Obavezno pišite naslove knjiga na temu razvoja jezika (i bilingvalnosti posebno), lično preferiram lakse stivo jer sam potpuni početnik u ovoj oblasti.
BD 'tvoju' sam već narucila i još jednu od Stevena Pinkera.
Mnogo hvala, super tema!

Hvala nesmajnice moj, evo sad ću da čitam tek na miru.
Hvala i moderatoru sto je izdvojio

Kad sam pre par godina vodila sina u neku grupu za podsticanje socijalnih vestina, terapeut mi je skrenula paznju na ovaj poremecaj- Semantic Pragmatic Disorder ili, kako se sad zove: Pragmatic Language Impairment

Evo novije wiki definicije:
http://en.wikipedia.org/wiki/Pragmatic_language_impairment

Koji su simptomi koje sam prepoznavala kod svog deteta:
-izbegavanje dir. kontakta ocima
-neodazivanje na ime
-eholalija
-česti temper tantrumi
-problem u govoru/komunikaciji
-nemogućnost uspostavljanja smislenog dijaloga, nema reciprociteta u komunikaciji

Čini mi se da su Englezi najnapredniji u ovoj disciplini, na FB sam clan dve grupe koje su inicirane iz Engl, a imaju i dosta literature

Evo jedne definicije SPD-a sa engl. sajta o autizmu:

http://www.autism.org.uk/about-autism/related-conditions/semantic-pragamtic-disorder.aspx

Semantic pragmatic disorder affects the use of language in a social context (knowing what to say and when to say it). There is debate about whether semantic pragmatic disorder is part of the autism spectrum, or an entirely separate condition. At the moment, this isn't clear.

Rapin and Allen originally defined semantic pragmatic disorder (SPD) as a language disorder in 1983. Confusion surrounds the use of diagnostic terminology in the area of SPD, where neurology, psychology, psychiatry and speech and language therapy converge. The most common definitions of SPD are listed below:

A component/language style of other disorders such as autism, Asperger syndrome or hyperlexia
The same as high-functioning autism
A separate valid disorder on the autism spectrum
A sub-category of specific language impairment that echoes autisticlike behaviours but not part of the autism spectrum.

There is much debate as to whether or not SPD is part of the autism spectrum. Unfortunately no diagnostic criteria exist to confirm this.

What this paper discusses are the characteristics of SPD and how to manage them.

What is semantic pragmatic disorder?

SPD is a language disorder that affects semantic processing and the pragmatics of language use. Pragmatics refers to the use of language in a social context (knowing what to say and when to say it to people). Semantics refers to the meanings of words and phrases.

SPD is a developmental disorder that improves with age. Rates of improvement will depend on the intelligence of the child and the support around them.

Similarities to autism

Children with SPD often appear to have similar features to people with autism. Similarities include:

difficulties with eye contact
not having very many friends happy to be a loner
sensory difficulties
echolalia (repeating what others say)
temper tantrums
no or very little imagination
inappropriate behaviour for their age group
no empathy.
Problems with understanding

Due to the way that people with SPD process information, they are unable to distinguish between the central meaning of an event and the extra information that surrounds it. For instance, if you were to show a picture book to a child with SPD, they would be more likely to focus on a minute detail of a particular picture, rather than grasp the actual meaning or story behind the picture. Being unable to extract meanings in this type of situation makes it is more difficult for the child with SPD to generalise. This cognitive difficulty can result in the child needing to develop a good memory for details and a need to keep things predictable.

Predictability is a key concept of SPD. The child with SPD is unable to predict future events and unable to recognise similarities in new situations, often leaving them floundering socially and in a high state of anxiety. Therefore, the child with SPD is often very reluctant when experiencing change.

The difficulties in extracting meanings can be both visual and oral. The more stimulation there is in the immediate environment, the harder it is for a child with SPD to process exactly what is being said to them. This often results in the child failing to respond to any communication directed at them. If a child with SPD is trying to concentrate they will often need to be touched lightly or stood directly in front of before they will respond and before they are able to process any communication.

Children with SPD have a tendency to take everything very literally and have difficulty in understanding what other people are thinking when they are talking. They are therefore unable to understand when people are lying or deceiving them. They can become very distressed when people around them use sarcasm and teasing language. However, they do not have problems with types of communication such as directive language. For example, if a child with SPD were asked to put the red block on top of the yellow cube they would be able to do so.

Children with SPD may also experience difficulties in grasping time concepts.

Problems with talking

A child with SPD can give the impression of being very sociable and chatty. Realistically they are likely to have problems talking due to the way they use language. Children with SPD learn language differently from other developing children. They learn language by memorising rather than by learning the meaning behind the word. This results in an inability to use language as fluently and with the same range and flexibility as other children their age. When they memorise whole chunks of language they will often reproduce it in exactly the same tone and with exactly the same intonation as the person they learnt it from. They can therefore seem a lot more socially mature and capable then they actually are.

If you took a transcript of a child with SPD and analysed their speech it is likely that you would find very little use of emotive language (the way people feel or think) and an awful lot of echoed social phrases/inappropriate comments. This inappropriate use of social language can be very embarrassing and exasperating when really the likelihood is that they are simply repeating something that has been said to them previously, but in the wrong context.

