istoričare, teologe, sociologe, filosofe, pravnike, politikologe i tako redom, ne bježeći ni od jednog bolnog pitanja, budući vazda i u svakom trenutku spremni da čujemo kritiku i da promijenimo i primijenimo sve što je neophodno.

Riječju, razumjeli smo se.

Je li to zaista tako teško?
dr-morsПорука негативно оцењена. Покажи

dr-mors
28. април 2024. у 12.05
nema sumnje da je dulegb, tada bio u srebrenici sa generalom Mladicem, kome je izdavao naredjenja, šta i kako da postupa u datoj situaciji...
dulebg
(posmatrach)
28. април 2024. у 16.37
Једино што је утвбрђено јесте да је Диверзантски вод стрељао, по налогу НЕКОГ ОФИЦИРА !!? који никад није идентификован. Дакле - неки официр се сетио: стрељајте 8000 људи (по муслиманским изворима) и вод од 10 војника сео и пострељао? У воду у том тренутку није било официра, а нисам сигуран ни да Југослав Петрушевић (који је био у болници) има официрски чин?

Све наводи на то да је француска обавештајна служба наложила Ердемовићу и дружини да нешто мало пострељају, обзиром да су сви они већином били везани за њу. Ту се прича и о некаквом наградном злату, које после није праведно подељено.
C_A_B_O
28. април 2024. у 21.21
NEObičnO je da Salapura NIKAD nije sudjen a manijak iz mornarice je „usao” o knige ubisvima SRBA HERCEGOVACA) u Boki i isti MANIJAK bEse visoki „obavESStajac” u BPC...dok misteriozno ne KREPA poslE terapije u „AAAgu”
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Oil Diffuser Necklace?
.