Дискусије : Емиграција

 Коментар
Badnjak
Simo
05. јануар 2024. у 22.11
Tada nije bilo struje ni televizora čak je i tranzistorski radio bio retkost. Dan je sestog Januara uvek kratak, ujutro se ustaje i oblaci uz petrolejku pa se ide u skolu
a meni bas i nije bilo do nje jer u celom selu je neka toplija atmosfera iako u skoli ne spominjemo praznike ljudi su ipak nekako drugaciji, zato posebno smo bili srećni kad bi Bozic pao za vikend.
Post je i na Badnjak postimo svi i mi decurlija, vazi za sve.
Nema da se mrsi a pecenka od jucer ceka na raznju u hladnom podrumu. Otac je negde otisao i vraca se sa osrednjom hrastovom granom ulazi u kucu i pozdravlja sa, čestan Badnjak pa istu granu zadene za gredu iznad dedinog americkog Big Ben vekera.
Baba mesi pogacu kovrtanj bez kvasca i soli sa svezom izvorskom vodom
dok u rerni se pece krompir u gacama i bundeva, deda kuva rakiju, a nama deci kompot od suvih sljiva.
Majka obavezno tog dana sprema kolace kao da su nečiji svatovi, Ja svsrdo pomazem sa receptima a biće kaže cupavci u kokosu, šape, punjene oblande, keks na masinu, pita madjarica, pun sto svega nije mi jasno odkada smo mi to tako imucni, imamo čak i vanilij secer kao cvebe i stangle cokolade za kuvanje. Bog te materin pa Bozic je sutra.
Baba sprema posni pasulj i kuva krompir salatu, glavice kiselog kupusa su tu jer treba za salatu sa ljutom paprikom a sutra je i sarma obavezna
Mislim u sebi kako je lepo kad se ima, verovao sam da će tako u zivotu biti, samo malo da se strpimo.
Posle posnog dorucka ocekujemo nekog od komsija da nam bude polaznik.
Najcesce je dolazio moj tetak, kad udje u kucu i iscestitamo badnjak posade ga pored ulaznih vrata da malo sedne i da bude miran kako bi nam tako i kvocke mirno lezale na jajima dok budu legle pilice a za to smo ga nagradjivali rakijom i kafom.
Kada pocne da se snocava to je znacilo dolazi Bozic.
Majka bi pospremala i cistila kucu jer od sutra se tri dana metla ne uzima u ruke.
Preko stola se postavlja novi stoljnjak iznosi rakija i vino i cinija sa raznim vocem. Deda donosi manje sito do pola izmesano sa raznim zitom i tri zute svece okicene trobojkom.
Svi smo spremni za Bozicnu veceru a onda u kucu ulazi otac sa sveznjem slame preko ledja i kaže, dobarace čestan Bozic, deda kaže Hristos se rodi a mi svi u glas va istinu se rodi i posipamo ga sa lesnjacima i orasima. Slama se stavlja ispod stola gde ćemo moj stariji brat i komsije da naredna dva dana pravimo nas mali cirkus.
Deda uzima nekoliko slamki i postavlja ih na svaki cosak stola u obliku krsta ispod stoljnjaka. Sito sa upaljenim svecama se stavlja pored prozora da se vidi da se zna. Na stolu je sve spremo, stize pasulj i krompir salata kupus voce i nešto za popiti. Deda uzima neku njegvu knjizicu sa trosnim koznim koricama i iz nje cita molitvu a ja se trudim da pokazem da znam da se prekrstim kao i oni.
Ono sto ostane na stolu ostaje tako celu noc i ne dira se do jutra, Petrolejka je skroz napunjena i ne gasi se celu noc ali se fitilj malo uvrne da ne trosi previse gasa , nije bas jeftin kaže deda.
Bozic je zvanicno stigao. Mir Boziji Hristos se rodi je na snazi...
Par godina kasnije dobili smo polovni radio, nakon bozicne vecere koja bi bila upravo zavrsena oko 8:30 deda Titomrzac koji je imao sina majora preuzimao bi radio i pojacao ga da se cuje,
Dobro vece dragi slusaoci Ovde Glas Amerike govori Grga Zlatoper,
Svim pravoslavnima želimo Sretan Bozic. To je bilo predino za cuti iz daleke i omiljene dedine Amerike. Znao je samo reč, vidis ti to a kad će ovi kod nas to reci...
santa
06. јануар 2024. у 01.37
Hvala Simo na podeljenoj uspomeni iz tvoje familije oko pripreme za bozicne praznike. Lepi su ti dozivljaji bili, posebno za nas malisane, i ako je moja generacija živele pod drugim drustvenim okolnostima, ali svako domaćinstvo u selu na sličan način je dozivljavao i proslavljao Bozic i ostale praznike.