Talking problems in a child with SPD only really show up at a conversational level. Their delayed social development means that they are a lot more interested in themselves than in other people, often talking about something that only interests them or about themselves. Not having sufficient understanding of their social partner means that they will not have the ability to read signs of boredom and assume common knowledge. These inabilities make conversation a one-way thing and can leave the conversational partner both bored and confused.

Semantic pragmatic disorder in the classroom

Many children with SPD are able to cope in the mainstream classroom. This is because they often have a higher level of academic intelligence than their peers. However, there will in most cases be a need for some one-to-one help for the SPD child in the mainstream in the form of a learning support assistant (LSA).

The input of one-to-one support for a child with SPD in a classroom setting often eliminates some of the problems otherwise experienced. The most common of these problems is motivation. The child with SPD will only work when they want to and appear to have no motivation for the work they are either doing or supposed to be doing. If they do tend to daydream in lessons it is important to insist that they sit at the front row, either at the end or in between two sensible children who will not encourage them to be distracted. They may become very anxious at times such as break and lunchtime and need the support and encouragement of an LSA to build their confidence during free time at school.

In terms of subjects a child with SPD generally struggles with aspects of handwriting, creative stories, reading comprehension and spelling. This is due to their lack of understanding about appropriate language and when to use it, and an inability to comprehend subjects that require abstract understanding. They will often take a topic that a teacher has given them and interpret it in an inappropriate way, a way that interests them from their own perspective rather then the way for which it was intended.

However, there are also areas of the classroom in which they tend to excel. For example, children with SPD are very often good at numbers, sciences and computers.

When teaching a child with SPD it is important to build their understanding of the abstract concepts that they find bewildering. A successful way of doing this is to use direct learning via a multi-sensory approach. Keeping the learning materials very visual is important. Visual exercises to enhance semantic understanding can be particularly beneficial. Notions such as opposites, sorting objects according to similarities/differences, guessing games are easily represented through visual enhancement.

Helping a child with SPD

Some simple techniques can be used to help a child with SPD in the areas of social development, language skills and play skills.

Play skills in a child with SPD are often very creative physically but lack any social aspect. They have difficulty pretending because they find it difficult to put themselves in others situations. This inability often leads to the child performing inappropriate actions on different objects. To overcome these difficulties the child with SPD should be encouraged to develop their social skills through drama and role play. Role play should use real objects as much as possible in the first instance. Once the child has an understanding of this, substitute props that represent the real objects should replace the real objects.

Language skills in the child with SPD can be enhanced using simple games such as I Spy, visual pairs matching games, rhyming pairs games and board games that involve reading and identifying first and last sounds in words. Encouraging the child to reproduce any written work on a computer can also help to improve language skills. By typing up their written work on to a visual screen it allows the child to correct areas such as sequences of events, spelling and grammar and sentence structure. It also allows them to make sure that they have understood the implication of the question and answered it correctly.

To encourage the childs social development it is important to tell them specifically what good behaviours are and what it involves to achieve them. Praising specific good behaviour and keeping the child free from negative judgements can reiterate this. It is important to avoid large noisy groups which have no structure as much as possible, as it is situations such as these that can cause anxiety and panic. By keeping a certain amount of predictability to the childs daily life it is possible to reduce their anxiety. Organisational skills can be improved by the use of a wall chart a timetable that indicates what is going to happen throughout the childs day and in what sequence.

nastavljam kasnije

evo još jednog korisnog website-a

http://www.socialthinking.com/

Po ovom modelu radi logoped u skoli mog sina. Autor kovanice je žena, logoped, Michelle Garcia-Winner se zove, koja je puno radila sa autisticnom decom koja ocito imaju problema sa socijalnim kontaktima.

Međutim, kad je pocela da radi za skolski sistem, dakle sa tipicnom decom, primetila je da problem komunikacije i socijalne interakcije postoji i kod dece koja nisu na autisticnom spektru. Radeci s njima, skovala je ovaj termin i način rada jer je videla da nekoj deci sticanje socijalnih vestina ne dolazi spontano i lako, dakle nije intuitivni proces. Takođe je primetila da ovaj nedostatak nema mnogo veze sa inteligencijom, naprotiv, takva decu su često bila i natprosecno inteligentna, ali su na polju komunikacije, socijalnih vestina i empatije bili u zaostatku za vrsnjacima.

Ja sam pomalo pocela da razumevam problem, bas poredeci socijalne interakcije mog sina i cerke. Kod cerke to sve dolazi spontano, lako, bez napora, dok sinu mnogo toga treba da se „objašnjava” Od toga zašto treba da kažemo zdravo, hvala, molim do toga zašto je nepristojno ne odgovoriti na pitanje, ili ignorisati sagovornika.

Evo još nekoliko karakteristika koje sam prepoznavala ili prepoznajem kod svog deteta:
-razvoj govora agramatican u početku
-teško rezimira sustinu dogadjaja, price
-ne može da predvidi tok dogadjaja, posledice
-razumevanje sekvence kao i uzrocno-posledicnih veza je otezano
-samim tim ne može da primeni iskustvo steceno u prethodnom dogadaju na neki buduci dogadjaj
-bukvalno shvatanje fraza, ne razume salu, ironiju ili sarkazam
-ucestvuje u razgovoru aktivno samo ako ga on inicira
-preferira rad 1 na 1, otezano ucenje/participacija u grupi
-otezano identifikovanje/izrazavanje emocija
-izrazena vizuelna memorija
-neorganizovanost
-burne emocije koje se teško stisavaju

Dodacu još ako se nešto setim, za sada ovoliko.
Da napomenem da moj sin nije dobio ovu „dijagnozu” ali ga ja vidim u nekom obliku ovog poremecaja

Govorenje...oh, svekrvice moja draga, eto malo i tvojih tragova u mom GOVORU :)

barili, pokusacu„ ću sazeto” jer kao lingvista mogu samo da ti obratim paznju na aktuelne teorije/metode etc. definisati pragmatiku u ovom kontekstu je i dalje kontroverzno pitanje, jer se pragmatika studira u vise disciplina;filozofija,lingvistika, antropolgija etc: jedni smatraju da pragmatika nema puno dodira sa lingvistickim strukturama, tu je chomsky i njegova teorija da bi se trebalo odvojiti kompetens i preformans, tj pragmatika bi trebala studirati-performans.

po pitanju pragmatickog/semantickog poremecaja rapin i allen su početkom 80´ih napravili „revoluciju” u ovm field-u, gde su i formirali PSD termin kao opis ovih poremecaja.
dorothy bishop, neposredno posle njihovih revolucionarnih ideja predlaze redefiniciju termina u samo „pragmaticki poremecaj” jer deca sa pragmatickim poremecajem nemaju automatski semanticke poremecaje. kod nas je trenuto njena teorija vrlo atraktivna (logopedi).
bishop predlaze dve teorije koje mogu biti razlog pragmaticnog poremecaja.
prvo: da bi se poremecaj jasno definisao, bishop prezentira test„ ”Children's Commun­nication Checklist„,tj metode (verovatno si upoznata) da bi se definisao pragmaticki poremecaj, jedna od tih metoda je npr 'theory of mind'.
neki simptomi u pragmatickom poremecaju su prisutni kada je dete mladje, npr 5 god, dok se drugi poremecaji pokazuju - polaskom u skolu. ispitivanja pokazuju da problem u kontextualnom razumevanje jezika su situacije kada dete ima problem da razume interakciju u grupi ili ako je input buka sa strane itd.
drugi razlog je da dete jednostavno ne razume jezik, to se odrazava na svim nivoima tj;fonetika,prosodija ili gramaticki kontrasti dete ima problem da razume slične reci. u jednom od postova sam spomenula da u nekim slučajevima, spd poremecaj nema veze sa inteligencijom. u par zadnjih godina, sva deca sa navedenim karakteristikama se svrstavaju u spektar.

trojezicnost?
ukrtako; dete oko 6 godine dobija ”spoznaju o jeziku„, grubo prevedeno, dete pocinje da analiticki razmišlja o jeziku sto per se ne utice da odvojeno drzi dva/i vise jezika. (sintaksa/fond/ pragmatika).
rupa u saksiji ovde je- konsekventnost odraslog u interakciji sa detetom u svim kontextima. to je i psiholoski momenat.ako je roditelj konsekventan- retko dolazi do mesanja jezika, ili ”interim„ jezika gde dete uzima elemente jednog i aplicira na drugi jezik. (lično iskustvo!) naravno da će jedan ili dva jezika biti dominantniji u nekim situacijama (skola/kuca) sto nema puno uticaja na samu strukturu jezika.

postavlja se pitanje, koji je u stvari maternji jezik ako su dva jezika podjednako dominantna? o tom, drugom prilikom, odo´da uradim nešto.
”

Moj sin(skoro 5god)nema problema u izgovoru(ono sto kaže je jasno i gramaticki tačno)već u
-odgovaranju na pitanja(pitanja tipa ZASTO;KAKO uglavnom ostaju bez odgovora ili su jako kratka.Ima zelju da odgovori ali kao da ne zna da se izrazi)
-ne razvija dijalog
-komentarise sve sto vidi ali retko o onome što se ranije desavalo
u vrticu i u igri sa sestrom/drugom decom koristi L2,sa nama uvek prica na srpskom
ne znam da li je vreme da zatražim pomoć ili kako kaže mm ugasim lampicu i pustim dete na miru

losije znale = losije snalaze

Blonde mi smo u NS, za RS samo znam da startuju sa 6 god. o kvalitetu nemam pojma.

Vidis, ovo sto si napisla, način na koji razgovaras nakon ispricane price meni nije palo na pamet. Razmišljam kako je to ustvari jednostavan a odličan način da im se pomogne u razvijuju koznverzaciju.
Moj sin puno voli da prica price i ja to koristim uglavnom da korigujem njegov izgovor (gutanje slova i sl.)
Ma ti si nepresusan izvor info-a ali stvarno.

goffman, čitam o tome pomalo, naravno ne na najvisem naucnom nivou, ali dovoljno da se informisem i razumem problematiku. Hvala ti na strucnom pregledu.

IKSA, ovo sto pišes za izgovor,isti je slučaj kod nas bio. Kristalno cist izgovor svake reci, možda jedino slovo R nije bilo na mestu do skoro ali problem sa odgovaranjem, odnosno W questions (What, Where, Who, Why)Što se mog sina tiče, ja sam problem primetila rano i vodila ga kod logopeda još sa 2 godine. Ako vidis da dete ima nekih problema, obavezno ga odvedi, recimo u skoli sada u 1. razredu uce kako da sazeto prepricaju ono sto su procitali, a to je bas za takvu decu najteze. Jedna tehnika koju sam ja koristila su tzv. sequence cards, tj. price u slikama iz 4-6 faza. Dete objašnjava šta vidi na slikama, i donosi zakljucak o poenti price.

ovo sto blondinka piše je odlično, ova podpitanja i komentarisanje posle citanja price. Ubedljivo najbolji način za proveru razumevanja, razvijanje govora, dijaloga. Pod uslovom da dete hoće da saradjuje.