Upravo dok ovo piskaram kod nas je 12:28am (1/6) te želim Ti kao i ostalim u ovom bircuzu srećano proveli Badnji dan, a ja odoh malo da pridremam.

PS - Svi na korindjanje veceras. :)
Sasha-Mudrijash
(kreativni lik)
06. јануар 2024. у 06.22
Vidis, kad malo vratim film - ja sam bio pionir kada je sfrjota antihristovska razbojnicka bila u zenitu, zapravo kada je svako ko imao dva grama mozga uprkos odlicnoj organizaciji dezinformisanja generalne populacije o realnom stanju u zemlji mogao da vidi da je raspad vrlo izvestan i neizbezan - ali fakat o bozicu se čak i u apsolutno sekularnoj skoli osecao neki vibe, i kad je nas, i kad je katolicki. A recimo muslimanima kad su bili verski praznici, tek je poneko spominjao, i standardno za njih - kada kuvaju iznutra - bili su nauceni da spolja ostanu stone-faces. - za šta je opet, bilo kome, iole iskusnom bilo potrebno dve sekunde da ih prozre.
Evo recimo u ovom trenutku radim nešto na kompu, neke filmove (simo otecu ti 'leba i umocicu ga u mocu od praseta :) ), i moj cale u svojoj gajbi, 500m od mene ovog momenta sedi sam, i samosazaljeva se kako je jadan sam u kuci sa mackom koja mu leti u noge kako se pomeri :) - i to na badnji dan - iako ću kad odradim da odem do njega i da odnesem parce krmeta (između ostalog) koje sam nasolio juče i da ga ispecem kod njega u rerni (veca je kevina rerna i jača od ove moje, iako ćemo da je i'cepamo na ispod 90 stepeni...
mada, kao je hepi prvi brzdej dir dzizus - a kristijani eto ne mogu ni da se dogovore kada im je njihovom covekobogu rođendan u tom ljudsko-materijalno/duhovnom obliku, dakle onaj deo kad je bio covek, niti mogu da se dogovore ni da li je trobog, ili jedan u tri scene ili kako je to... -a kada ljudi oko nečega ne mogu da se dogovore - onda vrlo dobro znamo - to nisu bozja - no su ljudska posla.
ono sto je bog smislio za ljude - tu je konsenzus globalan, čak nema veze sa konfesijom itd. recimo nemamo konsenzus oko nekih klopa - šta se jede a šta se ne jede, al' cela ljudska populacija ima konsenzus oko toga da se kamenje ne jede. oko krmetine recimo nemamo konsenzus - a to je onda jasno - nije rek'o bog, rekli su ljudi. neki treci ljudi. -da bi se prvi i drugi ljudi glozili i krljali oko toga. bozji plan za svih troje je bio da se ne jede kamenje, recimo.
dakle hepi sutrasnji brzdej dir dzizus, mej ju olvejz bi vid as.
prekodrinski
(Å¡loser)
09. јануар 2024. у 13.06
Imaš lepe uspomene iz mladosti, Santa. Moje nisu ni pola tako upečatljive. Ja se sećam veoma malo lepih stvari, i uglavnom neke krize, povećanje cena odmah po novoj godini, pražnjenje sela, sirotinje..., a sve do konačnog raspleta nakon krvavog rata. A znao sam da će biti krvi, i pokušao sam pobeći preko vide do slobode, ali nije uspelo.
Ti si bio sposobniji, pametniji...
Čestitam!
prekodrinski
(Å¡loser)
11. јануар 2024. у 01.34
Ovo gornje se možda više odnosi na druga Simu, iako je on prešao okean tek posle rata...
Da, svako živi u specifičnim uslovima i ima drugačija iskustva. Prošlost i okolica nas oblikuju...
 Коментар Запамти ову тему!

Looking for Tassel Earrings?
.