Meni je ipak taj uzrast od 5 godina još preran za donosenje konacnih zakljucaka. Recimo, kad je cerka sa 5 godina bila u Kindergarten-u i posle dana u skoli krenes da je ispitujes kako je bilo u skolici, šta su radili i sl. njen odgovor bi najcesce bio - „ne znam”, „ne secam se”. Bila je jako dobar djak i u Kindergarten-u, ali eto morao si da se pomucis da bi bilo kakvu informaciju dobio - ko zna, možda je sve što se desavalo bilo previse za nju da isprocesira pa joj je potrebno vreme da se informacije slegnu. Već u prvom razredu se stanje značajno popravilo po tom pitanju.

I onda mi je kao totalno iznenadjenje kod sina koji je sad u Kindergarten-u doslo sto mi on SAM nakon dana u skoli čim me vidi podnese raport šta se sve desavalo u skoli, recimo juče me i obavestio da 17. marta treba da obuku nešto zeleno :-) A on uopste nije toliko dobar u skoli kao sto je njegova sestra bila u tom periodu (losiji što se tiče citanja/pisanja, nešto bolji iz matematike nego ona tada). Znaci on mi sa 5.5 godina najcesce bolji raport podnosi nego njegova sestra koja ima 7.5 godina (njoj se i sad ponekad desi da zaboravi nešto sto je trebalo za skolu) - jednostavno deca se jako razlikuju i imaju drugacije nacine za procesiranje stvari.

nije o jeziku,ali jeste o vaznosti funkcionalnog znanja i to posebno o kriticnom periodu od 1-4 godine:

http://www.youtube.com/watch?v=-E7GWiEjju4&feature=share

Samo da vas pozdravim i kažem vas da je tema super ! Hvala puno na svim linkovima,podacima, prijedlozima koje dajete , stvarno mnogo znaci.
Skola/logoped će uraditi svoj dio posla, ali tu se ucenje ne zaustavlja i ja konstanto tražim nacine kako da radim sa svojim djetetom kod kuce.U skolici koriste PECS i kažu da to odlično reaguje na njih.

Pitanje za mame koje imaju iskustva.Ako govor kasni i ako postoji nešto sto lici na „Pragmatic Language Impairment ” koji je spomenula Barili , sa odredjenim razlikama( izrazava emocije, ima odličan kontant ocima, voli drustvo, iako ga frustrira nemogućnost da iskaze šta hoće i nervira ga kad ga neko ne shvata).Da li to može da lici na neku formu ASD-a? Znam da je pitanje vrlo uopsteno, ali zanima me konkretna stvar.Ljekar koji ga je dva puta do sada vidio iskljucuje ASD jer on jako izrazava emocije,komunicira sa strancima (udje u prostoriju i odmaha kaže `Hi, how are you`, i ima odličan kontakt ocima ).Igra se sa djecom u skoli sve vise i generalno voli drustvo.
Meni to nije dovoljno jak argument jer vidim druge stvari( uci recenice napamet,ne shvata uzrocno-posljedicne situacije, nema razvijen osjecaj za opasnost i nije emotivno zreo za svoj uzrast - 4 godine, osim kaskanja u govoru naravno ).Tek je nedavno poceo da postavlja pitanja tipa - are you ok , kad cuje da se neko zali na nešto ili se namrsti( dakle da verbalno to izrazi, ranije bi dosao i samo zagrlio , ali ima jako razvijen osjecaj empatije).U skolici kažu da mu za to daju visoku ocjenu.
Jutros je recimo uzao Barney-a i igrao se sa njim, pricao mu, presvlacio ga ( uzeo pelenu i stavio je ) i onda rekao - ok,you are good now.Isto tako mu je citao knjigu i poceo je sa -Once upon a time i onda ide neki izmišljeni jezik, nešto brblja..
Izvinjavam se na ovako razbacanoj poruci, zurim i istovremeno nadgledam `radove`u porodici. Imamo zakazan pregled sa ljekarom koji bi trebao da pogura dijagnozu i želim da odem tamo spremna, sa bitnim pitanjima i znam da mi ova tema može puno pomoći!

Una, iskreno meni je teško ovako online da odgovorim na tvoje pitanje: da li to može da lici na neku formu ASD. Može ali i ne mora biti.

Nego, zanima me da li je vama neko predlozio SI terapiju (Senzorna integracija)

Copy/paste

Kada se beba rodi, ona svet upoznaje preko svojih čula - dodira, pokreta (čula za ravnotežu i duboke senzacije - vestibularni i proproprioceptibni sistem), sluha, vida, mirisa i ukusa. Ako je razvoj normalan, dete preko čula dobija jedan celoviti doživljaj svog okruženja.
U situacijama kada nervni sistem ne može da poveže senzorne informacije u celoviti opažaj, dolazi do senzorne disfunkcije, odnosno do senzorne dezintegracije.

Takvi poremećaji se najčešće javljaju kod dece sa autizmom i drugim pervazivnim razvojnim poremećajima, ozbiljnim govornim smetnjama, a česti su kod dece sa cerebralnom paralizom, sindromom fragilnog X i dubokom mentalnom retardacijom.

Senzorna disfunkcija se ispoljava na tri načina:

* Preterana osetljivost (hipersenzitivnost)
* Smanjena osetljivost (hiposenzitivnost)
* Mešoviti tip

Hipersenzitivno dete izbegava dodire, trčanje, penjanje, vezano je za podlogu. Može biti rigidno, napeto, da zatvara oči zbog svetlosti i prekriva uši zbog zvukova iz okoline. Potpuno je osiromašenih pokreta.

Hiposenzitivno dete može biti nesvesno bola, temperature, traži brze i nagle pokrete, ljuljanje, vrtenje, može biti u pokretu, nemirno, stalno menja položaje; može udarati u objekte, dodirivati stvari; traži jake slušne senzacije (glasno pušta radio ili TV); miriše hranu, predmete; ljude.

Mešoviti tip uključuje kombinaciju hipo i hipersenzitivnih osobina.

http://www.centarbgd.org.rs/struktura-korisnika-i-tretman/tretman/191-tretman-korisnika-sa-autizmom

Imaš još neke informativne linkove na tu temu i na srpskom i na engleskom...

Evo ti još jedan

http://dira.forums-free.com/dijete-i-senzorna-integracija-t1728.html

IKSA, je l stidljiv? Zar 30 puta treba da vidi nekog stvarno da bi ga upoznao? Nemoj unapred da donosis zakljucke, treba da ga izlozis novim situacijama, a pusti profesionalca da nadje način da uspostavi kontakt. Oni rade sa decom svaki dan i imaju svoje metode.

Moj sin je jedva cekao da radi 1 na 1 sa logopedom i ostajao je sam sa njom još od 2 godine. U tom pogledu je možda bio neobičan, ali eto, jedna osobina koja mu možda pomaze da pobedi druge nedostatke, sto uopste nije stidljiv.

Moj savet je da odvedes, sto pre.

Barilli,
jeste,stidljiv je,ne kao pre ali je stidljiv,u kojoj meri-zavisi gde smo(da li smo kod kuce,na poznatom ili nepoznatom mestu).Ako nam u goste dodje neko njemu nepoznat,zna se sakriti ispod stola i biti tamo dok ne vidi sestru kako se slobodno ponasa ispred te osobe pa krene tako i sam...brblja,skace,igra se.Ako smo u gostima malo je povuceniji ali se zaigra sa decom(sa starijima ne prica) ali zato ako odemo negde gde se ocekuje nešto od njega(kontrola kod babice,zubar...e tu je već problem.Prica dok ne vidi da ga neko posmatra ili slusa šta on prica,čim primeti nečiji pogled stavlja ruke na oci i neće ni reč da kaže.Zato mislim da bi ona na pregledu bilo šta iz njega izvukla ali probacu,kako predlazes,možda ipak pronadju put do njega.Koliki je tvoj sin,koliko često ga vodis kod logopeda?

p.s Una, ti svakako pitaj strucnjaka šta misli o tome.

Evo video da vidis kako otprilike izgleda tretman senzorne integracije(SI terapija),a to je samo mali delic toga.
http://edukacija-rehabilitacija.org/si-terapija/

Na ovom linku imate opsirnije o pragmatickom jezickom poremecaju i prikaz slučaja...

http://web.ffos.hr/hdpl/zbornici/Granic%20ur%20Semantika%20prirodnog%20jezika%20i%20metajezik%20semantike %2015%20Cepanec%20-%20Ljubesic.pdf

Nadam se da će moći da se otvori,ako ne onda koga zanima mogu poslati na mail...

Evo, uspelo je. Uglavnom, mislim da tamo imate dosta informacija o pomenutom poremecaju i prikaza slučajeva...

Iksa, ja nisam bas razumela tvoje pitanje, mislim onaj deo koji se odnosi na to da sa logopedom neće raditi na maternjem jeziku.
Koliko sam ja shvatila iz tvojih postova, tvoje dete govori i maternji kao i jezik zemlje u kojoj se nalazi. Tvoje dete govori, ali problem su komunikacija, konverzacija, razumevanje namere i ciljeva sagovornika ?
Mislim da nema veze na kom će jeziku logoped stimulisati tvoje dete i uciti ga da razgovara, odgovara na pitanja, bitno je da se postigne cilj.

Ti svakako možeš mnogo pomoći detetu (a verujem da ti to i radis),možeš raditi s njim vezbe kod kuce. Po meni najbolje vezbe su spontani govor i razgovor između roditelja i deteta. Mozete uzeti zajedno da gledate slikovnice, ti mu postavljaj pitanja na primer; šta vidi na slici (primer devojcica se igra na livadi), pitaj ga šta devojcica radi, koje je boje nebo, trava, drvo.. da li je devojcica/maca/kuca(šta god da je na slici) tuzna/srećna/vesela. Da li je tuzna jer je pala, da li je boli.. itd.

Ako me pitas na kom jeziku da vezbas sa detetom, to moras sama odluciti. Ja mislim, s obzirom da tvoje dete ima teskoce u komunikaciji, da je najbolje da odaberete jedan jezik kojim će dete vezbati- a to je , po meni, jezik zemlje u kojoj se nalazi. Tvoj sin je sada najviše izlozen tom jeziku, ide u vrtic, sa strucnjakom će komunicirati na tom jeziku...ne bih ga dodatno zbunjivala ucenjem konverzacije na drugom jeziku. Kao sto već rekoh, najbitnije je da nauci kako se vodi dijalog i da razume namere i pitanja sagovornika, a za dijalog na srpskom jeziku ima vremena.

IKSA, moj sin je imao identican problem (opisivanje dogadjaja iz proslosti, razvijanje dijaloga)i još pored svega je imao otpor prema svakom dodatnom angazovanju na tom planu. Zato sam volela da ga vodim kod logopeda, jer su oni uspevali mnogo vise da urade s njim. Ponekad sticem utisak da on ne voli da prica, da ga to smara jer mu se uvek u glavi odvijaju neki „procesi” i ja ga dijalogom zamaram, osim ako on ne inicira razgovor.

Ipak, vezbanje kod kuce sa roditeljem je kljucno, jer se tu provodi najviše vremena. Šta sam ja sve radila: pricala u voznji o tome gde smo bili, šta smo radili, gde idemo. Prepricavali dogadjaje tog dana, pitala ga šta je on radio u obdanistu/skoli. I mi smo puno citali i komentarisali. Takođe one price u slikama, gde dete treba da poredja hronoloski 4-6 slika i onda preprica šta se desilo
evo ovako nešto: http://www.makinglearningfun.com/themepages/gingerbreadstorysequencecards.htm

logopedi su isto koristili price u slikama, jer je moj sin voleo da cita sve sto vidi i onda su se trudili da nadju karte gde nije bilo nikakvih simbola, samo slika

evo još nekih karata koje sam narucila, jako su korisne:
http://www.superduperinc.com/products/view.aspx?pid=FD83
http://www.superduperinc.com/products/view.aspx?pid= FD52

poz. i srećno

IKSA, mislim da je super sto ti tako kaže: nisam ništa radio...itd. Svestan je znači da ćeš ga ti to pitati ali ga mrzi da ti odgovori. Bolje nego da cuti i pravi se da te ne cuje (kao moj sin sto je radio)

Evo jednog interesantnog i detaljnog lanka o hiperleksiji. Naime moj sin je jako rano poceo da cita, i ja mislim da je imao ovaj „poremecaj” ne znam ni kako da ga nazovem. Hiperleksija je rana sposobnost citanja, ali uglavnom bez razumevanja. Dosta nalazim svog sina u ovo tipu III. Mislim da je sve povezano i sa njegovim tadasnjim ponasanjem (oni ovo zovu autistic-like, znaci lici na autizam ali nije, deca izrastu posle iz toga)

http://www.wisconsinmedicalsociety.org/savant_syndrome/savant_articles/hyperlexia

Iksa, evo ti još jedan od primera kako možeš raditi sa detetom kod kuce...

http://tinyurl.com/786amt8

31. Program: Daje objašnjenja

• Procedura programa: Sjedite u stolicu nasuprot djeteta i ustanovite pažnju. Pokažite sliku koja prikazuje neku scenu ili događaj (npr. plažu, kuhinju, djecu koja rade snjegovića). Pitajte dijete pitanje o slici (npr. „Koje je ovo godišnje doba?”). Nakon što
dijete odgovori na pitanje (npr. „zima”), recite „Kako znaš da ?” (npr. „Kako
znaš da je zima?”). Potaknite dijete da da objašnjenje (npr.„Zato što ima snijega”).Potkrijepite pravilan odgovor. Ublažavajte poticanje tijkom slijdećih pokušaja. Drugačije potkrijepljujte odgovore dane sa najmanje poticanja. Na kraju, potkrijepljujte samo točne odgovore dane bez poticanja.
• Materijal: Slike scena i događaja
•Predloženi preduvjeti: Opisuje slike; govori koje su sličnosti i razlike među
predmetima; odgovara na zašto/zato pitanja.

• Predloženi poticaji: Dajte model objašnjenja da dete imitira.

Pitanje: Odgovor: datum uvođenja datum savl.

Kako znaš da Daje objašnjenje
— ?

Primjeri:

1.Slika rođendanske zabave

pitajte:„Što oni rade?” Slave rođendan„”
Kako znaš da oni slave rođendan?„ ” „Zato što pušu svjećice na torti”

2. Slika parka

„Kako se zove ovo mjesto?”
„Kako znaš da je to park?” „To je park”
„Zato što tu ima tobogan i klackalice”

3. Slika djevojčice koja se smije

„Kako se ona osijeća?” „Ona je sretna”
„Kako znaš da je sretna?” „Zato što se smije”
4. Slika djevojčice u kupaćem kostimu

„Gdje ona ide?” „Na plivanje”
„Kako znaš da ide na plivanje?” „Zato što je obukla kupaći kostim”

32. Program: Isključivanje stvari na osnovu osobine i kategorije

• Procedura programa:

1) Osobina - Stavite na stol ispred djeteta grupu objekata različitih po osobinama. Dajte instrukciju „Daj mi nešto što nije_ (osobina)” (npr.„Daj mi nešto što nije malo” ili „ Daj mi nešto što nije žuto” ili„ Daj mi nešto što nije mekano”). Potaknite dijete da vam da pravi predmet Podkrijepite pravilan odgovor. Ublažavajte poticanje tijekom slijedećih pokušaja. Drugačije potkrijepljujte odgovore dane sa najmanje poticanja Naizmjernično
dajte instrukciju 1 sa instrukcijom „Daj mi nešto što je (osobina)” (npr. „Daj mi
nešto stoje žuto”). Na kraju, potkrijepljujte samo točne odgovore dane bez poticanja

2) Kategorija - Stavite na stol ispred djeteta grupu objekata različitih po kategoriji kojoj pripadaju. Dajte instrukciju „Daj mi nešto što nije (kategorija)” (npr.„Daj mi nešto
što nije hrana” ili „ Daj mi nešto što nije životinja” ili „ Daj mi nešto što nije voće”).
Potaknite dijete da vam da pravi predmet. Potkrijepite pravilan odgovor. Ublažavajte
poticanje tijkom slijdećih pokušaja Drugačije potkrijepljujte odgovore dane sa najmanje
poticanja Naizmjenično dajte instrukciju 2 sa instrukcijom „Daj mi nešto što je
(kategorija^” (npr. „Daj mi nešto što je hrana”). Na kraju, potkrijepljujte samo točne odgovore dane bez poticanja
• Materijal: Objekti iste kategorije i objekti sličnih osobina
• Predloženi preduvjeti: Idemificirajte opisane predmete; odgovara da/ne na pitanja o objektima; ideiadficirajte iste i različite predmete; odgovara na pitanja „Ko/koja/koji/kojeTcijem/u čemu...?”; identificirajte objekte koji ne pripadaju bazirano na osobini i kategoriji.

Instrukcija Odgovor datum uvođenja datum savl.
(1-2) „Daj mi nešto što nije (1-2) Dete daje pravi predmet

1. Osobina 2. Kategorija

2. Doktor ”Netko ko mi daje lekove
kad sam bolestan„
bolnica ”To je mjesto gde ljudi
idu kad su bolesni„
lijek ”To je nešto što ja pijem
kad sam bolestan„

3.Učitelj

”Netko tko me uči„

škola ”To je mjesto gde idem da
učim„
školska ploča ' ”To je nešto na čemu
pišem u školi„

33. Program: Imitiranje vršnjaka

• Procedura programa:

1) Pokreti grube motorike - Postavite dijete u stolicu nasuprot vršnjaka. Potaknite
vršnjaka da izvede neki od grubih motornih pokreta (npr. šapnite mu da pljesne rukama
tako da dijete ne bi čulo instrukciju ili koristite sliku nekog pokreta kao pomagalo). Dok
vršnjak izvodi pokret, dajte instrukciju ”Uradi isto što radi (ime vršnjaka)*
(npr. „Uradi isto što Vera radi”). Potaknite dijete da imitira grubi motorni pokret Potkrijepite pravilan odgovor. Ublažavajte poticanje tijekom slijedećih pokušaja. Drugačije potkrijepljujte odgovore dane sa najmanje poticanja. Na kraju, potkrijepljujte samo točne odgovore dane bez poticanja.

2) Radnje - Postavite dijete i vršnjaka da sjede jedan pored drugog. Potaknite vršnjaka da izvede neku radnju van stolice i da se potom vrati (npr. „Idi daj koš”). Vršnjak treba da izvede radnju (npr. da uzme loptu i da koš). Kad se vršnjak vrati na mjesto, dajte
instrukciju „Sada je tvoj red. Uradi isto stoje uradio/la ( vršnjaka)” (npr.„Sada
je tvoj red. Uradi isto što je uradila Vera”). Potaknite dijete da imitira radnju. Potkrijepite pravilan odgovor. Ublažavajte poticanje tijekom slijdećih pokušaja. Drugačije potkrijepljujte odgovore dane sa najmanje poticanja. Na kraju, potkrijepljujte samo točne odgovore dane bez poticanja.

3) Verbalni odgovor - Sjedite u stoliću nasuprot djeteta i vršnjaka. Dijete i vršnjak treba da sjede jedan pored drugog. Pokažite sliku vršnjaku (dijete ne smije da vidi sliku) i pitajte vršnjaka „Šta je ovo?” Nakon što vršnjak imenuje sliku, recite „Šta je (ime
vršnjaka ) video?” Potaknite dijete da imenuje šta je vršnjak vidio (npr. „jabuka”). Potkrijepite pravilan odgovor. Ublažavajte poticanje tokom sledećih pokušaja. Drugačije potkrepljujte odgovore date sa najmanje podsticanja. Na kraju, potkrepljujte samo točne odgovore dane bez poticanja.

• Predloženi preduvjeti: Imitira ponašanje odraslih; ponavlja rečenice; prati
jednostupne instrukcije. • Predloženi poticaji:
(1-2) Fizički vodite dijete da uradi odgovor
(3) Dajte verbalni model ili dajte djetetu da vidi sliku dok postavljate pitanje

Pitanje Odgovor datum uvođenja datum savl.
l)„Uradi ovo što (1-2) Imitira demonstraciju vršnjaka
radi”
2)„Sadaje tvoj red.
Uradi ono što je
uradio”
3)„Što je vidio?” (3) Imenuje što je vršnjak video

1. Pokreti grube motorike
2. Radnje
3. Verbalni odgovori

34. Program: Upućivanje poziva na igru vršnjaku

• Procedura programa:
1) Verbalna instrukcija - Tokom igre u prostoriji sa vršnjakom, priđite djetetu i recite
instrukciju „Idi pitaj (ime vršnjaka) da se igrate (omiljena igra i djeteta
i vršnjaka)” (npr. „Idi pitaj Paju da se igrate sa autićima”). Potaknite dijete da priđe osobi, pridobije njenu pažnju, i uputi poziv na igru (npr, Pajo hoćeš li da se igraš sa autićima?„). Potkrijepite odgovor. Dozvolite djetetu i vršnjaku da se igraju te igre. Ublažavajte poticanje tijekom slijedećih pokušaja. Drugačije potkrepljujte odgovore dane sa najmanje poticanja. Na kraju, potkrijepljujte samo točne odgovore dane bez poticanja.

2) Bez verbalne instrukcije - Postavite više omiljenih igara u sobi za igru. Kada dijete i
vršnjak uđu u sobu, čekajte da vidite koju će igru dijete početi da se igra. Čim djete priđe
nekoj igrački (npr. dijete odlazi do autića), odmah usmjerite dijete da priđe vršnjaku i
podstaknite ga da uputi poziv na igru (npr. dajte model poziva na igru ili recit ”Pajo, hajde
da se igramo sa autićima„). Potkrijepite odgovor. Dozvolite djetetu i vršnjaku da se igraju
te igre. Ublažavajte poticanje tijekom slijedećih pokušaja. Drugačije potkrijepljujte
odgovore date sa najmanje poticanja. Na kraju, potkrijepljujte samo točne odgovore dane
bez poticanja. Svaki put kad dijete pokaže interes za neku drugu igru, ponovite
proceduru
• Predloženi preduvjeti: Ponavlja rečenice; prenosi verbalne poruke; iskazuje zahtjeve rečenicom; prati dvostupne instrukcije; igra se sa igračkama.

• Predloženi poticaji: Fizički vodite dijete odostraga da priđe vršnjaku i dajte model poziva na igru da dijete ponovi.

Instrukcija: ”Idi pitaj
da se igrate Odgovor Prilazi vršnjaku i poziva ga na igru datum uvođ.datum savl.
1. Sa verbalnom instrukcijom
2. Bez verbalne instrukcije

35. Program: Demonstrira nove odgovore kroz opservaciju

• Procedura programa:

Na nepoznate slike - Sjedite u stolicu nasuprot djeteta i vršnjaka. Dijete i vršnjak treba da sjede jedan pored drugog. Pokažite djetetu sliku nepoznatog predmeta. Pitajte „Što je ovo?”; dijete treba da odgovori „Ne znam.” (vidite preduvjete ispod). Pokažite istu sliku vršnjaku (slika bi trebalo da bude sa objektom koga vršnjak može da imenuje) pitajte vršnjaka „Što je ovo?” . Vršnjak treba pravilno imenovati sliku. Potkrijepite pravilan odgovor (npr. „Tako je!”). Ponovo pokažite sliku djetetu i pitajte „Štoje ovo?” Dijete treba pravilno imenovati sliku (npr. ponovi vršnjakov odgovor). Potkrijepite odgovor.

Na nepoznata pitanja - Sjedite u stolicu nasuprot djeteta i vršnjaka. Dijete i vršnjak treba da sjede jedan pored drugog Postavite dijetetu nepoznato pitanje. Dijete treba da odgovori „Ne znam.” (vidite preduvjete ispod). Postavite isto pitanje vršnjaku (pitanje bi trebalo da bude takvo da vršnjak može da odgovori na njega). Vršnjak treba pravilno da odgovori na pitanje. Potkrijepite pravilan odgovor (npr. „Tako je!”). Ponovo postavite pitanje djetetu. Dijete treba pravilno da odgovori na pitanje (npr. ponovi vršnjakov odgovor). Potkrijepite odgovor.
• Materijal: Slike koje dijete ne može, ali vršnjak može prepoznati.
• Predloženi preduvjeti: Govori „Ne znam” za nepoznata pitanja i objekte; imitira verbalne odgovore vršnjaka.
• Predloženi poticaji: Neka dijete opet promatra odgovor, dajte model odgovora nakon
vršnjakovog modela (npr. „Tako je, to je (naziv)!”).

Pitanje Odgovor datum uvođenja datum savl.
l)„Što je ovo?” 1)Točno imenuje sliku poslije

2)Novo pitanje 2) Točno odgovara na pitanje
vršnjakovog modela posle vršnjakovog modela

1. Na slike
2.Na nepoznata pitanja

Već sam pisala negde da americko udruzenje psihijatara od sledeće godine uvodi nove kriterijume za dijagnostikovanje autisticnog spektra.

Planiraju da sve dijagnoze grupisu pod jedan veliki kisobran koji se zove Autistic Spectrum Disorder, s tim da će ga podeliti na 3 kategorije, u zavisnosti od toga koliko je asistencije potrebno detetu za svakodnevno fumkcionisanje. To znači da nestaju kao dijagnoze Aspergers? PDD-NOS itd.

Ono sto je mene zainteresovalo je da će biti posebna dijagnoza koja se zove Social Communication Disorder za koju je potrebno da se potpuno ISKLJUCI postojanje autisticnog spektra, a u isto vreme biće priznata kao dijagnoza zahvaljujuci kojoj dete može da dobije odgovarajuce usluge (logoped, Occupational Therapy itd) od sistema.

evo komentara žene koja se bavi ovom problematikom (postavila sam link gore) o predlozenim promenama:

http://www.socialthinking.com/what-is-social-thinking/michelles-blog/559-dsm-5-my-thoughts